Iza pozornice Branka Podgornika

Razbijanje Unije

Branko Podgornik

Reuters

Reuters

Formalno govoreći, Bruxelles i Berlin žele Poljsku, Mađarsku, Češku i Slovačku kazniti zbog njihovog »nepoštovanja trodiobe vlasti«, ili zbog odbijanja da solidarno prihvate dio izbjeglica, koje je u Njemačku pustila kancelarka Angela Merkel.

placeholder


Neslužbena prijetnja Europske komisije i Njemačke zemljama srednje Europe da će im obustaviti novac iz EU-fondova ako se ne budu ponašale kako žele Bruxelles i Berlin, po svemu sudeći neće uroditi plodom. Mađarski premijer Viktor Orban je najavio da će se države srednje Europe – koje žele graditi željeznice, autoceste i ostalu infrastrukturu – obratiti Kini za financijsku pomoć, ako je ne dobiju od EU-a.


Budimpešta se očito ne da ucjenjivati. Bude li joj Unija zavrnula slavine, Mađarska će novac tražiti u Pekingu, koji jedva čeka da bi pojačao investicije u Europu. Naime, Kina je srednju Europu već uključila u golemi projekt Put svile, koji ima za cilj gospodarsko povezivanje cijelog euroazijskog prostora. Glavni protivnik kineskih ulaganja upravo je Berlin, jer na taj način gubi kontrolu nad srednjom Europom i »jedinstvenim tržištem« Unije, koje je Njemačkoj sredstvo za ekonomsku i političku dominaciju na kontinentu. Budimpešta je već sklopila i velik sporazum s Moskvom o gradnji nuklearne elektrane, uz povoljan kredit ruskih banaka.


Formalno govoreći, Bruxelles i Berlin žele Poljsku, Mađarsku, Češku i Slovačku kazniti zbog njihovog »nepoštovanja trodiobe vlasti«, ili zbog odbijanja da solidarno prihvate dio izbjeglica, koje je u Njemačku pustila kancelarka Angela Merkel. Čini se da to discipliniranje neće učvrstiti jedinstvo Unije, već ubrzati njezino rastakanje. Velika Britanija sama odlazi iz Unije. Ako Bruxelles pod pritiskom Berlina nastavi s kažnjavanjem neposlušnih, otjerat će i one koji još imaju iluziju da se projekt EU-a iz Maastrichta 1992. može nekako popraviti. Europska suradnja morat će se vraćati na stanje prije Maastrichta, kada je Europa bila zajednica naroda. Danas se EU putem jedinstvenog tržišta i eura pretvorio u zajednicu koja služi ponajprije bankama i korporacijama – krupnom kapitalu na čelu s njemačkim.




Uostalom, sve su manji izgledi za institucionalno jačanje Unije, za njezinu centralizaciju i pretvaranje u »sjedinjene europske države«, za što se zalaže Emmanuel Macron. Francuski predsjednik u tom pothvatu sve više sliči na vojskovođu koji ostaje bez vojske. Njemačka vlada, ako se uskoro i formira, neće imati snage za ozbiljno upuštanje u taj projekt, a slično će biti i s novom talijanskom vladom nakon izbora u ožujku. Merkel je zasigurno svjesna da su projekti za jačanje Unije zapravo kontraproduktivni. Oni su najbolji način za potkopavanje vlastite vlade i za razbijanje Unije, osobito u situaciji kada je projekt EU-a izgubio dugogodišnju podršku iz Washingtona.


Slučaj Mađarske i ostalih neposlušnih članica Unije potvrđuje da EU iz Maastrichta postaje prepreka državama da upravljaju same sobom, na dobro vlastita gospodarstva i naroda. Kazne i napadi na mađarske i poljske vlasti zasigurno neće spriječiti veću ekonomsku suradnju srednje Europe s Kinom ili Rusijom, s državama koje birokracija u Bruxellesu smatra ideološki nepodobnima. Učestale tvrdnje da se Kina i Rusija »infiltriraju u EU« samo potvrđuju kako Bruxelles i Berlin ne shvaćaju da u globaliziranom svijetu svi trebaju međusobno surađivati. Europski narodi, pa ni hrvatski, ne mogu biti taoci ekonomskih interesa Njemačke i velikih europskih korporacija.