ZAGREB Knjižare kakve smo poznavali očito su stvar prošlosti. Nešto neoliberalni kapitalizam, nešto katastrofalna politika Ministarstva kulture, nešto nezainteresirane gradske vlasti, i eto masovnog zatvaranja knjižara i njihovih pretvaranja u restorane i gift shopove ili u najboljem slučaju u trgovine knjigama. A u Zagrebu taj je trend u posljednje vrijeme osobito aktualan. Tzv. nezavisne knjižare, dakle one koje nisu u vlasništvu velikih nakladnika-knjižara, jednostavno su nestale iz centra grada. Neke su se preselile, neke su propale, a neke su postale nešto drugo, očito puno potrebnije življu metropole.

No opet, valja biti pošten pa reći da mnoge od njih i nisu zaslužile opstati jer i tako nisu ispunjavale svoju osnovnu namjenu – da budu prostori druženja s knjigom, prostori s onim x-faktorom kulturološke činjenice, a ne tek obične trgovine.

Cvjetni trg  

 Zanimljiv je pritom famozni Cvjetni trg. Ima tome nešto godina da je taj trg u centru grada praktički vrvio knjižarama. Mnogi se više ni ne sjećaju Znanstvene knjižare koju je odmijenio narodu puno potrebniji T-Com, a mnogi se vrlo brzo neće ni sjećati da je na tom istom trgu donedavno bila i Prosvjetina knjižara koja se nakon poskupljenja prostornog metra na Hoto, pardon Cvjetnom trgu s novim cijenama jednostavno nije mogla izboriti. Zato se preselila u Preobražensku, gdje je pak od nje ostalo nekoliko polica s knjigama.

Malo dalje, u Ilici na broju 7, dogodila se pak jedna još malo indikativnija priča. Tamo je, naime, nekad bila knjižara Mladosti, no upravo su u tijeku radovi koji će prostor pretvoriti u, navodno, francuski restoran. Indikativan je u ovoj priči zapravo slučaj Mladosti. Taj je knjižarski lanac u jednoj pretvorbi na hrvatski način preuzela tvrtka Libraria d.o.o., koja se očito nije znala, a možda ni htjela, snaći u novim tržišnim okolnostima pa je sad u stečaju.

Nitko posebno neće plakati za knjižarama Mladosti, i to je ono što cijelu priču s njom ne čini osobito interesantnom javnosti jer te se knjižare nisu prilagodile vremenu i postale kvartovski ugodni prostori druženja s knjigom. Ali likvidacija cijele mreže, zatvaranje knjižara i njihovo pretvaranje u restorane i trgovine, sigurno je priča o jednom sasvim drugom, ne toliko javnom interesu. Ilica 7 ili Ilica 30, gdje se već kočoperi natpis lanca prodaje odjeće Zara, a nekad je također bila knjižara Mladosti, dio je te vidljive priče u centru grada.

Booksa katapultirala  

A možemo i malo na jug tog istog famoznog trga, pa lijevo u Teslinu, gdje je nekad bio primjer nezavisne knjižare – Moderna vremena Nenada Bartolčića. Danas je tamo knjižara Vuković & Runjić, no i ona odnedavno dijeli prostor s Dallasom, još jednim eksponentom jedne druge industrije na izdisaju, one glazbene. Ipak, najsvježija priča je ona Bookse u Martićevoj, po mnogima primjera prostora u kojem se osjećaju dobro, a donedavno su mogli pročitati i kupiti koju knjigu.

No i Booksa je kapitulirala pred onim činjenicama iz uvoda teksta te je likvidirala knjige koje su imali u komisiji i orijentirala se posve na rad književnoga kluba. Knjige su im, kako kažu voditeljice Miljenka Buljević i Vanja Bjelić Pavlović, na njihovu žalost bile samo poslovno opterećenje i uteg oko vrata.

Sličnu sudbinu kao i Prosvjetina knjižara na Cvjetnom doživjela je pak Knjižara Leksikografskog zavoda u Frankopanskoj, koja je jedno vrijeme dijelila prostor s V.B.Z.-om. Priča je nešto drukčija jer ipak je prostor u vlasništvu Leksa, ali ni njemu se, javno dotiranom ali u recesijskim problemima, nije isplatilo držati neprofitnu knjižaru na atraktivnom mjestu. Zato ju je i premjestio u dvorište, a prostor u Frankopanskoj iznajmio.

I može se u toj tranzicijsko-recesijskoj priči unedogled. Ništa drukčiji nije ni slučaj sa Znanjem, nakladnikom s tradicijom, ali i mukom s pozicioniranjem u novim tržišnim okolnostima. Koncept Knjige dostupne svima, koji pokušava naslijediti nekad iznimno popularnu biblioteku Hit, u nakladničkom smislu još i jest neki pokušaj, ali je zato njihova knjižarska mreža u rasulu. I dok rasprodaja u njihovoj knjižari u Zvonimirovoj jasno govori o budućnosti tog lanca, direktor Znanja Zvonimir Čimić politički će reći da je preuranjeno još govoriti o zatvaranju te i drugih njihovih knjižara, ali da oni u Znanju nemaju u poslovnom planu razvijanje vlastite mreže.

Suvišne suze  

Nenad Bartolčić, sada voditelj portala Moderna vremena info, kaže da za mnogima od tih knjižara doista ne treba previše žaliti, no ono što je po njemu u toj priči najtragičnije jest što nema pokazatelja da bi se stvari mogle promijeniti na bolje. Odnosno da je očito da na mjestima na kojima su bile te knjižare neće biti novih, boljih, već će ih zamijeniti trgovine i restorani.

I dok se u svijetu polako ali sigurno redefiniraju suštine knjižara i knjižnica pod naletom elektroničke knjige, koja sa sobom donosi neka sasvim nova lica i nove uloge tih prostora, kod nas ne da nema naznaka da se o tome uopće razmišlja, nego nema naznaka da se o knjižarama i knjižnicama uopće razmišlja. Dok jedne propadaju, druge se pune knjigama koje im ne trebaju, a nedostaju im knjige koje im trebaju.

Kao što je već rečeno, ne treba liti suvišne suze nad mnogim od propalih knjižara, no činjenica ipak jest da je Zagreb nekad imao Knjižaru St. Kugli, jednu od prvih ne samo domaćih, nego i europskih knjižara. U Ilici na broju 30. Tamo gdje će Zagreb dobiti svoju prvu Zaru u centru grada. A metropola bez Zare u centru ipak je samo obična provincija.