Naše školstvo danas samo forsira prosječnost i gasi izvrsnost. Tek se zbog posebnog truda pojedinih profesora ili samostalnih inicijativa učenika netko uspije izdići, oduševio je svojim govorom varaždinski gimnazijalac Ilija Srpak na dodjeli priznanja Oskar znanja.

Detektirao je peterostruki oskarovac ne samo klimave noge obrazovnog sustava, već secirao i slabosti društva u cjelini ne libeći se onoga čega se i stariji boje, usporedbe sa Srbijom, koja svoju talentiranu i izvanserijski djecu znatno bolje vrednuje u svakom pogledu. Kritizirao je s pravom i medije koji više prostora i vremena posvećuju »časnim sestrama koje igraju nogomet« nego sudionicima Mendeljejeve kemijske olimpijade i drugih međunarodnih natjecanja na kojima naši učenici postižu sjajne rezultate.

– U ovoj dvorani kao nagrađeni ne sjede produkti, već nusprodukti hrvatskog školstva – otvoreno je u »sistemske greške« svrstao i sebe, jasno poručivši i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i resornoj ministrici Blaženki Divjak i ostalim prisutnim političkim glavešinama što im je činiti.

Ako su, naravno, čuli i pritom razumjeli što im govori jedan iskreni i umni tinejdžer, koji je otvoreno priznao da se i sam, koliko god to bilo nepopularno, sukobljavao s profesorima za koje je mislio da ne rade svoj posao onako kako treba.

To što nam je demonstrirao Ilija Srpak u Izraelu zovu »hucpa«, što na hebrejskom znači da svi bez srama mogu reći »ja razmišljam drugačije«, bez obzira o kakvom i čijem se autoritetu radilo.

»Poticanjem kritičkog razmišljanja stvarate znanstvenika i izumitelja, kažu Izraelci od kojih valja učiti, jer su malena zemlja s najviše nobelovaca, stručnjaka i znanstvenika. Država koja od svih u svijetu najviše izdvaja za znanost, čak 4,25 posto BDP-a, za razliku od bijednih 0,79 posto Hrvatske, i čiji centri izvrsnosti svake godine detektiraju pet tisuća nadarene djece čije se školovanje prati, jer ta djeca postaju ljudi koji svojim kvalitetama i sposobnošću utječu na napredak cijelog društva.

Dok se u nas izvrsnost zatire forsiranjem prosječnosti. Ne samo u školstvu, ne samo u medijima, u politici i znanosti, već na svim državnim i društvenim razinama. Ne da nema hucpe, već se ona najstrože i beskompromisno kažnjava i eliminira. Javnim iznošenjem kritičkog mišljenja u Hrvatskoj riskirate da vas proglase državnim neprijateljem broj jedan, a one koji se pozovu na zdrav razum, spaljuje se na inkvizicijskim lomačama kao domaće izdajnike i najgori nevjernički ološ.

Zato caruje prosječnost, zato nema kompetitivnosti, zato ne napreduju stručni i nadareni, već poslušni klimoglavci čiji jedini talenti su poltronstvo i politička podobnost. Zato, nažalost, mladog Varaždinca nitko nije ni čuo ni razumio, niti uzeo za ozbiljno, zato će već danas sve ostati po starom, kako na nebu, tako i na zemlji hrvatskoj.

– Kao astronom, mogu reći da ništa nije zapisano u zvijezdama i da je sad posao na nama. Učinimo svijet i Hrvatsku ljepšima – završio je svoj govor Ilija Srpak pokazavši da nije samo budući znanstvenik talentiran i za politiku, već i, primjereno svojim godinama, nepopravljivi romantičar.
Bog ga poživio i neka mu je sa srećom!