Jedini razlog zašto kultura u Hrvatskoj još nije u potpunom kolapsu jest to što su se kulturnjaci pregrupirali, zbili redove i smišljaju nove strategije opstanka. Život na margini, gdje veći dio kulture uglavnom tavori, zasigurno pospješuje snalažljivost, ali prelijevanje iz šupljeg u prazno ipak ima svoja ograničenja pa je nemoguće ne očekivati srozavanje kriterija kao posljedicu dosad u povijesti Hrvatske najradikalnijih rezultata javnih potreba u kulturi u režiji Ministarstva kulture. A budući da su siromašne javne potrebe temeljni izvor financiranja brojnih kulturnih djelatnosti, zadovoljni su jedino neoliberalnokapitalistički zagovaratelji apsolutne tržišne utakmice.

Naravno, neki misle da im je svanulo, jer su kao ideološki »ispravni« elementi profitirali, no nije im jasno da su ih takvi kriteriji doveli na »shit listu« nekih drugih administracija. Ali o tom će misliti kad ih snađe ista sudbina.

Ušli smo u lipanj, dakle na pola smo godine, a oni koji su se provukli ispod ideoloških i inih ministrovih diskrecionih aršina u natječajima MK-a još uvijek ne znaju s čime raspolažu. To što će Hasanbegović možda odgovarati za te diskrecione odluke, dakle odluke koje su se donijele mimo mišljenja kulturnih vijeća, jednako kao što je Zlatar odgovarala za svoje, trenutno je malo kome utjeha. Prvo zato što eventualne sankcije nikada nisu adekvatne počinjenom nedjelu, a drugo zato što od toga sada nema nikakave koristi.

A ne čini se da ima neke pretjerane koristi ni od peticija protiv ministra, od cijele bulumente kritičara koji ne da mu nisu skloni, nego smatraju da je on najveća elementarna nepogoda koja je pogodila hrvatsku kulturu od osamostaljenja. Ne čini se tako zato što ne da ministar nije smijenjen, nego u aktualnim preslagivanjima u HDZ-u nekad anonimni, beznačajni povijesni revizionist, stručno i tehnički potpuno nekompetentan za vođenje jednog složenog sustava kao što je ministarstvo, postaje osoba s tapijom da naciji dijeli packe i s visoka tumači kompetentnost. Da ne bude zabune, on je potpuno u pravu kada nakon što je dobio najviše glasova delegata u izboru članova Predsjedništva HDZ-a kaže da je članstvo poslalo poruku kakvu politiku HDZ-a želi. U tom kontekstu stoga jedno je sigurno: dok je ove Vlade, bit će i Hasanbegovića, no veći problem predstavlja to što ovaj razvoj događanja u HDZ-u pokazuje da članovi te stranke ne misle da je oportuno umjereno pozicioniranje.

U svemu tome kulturi ne preostaje drugo nego da zbije redove i čeka da nepogoda prođe. Prosvjedi i pisma pritom mogu jedino učiniti da se nezadovoljni osjećaju zeru bolje u svojoj koži.