Azbestni materijal, točnije salonit ploče, na deponij je bačen kao građevinski otpad nakon ljetnih oluja 2008. godine, koje su prouzročile velike štete na objektima na širem području Ilirske Bistrice. Najgore je, kako je istaknuo predsjednik Mjesnog odbora Rupa Igor Barak, što ni sa slovenske ni s hrvatske strane nitko ne poduzima ništa da se problem riješi. 

– U više navrata obraćali smo se Općini Matulji zbog problema deponija, ali nikad nisu ništa učinili jer im je izgleda važnije gajiti dobrosusjedske odnose s Ilirskom Bistricom od zdravlja vlastitih stanovnika. Osim velike količine azbesta tamo je desetljećima odlagan i drugi industrijski i komunalni otpad, a kako je lokacija odlagališta u Sloveniji na nešto višem terenu, sva zagađena voda nakon većih kiša slijeva se na našu stranu. S obzirom da je ovdje kraški teren, ta se voda slijeva sve do Preluka, kazao je Barak. 

Predsjednik EARE-e, Paolo Tomatis, koji je sa suradnicima dan ranije obišao bivšu tvornicu Salonit u Vranjicu, najavio je da će već u ponedjeljak stupiti u kontakt sa slovenskim partnerima, kako bi utvrdili koliko je azbestnog otpada bačeno na Zalesičinu. 

– Mogu obećati da ćemo zajedno s našim slovenskim suradnicima obići odlagalište otpada i vidjeti što je tamo i u kakvim uvjetima odloženo. Ono što već odavdje možemo vidjeti je da se radi o običnom odlagalištu otpada, bez ikakve zaštite pa bacanje azbestnih ploča na takvo odlagalište sigurno predstavlja problem, kazao je Tomatis.    

– Kad puše vjetar onda se jako osjeti smrad deponija, pogotovo kod nas koji smo mu najbliži. To je vrlo velik deponij, na našem kućnom pragu, ali u drugoj državi. Stanovnicima Jelšana u Sloveniji jednako smrdi, ali oni bar dobivaju naknade, a mi imamo samo probleme. Sad ćemo još i s istočne strane dobiti Marišćinu pa ćemo biti jedno veliko smetlište Europe, rekao je Vojko Iskra. 

Pitanje odlagališta otpada, smatra dopredsjednik MO Rupa Alen Štemberger, treba podići na državnu razinu i na razinu problema EU.