Kada bi se radila lista problema s dugoročno najvećim utjecajem na svjetska zbivanja, vjerojatno bi na prvo mjesto, bez ozbiljne konkurencije, zasjeo fenomen goleme nezaposlenosti mladih, obrazovanih ljudi.

I ne samo na prostoru sjeverne Afrike i Bliskog istoka gdje posljednjih mjeseci upravo oni predvode pokrete kojima se traže promjene, već i na daleko bogatijem i reklo bi se socijalno uređenijem prostoru kao što je prostor Europske unije. 

Posljednji podaci govore da je u 17 država eurozone nezaposlenost među mladima narasla na čak 20,4 posto te da se u svim državama članicama Europske unije nezaposlenost mladih tretira kao ključan problem kako iz ekonommskih, tako iznad svega iz socijalnih razloga.

Raspon ide od čak milijun nezaposlenih mladih ljudi u Ujedinjenom kraljevstvu do izuzetnog slučaja dviju država – Nizozemske, koja krizu nije ni osjetila i Njemačke, koja je izašla iz krize – u kojima je nezaposlenost mladih manja od 10 posto.

Najteže u Španjolskoj

Iz Bruxellesa upozoravaju na to da se i Europi dogodila »izgubljena generacija mladih ljudi«, generacija koja će zbog nesretnog početka svoje karijere ispaštati još godinama, ako ne i desetljećima.

U Njemačkoj, zemlji s najmanje ekonomskih problema u odnosu na druge članice EU, nezaposlenost među mladima počela je padati lani, kako se zemlja stala izvlačiti iz krize.

U siječnju ove godine zabilježeno je 6,5 posto mladih među nezaposlenima – 305 tisuća osoba u godinama od 15 do 25 – što predstavlja pad od jedan posto u odnosu na siječanj 2010. godine.

Iako dobar, ovaj trend krije i neke negativne procese, naime, manji broj nezaposlenih među mladima oslikava i loše demografske trendove te izrazito lošu situaciju na istoku zemlje.

Od pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke odnos nezaposlenih se nije mijenjao -na istoku zemlje dvostruko je više nezaposlenih nego na zapadu.

Francuska ima veliki problem s otvaranjem novih radnih mjesta, stoga je nezaposlenost mladih tijekom ekonomske krize narasla više nego dvostruko.

Primjerice u drugoj četvrtini 2009. godine čak jedna od četiri mlade osobe nije imala posao.

Daleko je to porazniji rezultat od onog koji se odnosi na čitavu populaciju gdje je svaki deseti Francuz bio nezaposlen.

Također, ekonomska kriza je povećala i broj ugovora na račun stalnog radnog mjesta što je dovelo do toga da su se mladi Francuzi našli među najsiromašnijima u društvu.

Predsjednik Nicolas Sarkozy je, dakako svjestan da će to biti ključna tema predsjedničke kampanje koja će krenuti sredinom godine, pa je nedavno obznanio seriju mjera s ciljem da utječe na rast zapošljavanja mladih.

Ipak najteže stanje s nezaposlenošću mladih je u Španjolskoj, Irskoj i Grčkoj.

Španjolska je u najgoroj situaciji, bilježi se čak 42,8 posto mlađih od 25 godina koji neuspješno traže svoj prvi posao.

Taj je postotak više nego dvostruko veći od ionako visoke opće stope nezaposlenosti u zemlji. S kolapsom tržišta nekretnina i početkom recesije nezaposlenost je i u Irskoj snažno porasla.

Dok je na nacionalnoj razini nezaposlenost lani iznosila 13,9 posto, kod mladih je ona bila 36,4 posto.

Ekonomisti upozoravaju da je problem zapravo i veći jer se jedan dio mladih u strahu od nenalaženja posla vratio u obrazovni sustav, a jedan dio je krenuo starim irskim stazama – emigrantskom životu.

Gore nego se čini

I nezaposlenost mladih Grka prešla je magičnu brojku od 35 posto, a sva je prilika da će nastaviti s rastom jer Grčka i za ovu godinu planira pad BDP za oko 3 posto.

Ponovo se bilježi i veliki emigrantski val jer mnogi mladi, obrazovani ljudi, sve češće napuštaju zemlju u potrazi za poslom.

Jon Monks, generalni tajnik Europske sindikalne konfederacije, smatra međutim da je stanje  i gore nego pokazuju podaci.

Zbog situacije u kojoj se nalaze, mnogi mladi pristaju na povremene i slabo plaćene poslove, pa je slika još tmurnija.

Europa je bila relativno uspješna u očuvanju radnih mjesta, ali je posve podbacila u stvaranju novih radnih mjesta, ocijenio je Monks.