Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
10. prosinca 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Ne pitaj kome poštar zvoni

Foto  Sandra Simunovic/PIXSELL
Foto Sandra Simunovic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 27. rujan 2019. u 19:57 2019-09-27T19:57:32+02:00

Sada bi, nakon što je poštar pozvonio drugi put, taj i takav Ivan Turudić, trebao otići zbog dva pišljiva prometna prekršaja. To bi bila prava pravcata nepravda! Zato je sva sreća da nije bio kod kuće kada se pošta dijelila

Ne pada mi na pamet polemizirati s poštarom, brani se do posljednjeg daha predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić.

Ni ne treba, jer i u Turudićevom slučaju poštar uvijek zvoni dvaput. Prvi, kada ti se otvore vrata raja, a drugi, kako bi te spustio na zemlju. I uručio pošiljku bez povratnice na kojoj piše: Nisi nam više potreban!

Posljednja šansa suca Turudića je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa koji je tek šturo rekao kako će o svemu s njim razgovarati:
- Tražit ću prekršajni spis i njegovo očitovanje. Nakon toga ću, s obzirom da je takav interes, obavijestiti javnost.

A interes javnosti je uistinu velik, ali nitko do sada nije sucu Turudiću uputio niti riječi suosjećanja. Dok ga mediji seciraju, politika šuti. Ili tek znakovito progovara iz usta ministra Butkovića koji Turudićev slučaj nimalo ohrabrujuće, onako usput komentira: »Da ministar prometa napravi prekršaj u prometu, išao bi doma.« Nažalost, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić ne čuje tu tišinu koja ga sve više okružuje, jer se jedan po jedan polako svi od njega odmiču.

Prvi put poštar je na Turudićeva vrata pozvonio nakon što je 2005. osudio Hrvoja Petrača za otmicu sina bivšeg generala Vladimira Zagorca. Preciznije, poštar je pozvonio na vrata tadašnje ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt kojoj je premijer Ivo Sanader naredio da »našeg dečka«, kako joj je rekao, Turudića, imenuje predsjednikom Županijskog suda ili...

– Najprije su me 23. prosinca 2005. pozvali na sastanak u Sanaderov kabinet. Ondje su me dočekali Sanader, Šeks i Luka Bebić. Sva trojica nagovarala su me da na tu funkciju imenujem Turudića. Sanader mi je rekao da ga imenujem jer je on »naš dečko«. Valjda je govorio u ime HDZ-a. Potom su me u noći s 26. na 27. prosinca Sanader i Šeks tri sata držali na telefonu i nagovarali da imenujem Turudića. Na koncu mi je Sanader rekao da ga poslušam, imenujem Turudića, ili da u protivnom snosim konzekvencije. Kako ga nisam poslušala, Sanader je ostvario svoju prijetnju i smijenio me zbog Turudića, rekla je Vesna Škare Ožbolt tjedniku »Nacional« nakon smjene 2006. godine.

Sve ostalo je povijest, reklo bi se i za ovu strelovitu karijeru. Zahvaljujući javnosti atraktivnim suđenjima, u kojima su na optuženičku klupu sudnice Ivana Turudića sjedala brojna poznata imena s domaće kriminalne, ali i političke scene, prometnuo se u jedno od najzvučnijih imena hrvatskog pravosudnog sustava.

Najčuvenija presuda vjerojatno je ona kada je »njegov dečko« Ćaći Sanaderu rebnuo 10 godina zatvora proglasivši ga krivim u slučaju Hypo i INA-MOL.

Doduše, nakon što je Ustavni sud tu presudu ukinuo, u nekim medijima se spekuliralo kako je upravo sudac Turudić za tako nešto ostavio dovoljno prostora, što je neupućenome uistinu teško povjerovati.

Nije se sucu Turudiću ništa zbog toga dogodilo u karijeri, štoviše nisu mu smetala ni druženja sa Zdravkom Mamićem ili pak Milanom Bandićem, akterima više pravosudnih slučajeva. Smatralo se kako mu se ništa ne može dogoditi, jer iza njega stoje Vladimir Šeks i Miroslav Šeparović.

Nije se Turudić libio s mjesta predsjednika Županijskog suda džilitnuti i u političke vode, pa je tako javno častio premijera Milanovića kako je njegova »Vlada po pritiscima na pravosuđe najgora od postanka hrvatske države«.

Nije se sramio ni samokandidirati u izvršnu vlast: »Kad bi mi Karamarko ponudio mjesto ministra, ozbiljno bih razmislio o ponudi«. Ili javno obrazlagati što bi činio da je kojom srećom ministar pravosuđa: »Tražim zatvor za sve koji kažu da je Domovinski rat bio građanski, a akcija Oluja etničko čišćenje!«.

I sada bi, nakon što je poštar pozvonio drugi put, taj i takav Ivan Turudić, trebao otići zbog dva pišljiva prometna prekršaja. To bi bila prava pravcata nepravda! Zato je sva sreća da nije bio kod kuće kada se pošta dijelila.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.