Golemog sisavca snimio je čitatelj Novog lista, a fotografiju su analizirali stručnjaci Plavog svijeta i Prirodoslovnog muzeja. Najvjerojatnije se radi o velikom kitu (Balenoptera physalus)
Kit dužine oko deset metara viđen je jutros na moru ispred Costabelle nekih 150 metara od obale. Golemog morskog sisavca fotografirao je naš dugogodišnji čitatelj Zvonko Brkljačić, koji kaže kako je kita uočio oko 8.30 sati s terase svoje kuće na Costabelli.
– Sjeo sam na terasu kako bih doručkovao, kada sam u moru u smjeru Cresa uočio kita. Pohitao sam po fotoaparat i snimio ga kada je ponovo izronio, nekih dvije stotine metara dalje. Stvarno je riječ o ogromnoj beštiji, a pretpostavljam da je dugačak barem desetak metara. Moguće je da je na Kvarner došao slijedeći jedan od manjih cruisera, koji plove na liniji prema Opatiji, kaže Brkljačić, dodajući kako je sretan što je uspio snimiti pojavu pravog rariteta na Kvarneru.
Brkljačić, bivši poznati vaterpolist riječkog Primorja, koji se od bogate igračke karijere oprostio kao kapetan momčadi, a kasnije je postao vaterpolski sudac, dosad se pokazao pravim srećkovićem kad su kitovi u pitanju, jer ovo je već treći kit kojeg je uspio vidjeti u neposrednoj blizini svoje kuće. Prvog kita uočio je još daleke 1954. godine kao šestogodišnjak, a drugog sedamdesetih godina, baš u vrijeme jedne od tadašnjih moto utrka na Preluci.
Veliki kitovi povremeno posjećuju Jadran, a posljednji je, prema informacijama Plavog svijeta, pronađen 2002. godine u Baškom zaljevu uginuo. Žive sami ili u manjim skupinama, a skupine do stotinjak životinja opažene su samo u područjima bogatim hranom. Uglavnom se hrane planktonskim račićima i manjom plavom ribom, skušama, haringama i slično. Imaju hidrodinamčki oblikovano tijelo s naboranim grlenim brazdama koje se tijekom hranjenja prošire. Hrane se tako što plivajući širom otvorenih usta usima procjeđuju morsku vodu i tako love plijen.
Kao i ostali kitovi usani, veliki kitovi se hrane ljeti, dnevno probavljajući i po tonu hrane, dok tijekom zime poste. Zbog njegove veličine jedini prirodni neprijatelj mu je orka. Veliki kit je druga po veličini životinja na Zemlji, a jedina od njega veća životinja na Zemlji je plavetni kit. Tijelo velikog kita je tamno sivo s gornje strane, a bijelo ili bež s donje strane. Mogu narasti do 27 metara dužine i gotovo stotinu tona težine, a žive duže od 80 godina. Ženka u zimskim mjesecima koti samo jedno mladunče u prosjeku svake dvije do tri godine, nakon trudnoće koja traje 11 do 12 mjeseci.
Sve do kraja 19. stoljeća kada je izumljen parni stroj i novi harpuni s eksplozivnim punjenjem veliki kitovi kitolovcima su bili prebrzi za lov. Nažalost u 20. stoljeću postali su najlovljenija vrsta. Samo na južnoj polutci ubijeno ih je više od 725 tisuća U ovom trenutku njihova brojnost i status u oceanima su nepoznati. Iako se povremeno događaju sudari s brodovima, veliki kit danas je rijetko žrtva kitolova, stoji na web stranicama Plavog svijeta.
– More ispred Preluka je duboko i vjerujem kako kitovi tu mogu doći u potrazi za planktonom i najsitnijim ribama, smatra naš sugovornik.
Brkljačić je o pojavi kita odmah obavijestio Lučku kapetaniju Rijeka i Oceanografski institut u Splitu, a da je doista uspio snimiti kita potvrdili su stručnjaci lošinjskog Instituta za istraživanje mora “Plavi svijet”, koji su proučili fotografiju.
– Najvjerojatnije se radi o velikom kitu (Balenoptera physalus). Ova vrsta živi u Sredozemnom moru i povremeno se dogodi da jedinke uđu u Jadran, ali ne smatra se stalnim stanovnikom Jadranskog mora. Više je puta viđan na području južnog i srednjeg Jadrana u otvorenom moru, a opažanja u sjevernom Jadranu puno su rijeđa, kaže Jelena Jovanović iz Plavog svijeta.
Ravnatelj Prirodoslovnog muzeja Rijeka Marin Kirinčić slaže se kako je riječ najvjerojatnije o velikom ili grbavom kitu, napominjući kako s fotografije nije moguće sa sigurnošću razaznati o kojoj se vrsti radi.
– Najvjerojatnije se radi o jednoj od te dvije vrste, uzimajući u obzir leđnu peraju, te informaciju da je uočeni primjerak dugačak više od deset metara. Veliki i grbavi kit zabilježeni su u Jadranu, ali se rijetko pojavljuju.
U fundusu muzeja imamo primjerak mladunčeta velikog kita, koje je bilo nasukano na Pagu 1991. godine, a planiramo ga uskoro izložiti u sklopu našeg stalnog postava.
Sačuvani su kostur, kralješci i prsne kosti, a posjetitelji će moći dobro vidjeti o kako se velikoj morskoj životinji radi. Riječ je o drugoj najdužoj vrsti kitova, poslije plavetnog kita. Veliki kitovi ujedno su i vrlo brzi, a mogu razviti brzinu od 25 milja na sat, objašnjava Kirinčić.
Lošinjski institut proslijedio je informaciju o pojavi kita jednoj od njihovih terenskih ekipa, koja se nalazila u blizini Krka.
Novom listu javljeno je da je ovaj morski sisavac poslijepodne viđen i u moru ispred kostrenskog Žurkova, a Krešimir Tomičić iz Rijeke oko 17 sati uspio je čak napraviti i video snimku.
– Uspjeli smo ga snimiti danas s barke, negdje oko 17 sati. Kit je prošao iz smjera uvale Voz, pa ispod mosta, pa prema Kvarneru. Snimili smo samo par izrona iako smo pokušali pratiti ga što je bilo jer je izranjao čas u velikim razmacima 200-300 metara, čas nakon samo nakon 30 do 40 metara. Nakon što je došao na otvoreno more, nestao je, nismo ga više uspjeli uočiti, prepričava Tomičić koji je portalu Novilist.hr ustupio snimku.
