Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK
Da, da, Dado

Dva desetljeća bio je Darko Milinović jedna od neupitnih nacionalnih veličina HDZ-a iako njegovo leno Lika svo to vrijeme nije bila ništa drugo nego igralište sirovih privatnih interesa. No, Dadina se sretna zvijezda ugasila i sada mu je HDZ hladno srušio proračun. I to premda je županija, navodno, financijski u plusu. Znači, raspisuju se novi izbori i bit će veselo. Dado se, naime, prijeti svojom listom i da će ona potući HDZ. Budi lud pa vjeruj.

Jer za Plenkovića nema teorije da lički župan ostane imalo politički živ i nakon što ga je, zbog onih bijesnih autobusa pred stranačkom centralom u Zagrebu, ekspresno šutnuo iz stranke. I ovo je zadnji čin njegove političke eliminacije koju će vodstvo HDZ-a sigurno odraditi s velikom strašću. Sredstva za pridobivanje dojučerašnjih Milinovićevih pristaša ima, uostalom, sasvim dovoljno, počevši od zaposlenja i funkcija u državnim i javnim službama i poduzećima i izbornih lista, pa do grešnih dosjea koji se neodlučnima mogu izvaditi u prijekoj potrebi.

Dado, dakle, treba osnovano strahovati da s njim neće htjeti poginuti ni svih onih sedmero HDZ-ovaca koji su prešli u njegov »nezavisni« klub i glasaju kako on kaže. Čekić ponekad bude pretežak za glave malih ljudi. Da, da, Dado.

A iz ovog primjera i drugi bi mogli puno bolje razabrati kako Plenković radi. Na primjer Vaso Brkić. Jer predsjednik HDZ-a naprosto ima konjske živce. Kao dedramatizira, a samo čeka pravi trenutak. Primjećuje li netko negdje pojavu i glas Ive Stiera? Mire Kovača? Hasanbegovića? Željke Markić koju je sredio kao malu bebu oko onih referenduma?

I politički rastresita Kolinda iznenada je izbačena iz sedla zajedno sa svim njenim savjetnicima. Jedino se Bujanec još koprca. Ali i tu ima lijeka ako se možebitno zavrne neka pipa iz koje dolazi novac. Da, da, Dado. A i ostali.

UTORAK
Ukinute državne agencije, Vlada širi fake news

Veliki gnjev naroda koji se godinama navlačio na političko uhljebljivanje u raznoraznim državnim agencijama, zavodima i specijalnim uredima Vlada želi smiriti ubojitim alkemijskim potezom. Ukinuli su, kažu, dvadesetak tih raznih tijela, mirno i skladno obitavajućih u prostorima koje – pored živog ministra Marića i svih tih nekretnina o kojima on brine – država i dalje obično iznajmljuje od privatnika.

No, ako ćemo istinu i ne gutaju nam se radosne fake news iz Banskih dvora, Vlada je ukinula samo njihov inokosni status. Jer sve su zaposlene samo prebacili u ministarstva ili u druge agencije i urede kojima ova pamučna giljotina nije pala na vrat. Iz jedne kućice u drugu. Copy ovdje, paste ondje. To će reći da se »reforma« materijalizirala samo na papiru iliti na kompjuterskom ekranu budući da »ukinuti« subjekti ostaju i dalje gdje su poslovali do sada, nema preseljenja, nema stiskanja, a i plaće će i dalje stizati svima kako su već razrezane.

Nešto što se zvalo »Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba«, a imalo je 306 zaposlenih – točno onoliko koliko je lani zapošljavao Mate Rimac u svjetski slavnim Rimac automobilima – sada, na primjer, ide pod šešir Ministarstva poljoprivrede zajedno sa svim svojim vrijednim trudbenicima. Zove li se to racionalizacijom, pogledaj u rječniku. Država plus HZZO izdržavali su se 2003. s državnim proračunom od 79,1 milijardu kuna, a do lani apetiti su porasli na 146,1 milijardu. S novim povećanjem za ovu godinu. Treba sve to nahraniti i napojiti, pa stvarno nema druge.

SRIJEDA
Kako je ministar Goran Marić spasio rafineriju

Kao žuto pile u kučine zapleo se u srijedu ministar državne imovine Goran Marić kad mu je novinar Hrvoje Krešić pred kamerama skrenuo pažnju na njegove riječi iz predizborne kampanje prije dvije godine. A tada se, kao nositelj HDZ-ove liste u šestoj izbornoj jedinici, sa sisačko moslavačkom županom Ivom Žinićem u pratnji, ovako uznosio na javnim skupovima (tonska snimka):

« Jasno i javno objavljujemo da nećemo dopustiti zatvaranje rafinerije u Sisku. Prije ćemo se prestati baviti politikom nego dopustiti zatvaranje rafinerije u Sisku.«

Nedavno je uprava Ine objavila da se rafinerija u Sisku zatvara, ali ministar sada gusla drugu priču i – posve očekivano – više i ne pomišlja da se zbog toga »prestane baviti politikom«. Sada javnosti dijeli lekcije o tome kako »Vlada i ministar ne mogu ništa učiniti po tom pitanju, mi ne donosimo poslovne odluke, o njima odlučuju uprave i nadzorni odbori«.

Naravno, Uprava i Nadzorni odbor Ine autonomno su donosili poslovne odluke i kad se Marić kleo da on i HDZ neće dopustiti zatvaranje sisačke rafinerije, ali tada mu nisu padale na pamet definicije osnovnih pojmova. Nego je radije zavaravao birače bajkama da će njegova politika diktirati poslovanje u privatnoj kompaniji. I zato mu ostaje optuživati novinara da ne razumije kako stvari funkcioniraju i da ga, iz pozicije totalnog ignoranta, »namjerno provocira«.

Dan kasnije, s na isti način pao je s neba i ministar obrane Damir Krstičević na pitanja o fijasku s izraelskim borbenim avionima F-16. Netko bi našim političarima morao reći da se petljati i lagati može do neke mjere. Nakon toga postaje totalno kontraproduktivno. Jer, koliko god bili primarno okupirani stvarima izvan politike, ljudi ipak imaju oči i uši.

ČETVRTAK
Bandićev svjetski rekord: 90,23 zastupnika bez izborne legitimacije

Evo ga, još jedan saborski zastupnik je prešao k Bandiću, Plenković je miran kao mala beba. Zagrebački gradonačelnik i predsjednik stranke koja nosi njegovo ime sada već ima 13 ruku u Saboru. Više od Živog zida koga predstavljaju trojica. Više od Mosta koji ih ima 10. Više od HNS-a koji je glavni partner u Vladi s tri puta manje zastupnika nego kod Bandića. Više od Glasa i HSS-a čije boje brane po četvero. A da se preostalu sitnež i ne spominje. 

Budući da Bandić trenutno upravlja klubom u kome 12 od 13 zastupnika nije zaradio na izborima nego ih je naslagao pretrčavanjem političara iz drugih stranaka plus stanovitim metodama »privlačenja« predstavnika nacionalnih manjina -imamo ovdje politološki jedinstven slučaj. Jer lako se izračuna da 90,23 posto članova Bandićevog saborskog stroja nema legitimaciju koja se po definiciji stječe na temelju biračkih glasova.

Globalno je nezabilježeno da je neki politički sustav proizveo takvo čudovište. I to ne samo zbog postotka zastupnika koji su napustili svoja stranačka gnijezda da bi se priključili Bandiću – naravno s pristupnim obećanjem da će podržavati Plenkovićevu vladu – nego i zbog paradoksa koji je to samo na prvu loptu. A taj je da popularnost ovako nadzastupljene Bandićeve stranke i dalje među građanima ne prelazi tri posto.

No, to su ta nepregledna čudesa našeg sustava, političkog i državnog. U kome zastupnik (Zvane Brumnić iz SDP-a) javno kaže da su mu Bandićevi »izaslanici« nudili tri milijuna kuna da pređe k njemu, a DORH ne mrdne prstom da takvu strašnu optužbu provjeri. I utoliko nam ostaje da se blesavo cerekamo nad duhovitošću Gordana Jandrokovića koji, kao predsjednik Sabora, na sve ovo ima reći samo to kako strahuje da bi Bandićeva stranka jednom mogla prešišati i HDZ. Šala i šega, na to je svedeno naše samopoštovanje.

PETAK
Albanija zabranila kocku, kod nas raspašoj

Utopljen u domaće prilike i neprilike, nekad čovjek ne pogleda dalje od nosa. Ali šteta da ne ukažemo na dvije super vijesti, jednu iz Albanije, drugu iz Njemačke. Premijeru Albanije Ediju Rami izglasan je zakon kojim je zabranjeno kockanje. Tako je od prvog siječnja stavljen ključ u bravu u 4300 kladionica u državi, zabranjeno je i online klađenje, a kockarnice ostaju samo u luksuznim hotelima i turističkim resortima. Ovom mjerom albanska vlada želi iskorijeniti raširenu ovisnost o kocki uz koju idu siromaštvo, nasilje u obitelji i kriminal. Procjenjuje se, prenosi Snježana Pavić, da Albanci s prosječnom plaćom od 300 eura, godišnje ostave u kladionicama 150 milijuna eura.

I kod nas se često upozorava da su kladionice na svakom koraku, usred gradova, pored škola i u šoping centrima. Ali naše vlasti ne nalaze da bi tu trebale nešto učiniti.

Druga je vijest iz gradića Hachenburga gdje će lokalno kino 27. siječnja, na njemački Dan sjećanja na holokaust, prikazivati slavnu Schindlerovu listu s besplatnim ulazom za članove AfD-a, ekstremističke desne stranke koja se povezuje s nacizmom.

Šteta da gradske vlasti nigdje kod nas nisu došle na sličnu ideju. Jer i kod nas ima stranaka i nestranačke klijentele kojoj bi dobro došlo da vidi film o logoru u Jasenovcu ili kakav dokumentarac o ustaškim zločinima u Hrvatskoj.