Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. listopada 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Blagdanska priča o uspjehu

Foto Pixabay.com
Foto Pixabay.com
Autor:
Objavljeno: 23. prosinac 2018. u 10:41 2018-12-23T10:41:54+01:00

Naslovnice vrište: stečaj je najbolja opcija za »3. maj«, a klinci više i ne znaju što škver jest i što sve može

Ne mora to biti fensi-šmensi trgovački centar, može i ono malo što je od starih robnih kuća ostalo. A nađe se još tih predivnih starinskih dućana u kojima su nekada pokretne stepenice bile čudo, a danas su izazov i ona slatka strepnja, taman da se pod stare dane osjećate poput djeteta što su ga prvi put pustili u lunapark. U njima je gužva podnošljivija, a svi ti šareni artikli prijazniji, manje agresivni.

I prodavačice su ljubaznije, stara neka škola i kad undercut imaju na glavi, ma svejedno roditelji među igračkama šetaju smrknuta lica. Vraga bi ga znao što je kome u glavi, naš junak se nije dao smesti. Jest, mjerkao je i on naokolo kakvu igračkicu, onako reda radi da se ima što u papir ukrasni zamotati, ali je zapravo došao na izvorište svog nekog djetinjstva ne bi li se napojio mudrošću. Ove će godine, pomisli on, djetetu svom uz darak dati i kakav dobar životni savjet. Sve mu se, naime, čini da je njemu baš toga pofalilo kad je onomad od kuće odlazio, ne ljubavi, ne razumijevanja, ne povjerenja, već dobrog savjeta koji će mu olakšati lutanje u bespućima naše zbiljnosti i omogućiti mu da leti ravno k vrhu.

Da napregne za ovih blagdana svoje moždane vijuge u tom pravcu kriv je, malo bar, i naš uzoriti kardinal Josip Bozanić koji je, evo piše tisak, jasno poručio roditeljstvu kako je na njima najveća odgovornost u odgoju djeteta. Istini za volju, mislio je kardinal na kršćanske vrijednosti, i to dan nakon što je kolega mu Hranić praktički poručio da batine zaslužuje svatko tko svojim ponašanjem batine traži, homoseksualci ponajviše. Bit' će da smo Hranića krivo razumjeli, da je kontekst bio drugi, a i lako za Hranića kad je Bozanić još uvijek glavni. A on kaže da je na roditeljima najveća odgovornost. Zna to naš junak, možda je čak i previše opterećen tim, ali ako duhovni vođa traži još malo angažmana, e pa bit će ga. Djetetu treba dati savjet pod bor, recept za biti uspješan Hrvat, Hrvatica. Samo, što u recept staviti!?

I krene naš junak pred blagdane tražiti sastojke uspjeha po – novinama. A tamo svega! Tamo izvještaj s prosvjeda Metkovčana koji su na ulice izašli zbog smrti devetogodišnjaka. Tamo naslov koji kaže da se još ne zna je li do smrti došlo zbog propusta u liječenju, ili je ipak sustav takav da će propusta svake vrste biti sve više. Savjetovati dijete da studira za doktora, onako kako su onomad naše majke govorile nama, i nije neke opcija. Trusno je to. Umjesto toga, nema se što nego zazvati staru majku da plati koju misu i za zdravlje potomaka, koju ekstra, jer ionako to čini. Stranica dalje prosvjed u Zadru, zbog Daruvarca, zbog nevaljana pravosuđa, zbog činjenice da ima življa koji ne vidi problem kad tuđom glavom udara o umivaonik, baš kao što ima neljudi koji ne vide problem u tome da zatvore oči, pojačaju muziku i puste da se krv lijeva naokolo.

Koliko samo tu pomaže onaj Bozanićev nauk koji tako marno spominje? Čiji su tu roditelji zakazali? Treba li nejač držati zaključane kod kuće, jer je i to bolje nego da nalete na nasilnika kakvog, i kakva su to vremena kad ulica uzima pravdu u svoje ruke, jer društvo to ne umije? Na pravni fakultet u svakom slučaju neće, jer trusno je to, nije ovo doba od prava, a jedva da je i od ekonomije. Učitelj, učiteljica!? Pa da je djeca gađaju kredom, a roditelji prijete smrću, ako već nema agresije s druge strane učionice. Previše je tek tu reformi svako malo, udžbenika koji ne znaju je li im bolje da su tiskani ili digitalni, »ambicioznih« ministara koji zazivaju školovanje za cijeli život, gradiva koje je neprohodno i veliko, djece koja su sluđena neprohodnim i velikim, roditelja nezdravih ambicija, a opet tako logičnih kad te društvo tjera da žeđaš za uspjehom preko noći. Gdje su samo oni dani kad je učitelj bio gospodin. Prosvjeta ne dolazi u obzir! Ostadoše još svećenici, popovi, fratri. I to se znalo cijeniti onomad. Ali, iskreno, tko bi uokolo s tim Hranićem.

Ima toga u tisku još, ma nema recepture što vodi k dobru, odnosno uspjehu. Lako što s naslovnice vrište kako je stečaj najbolja opcija za brodogradilište »3. maj«, lako samo utoliko što klinci više i ne znaju što brodogradilište jest i što sve može, ma kada se dobrim ne čini ni biti savjetnik predsjednice jer se i od tamo leti bez puno objašnjenja, onako kako se bez puno objašnjenja i kadroviralo, e onda je sve otišlo do vraga i bestraga. Zaludu gdjekoja novinska bajka o onima koji su uspjeli okrenuvši život naglavce nakon 30-te, 40-te i 50-te. Nema ništa od tih fotošopiranih slikovnica, nema optimizma. Umjetno je.

Elem, gleda naš junak motorkotače plastične, kad mu sine – samo Bandić budućnost garantira! Milan Bandić. Gradonačelnik Zagreba. Čovjek kojeg se 'ladno može izabrati za osobu godine 2018. Čast kolegama mu političarima, ali realno ne može se skidanje kilograma u predsjednice i premijera mjeriti s gotovo pa uskrsnućem neuništiva gradonačelnika. Ležati u postelji zbog embolije koji dan pred donošenje gradskog proračuna, prizvati iz bolničke sobe sebi tri ključna nova sljedbenika iz različitih stranaka da daju glas za proračun, dići se iz kreveta i svratiti na štakama na sjednicu Gradske skupštine, a onda i uputiti koji novi zahtjev vladi, sada kad mu je klub zastupnika nikad jači, bome to može samo onaj kojem je politika sve na svijetu. To je uskrsnuće od kojeg je samo jedno veće ranije viđeno, odnosno zabilježeno! Dočepati se Holdinga, dočepati se gradske uprave, pa iz tople kancelarije razmišljati o svijetloj budućnosti, od toga boljeg nema. Milan Bandić ne zaboravlja svoje ljude, a u zemlji u kojoj je država zaboravila svoje građane, to je ona šarena laža i ljepljiva traka na koju bi se tako rado svatko zalijepio.

I dok šeta ostacima stare robne kuće i dok gleda plišanog medu, istog onog kakvog je predsjednica poslala gradonačelniku u bolničku sobu, misli se naš junak kako Holding živi vječno, Bandić živi vječno, a živjet će vječno i svi koji se žure prebjeći mu dok je još u snazi. Pod bor će zato igračka i očinski savjet – Bandić je budućnost, lako moguće i jedina! Tik pred blagdane kardinal Bozanić odlučio je poručiti roditeljima kako je na njima najveća odgovornost. Nije pritom spomenuo ni prirodu, ni društvo, ni sudstvo, ni školstvo, ni zdravstvo, ništa, samo roditelje, i to ako forsiraju kršćanski nauk. Sva je sreća, zapravo, da je samo dan ranije s oltara zborio i taj Hranić, čovjek u mantiji pun razumijevanja za one koji popizde kad ih se, bože me prosti, izaziva. Da Hranića nije, još bi derište pod bor dobilo savjet da se baci u politiku. Ovako, dobit će uz dar očinsko obećanje da se s recepturama za uspjeh ipak neće ići preko koljena, niti će njih dvoje, poput predsjednice, krenuti nanovo osmišljavati sami sebe uspjeha radi. Pomalo će, zajednički, čovječno, pa kako bude. Teže je, možda i glupo, ali se mirnije spava.U ovo blagdansko doba pogotovo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.