Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. listopada 2019.
Politički skalpel

DRAŽEN CIGLENEČKI I Plenković je nerijetko plačljivko

Foto Darko Jelinek
Foto Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 30. srpanj 2019. u 23:22 2019-07-30T23:22:39+02:00

Previše se predsjednik Vlade žali da mu je teško, da se nitko na toj dužnosti prije njega nije susreo s poteškoćama na kakve on svakodnevno nailazi. Po tome će ga se, nakon što napusti Banske dvore, sigurno pamtiti. I po samohvali, jer svoju je, upravo temeljito rekonstruiranu Vladu često proglašavao najuspješnijom u hrvatskoj povijesti

Gordan Maras spada među bolje saborske zastupnike, marljiv je i ima politički kliker. Ali, premijer Andrej Plenković nije bio u krivu kad ga je nedavno nazvao plačljivko. Maras se u polemici s HDZ-ovcima služi vrlo grubim riječima, udara kao maljem, ali brzo se vrijeđa kad mu ovi odgovore na isti način. Doista bi morao malo otvrdnuti.

No, to jednako vrijedi i za Plenkovića. Previše se predsjednik Vlade žali da mu je teško, da se nitko na toj dužnosti prije njega nije susreo s poteškoćama na kakve on svakodnevno nailazi.

Po tome će ga se, nakon što napusti Banske dvore, sigurno pamtiti. I po samohvali, jer svoju je, upravo temeljito rekonstruiranu Vladu često proglašavao najuspješnijom u hrvatskoj povijesti. Koliko smo dosad puta čuli od Plenkovića: nikad jedna Vlada nije... toliko uložila u Slavoniju, Istru, u zapošljavanje, napravila za europsku orijentaciju Hrvatske... A da bi sva ta postignuća učinio još većima, Plenković kuka da djeluje u gotovo kataklizmičkom ozračju.

»Nema problema hrvatske tranzicije koji se nije aktualizirao«, rekao je u Saboru prije dvije godine. Pa je onda stao nabrajati što se sve to sručilo na njega nesretnog. Kao da su bivši premijeri samo uživali u plodovima rada svojih prethodnika. Kao da se nisu morali hrvati s Haagom, kao da su slovenska blokada pristupnih pregovora, duboka gospodarska recesija, golemi migrantski val, bile tek sitne prepreke u usporedbi s, primjerice, propašću Agrokora.

Plenković je, međutim, čvrsto uvjeren da su Ivica Račan, Jadranka Kosor ili Zoran Milanović vodili vlade u bitno povoljnijim okolnostima, a da su još k tome nasuprot sebe imali opoziciju koja im je bila blagonaklona.

U petak je Plenković održao press konferenciju na kojoj su najupečatljivije bile njegove nervozne, bahate reakcije na posve legitimna novinarska pitanja.

Moglo bi se slobodno reći da se niti jedan hrvatski premijer nije tako svisoka odnosio prema novinarima. Ni blizu. Ovakvim je nastupom Plenković u drugi plan potisnuo sve što je izgovorio o izmjenama poreznog sustava, a i svoje ponovne žalopojke na račun političkih protivnika. Ocijenio je da je izložen njihovim »svim mogućim napadima, destrukcijama i destabilizacijama« i da se to događa »intenzivnije nego u ranijim mandatima«. »To se može čak i statistički verificirati«, ustvrdio je Plenković.

Šteta da nije prezentirao te podatke kako bismo točno znali na što aludira, stoga možemo o tome samo nagađati. Možda misli na količinu prosvjeda protiv Vlade, ali tu mu statistika nipošto ne ide u prilog. HDZ je u oporbi neizmjerno agresivniji nego stranke koje su danas u tom statusu, a to se onda manifestira i u izlaženju naroda na ulice. Da je Račan živ, mogao bi Plenkoviću puno ispričati o tome.

Nije, doduše, HDZ izravno organizirao masovan skup podrške Mirku Norcu na splitskoj Rivi i ostale demonstracije u to vrijeme motivirane navodnim oskvrnućem Domovinskog rata, ali se Ivo »ne damo generale« Sanader svesrdno šlepao uz već zaboravljenog Mirka Čondića. Nije valjda da su to bile akcije s ciljem stabiliziranja Račanove vlade.

Ili maratonsko »oba su pala« kampiranje Đure Glogoškog i istomišljenika ispred Ministarstva branitelja, s bučnim izletima na Markov trg. Trajalo je to 550 dana, a u šator im je dolazio i Plenković, vjerojatno ne kako bi ih zamolio da ne budu baš toliko destruktivni prema Milanovićevoj vladi.

O prosvjedima bi Plenkovića mogla informirati i njegova bivša stranačka kolegica Jadranka Kosor, kojoj su Ivan Pernar i ekipa svašta vikali ispod prozora.

Ništa takvo Plenković nije iskusio. Kad je ljude okupila ratifikacija Istanbulske konvencije, bilo ih je manje i uopće nisu bili rabijatni. Nadalje, statistika bi pokazala i da se, mahom uz asistenciju HDZ-a, više referenduma pokušalo inicirati u Milanovićevom nego u Plenkovićevom mandatu. Potpisivalo se tada za ustavnu definiciju braka, izmjene izbornog zakonodavstva, protiv ćirilice, monetizacije autocesta, outsorcinga...

Pa ipak Milanović nije plakao da je meta »svih mogućih napada«. Nosio se kako je znao s Tomislavom Karamarkom, Đurom Glogoškim, Ivanom Penavom, Mijatom Stanićem i Željkom Markić.Oporba Plenkoviću najaktivnija je u Saboru. Puno je interpelacija i prijedloga za opoziv pojedinih ministara ili cijele Vlade, više nego ranije.

Ali, to su proceduralna prava zastupnika i nikako se ne može tumačiti kao opstrukcija. Štoviše, Plenković uvijek samozadovoljno proglasi pobjedu kad parlamentarna većina odbije te zahtjeve. Statistika kaže da trenutačno vodi 6:0, ali svakako nije loše.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.