Nije prvi put Darinko Kosor javno spomeno mogućnost izvanrednih parlamentarnih izbora, no predsjednik HSLS-a nije previše utjecajan u vladajućoj koaliciji koju će podržavati do kraja.

Trebao bi premijer Andrej Plenković ozbiljno razmotriti prijedlog šefa liberala jer Kosor uistinu nema razloga kalkulirati sa svojim mandatom budući da se više neće kandidirati za predsjednika stranke.

Važnije od Kosorove inicijative odraz je u Plenkovićevom zrcalu koje pokazuje da se premijer sve više i češće gubi u svom obnašanju vlasti nakon tsunamija koji ga je pogodio na europarlamentarnim izborima.

Nastavi li to činiti ovakvim tempom i ubuduće, listopad je krajnji rok za izbore na kojima će mu šanse za ostanak na vlasti biti »fifty-fifty«.

Plenković se u potrazi za crnim labudom koji mu prijeti ukrasti iz ruku igračku zvanu HDZ ponaša kao slon u staklarnici. Njegov zahtjev za izuzećem predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataše Novaković, dan uoči što je njegov slučaj trebao biti na dnevnom redu, nezabilježen je primjer bahatosti i autokracije jednog EU premijera koji se uz to voli smatrati dobrim briselskim đakom.

Tako nešto nije si priuštio ni Tomislav Karamarko iako je bio svjestan da od odluke Povjerenstva ovisi njegova politička sudbina. No Plenković očigledno nije sportski tip, pravi kapetan momčadi koji bi prihvatio na sebe odgovornost za, ipak, samo relativni neuspjeh na europarlamentarnim izborima.

I na taj način u startu sasjekao oponente činjenicom da su »njegovu« listu s Karlom Resslerom na čelu jednoglasno i bez ikakvog disonantnog tona prihvatili i Predsjedništvo i Nacionalno vijeće stranke. U potrazi za crnim labudom Plenković je izgubio glavu u Kopalovim mađioničarskim trikovima kojima je povrijedio sve hadezeovce tražeći među njima urotnike i uvrijedio sve građane Hrvatske koji imalo drže do svoje inteligencije.

Plenkovićevo srljanje prema provaliji nastavilo se neskriveno brutalnom željom da se na svaki način spriječi sindikalni referendum »67 je previše«, za koji je svoje potpise dalo više od 600 tisuća ljudi. Uvlačenje u rat sa sindikatima i tolikim brojem potpisanih birača cijelog HDZ-a kroz saborski Klub zastupnika i Branka Bačića, koji navješćuje kako bi referendumsko pitanje neustavnim mogao proglasiti Ustavni sud kojim predsjeda još jedan od četvorice kumova, Miroslav Šeparović, može se tumačiti samo kao korak do diktature.

Da je premijer potpuno dezorijentiran, govori i njegova posljednja reakcija na pismo koje mu je nominalno uputio GNK »Dinamo« na dan kada je jedan od dvojice na zatvorske kazne nepravomoćno osuđene braće Mamić, Zoran, postao sportskim direktorom, dok se drugi, Zdravko, u bijegu od hrvatskog pravosuđa sklonio u Međugorje, u kojem traže zaštitu Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović od »mafije koja prijeti nasilnim preuzimanjem kluba«!

- Zaprimili smo pismo i zamolili nadležne institucije da analiziraju i vide ima li neki element na koji bismo mogli konkretno reagirati - promptno je poručio premijer.

Za razliku od braće Mamić i »Dinama«, hrvatski novinari koji su Plenkoviću još u ožujku uručili osam zahtjeva za sprečavanje cenzure i zaštitu od fizičkih napada i sudskih progona, do dana današnjega od premijera nisu dobili nikakav odgovor.

Zaratio je Plenković sa svima, i unutar HDZ-a i izvan njega, pa bi ozbiljno trebao razmisliti o Kosorovom prijedlogu za izvanrednim izborima u listopadu. Teško je očekivati od nekog tko je toliko zaljubljen u svoju europsku sliku, a ne vidi da mu niti Angela Merkel na domaćem terenu niju pomogla, da će staviti na kocku dobitnu priliku da u svoju biografiju upiše podatak kako je u ime Hrvatske preuzeo upravljanje Europskom unijom. Ne shvaćajući kako to ne znači da izvanredni izbori neće biti u veljači 2020. godine.