Za posao, koji je u natječaju kao uvjet tražio završenu osnovnu školu, se borilo i 6 osoba s fakultetskom naobrazbom
Bijedu na tržištu rada zorno dočarava primjer iz riječkog KBC-a – metlu u ruke spremni su uzeti i muškarci, bolničke su podove spremni glancati i ljudi s fakultetskom naobrazbom.
Na natječaj što ga je KBC Rijeka raspisao za radno mjesto 20 spremačica na određeno radno vrijeme, u roku od samo osam dana kadrovsku je službu riječke bolnice zatrpalo 400 molbi. Natječajna komisija našla se na sto čuda – kud i kako sa svim tim molbama.
Nije im bilo lako, pa nije bilo druge nego oformiti četveročlanu komisiju sastavljenu od psihologa, pravnika i dviju medicinskih sestara, a sve kako bi od 400 ljudi odabrali 20 spremačica koje će zaposliti na određeno radno vrijeme.
Rad na određeno
No, lako za to. Za ovaj se posao, odnosno glancanje bolničkih soba, kreveta i wc-a, ali i operacijskih sala, koji je u natječaju kao uvjet tražio završenu osnovnu školu, borilo i 6 osoba s fakultetskom naobrazbom, dakle s visokom stručnom spremom, jedan kandidat s višom stručnom spremom i njih 243 sa srednjom stručnom spremom.
Obrazovali se, pa skrivali diplome Pouzdano doznajemo da se na natječaj za čistačicu u riječkom KBC-u prijavilo kudikamo više od 6 kandidata s fakultetom, ali su u želji da dobiju posao sakrili svoje diplome i doslovce lagali o svojoj stručnoj spremi. Štoviše, jedna je kandidatkinja, s visokom stručnom spremom, na čuđenje komisije, na razgovoru zaboravila prikriti da savršeno govori tri strana jezika.
Metele se očito ne libe ni muškarci jer ih je čak petorica podnijela molbu za čišćenje riječke bolnice. Što nije nimalo zanemariv podatak.
– Ne pamtim da smo dosad ikad imali muškarca kao spremačicu, iznenadio nas je ovoliki broj prijava, posebice stoga što je riječ o poslovima na određeno radno vrijeme, odnosno zamjenama do povratka s bolovanja ili porodiljnog dopusta. Na razgovor smo od ukupno 400 pozvali 172 kandidata i zaposlili 20 spremačica, kaže nam zamjenik ravnatelja riječkog KBC-a Nikša Marušić.
Daj što daš
Činjenica da se 400 ljudi, a među njima i intelektualaca i muškaraca, nije prijavilo spremačicu za rad u, primjerice, muzeju ili gradskoj biblioteci, već u bolnici, gdje za ovakav posao treba imati »želudac«, zorno svjedoči o besparici koja je zbog sve manje radnih mjesta pritisnula Riječane. A da ne govorimo o tome da plaća spremačice ne može biti nikakva nego minimalna i ona u javnim ustanovama iznosi od 2.500 do maksimalno 3.000 kuna mjesečno.
Što drugo zaključiti nego da se poslovi sve manje biraju po stručnoj spremi, nego po sistemu »daj što daš«, samo da plaća, kakva je da je, stiže na vrijeme.
Podbacile »veze u bolnici« Neki prilično visokopozicionirani ljudi u riječkoj bolnici u svom su susjedstvu izgubili reputaciju »dobre veze u bolnici«, jer nisu uspjeli ugurati susjedu na ovo radno mjesto. Kandidata je naprosto bilo previše. Dakle i borbe za golu egzistenciju. Borbe za 2,5 tisuća kuna mjesečne plaće. Slična situacija dogodila se u Splitu prije točno godinu dana. Tada se za radno mjesto čistačice u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika prijavilo stotinu kandidata, od čega desetak muškaraca i desetak visokoobrazovanih ljudi.
