Kriminalni abortus odgovoran je i danas za čak 70 tisuća smrti godišnje u svijetu. Psihologinja Mirjana Krizmanić strahuje da će se žene okrenuti ilegalnim pobačajima
ZAGREB Katolička crkva ima pravo iznositi i zagovarati svoj stav o pobačaju, no ne smije ga nametati društvu i politici. Zabrana pobačaja ionako vjerojatno ne bi dobila većinsku potporu hrvatskih građana jer ni većina vjernika, iako se protive abortusu, ne smatra da ga treba proglasiti ilegalnim. Tako bi se mogle sažeti reakcije na najnoviji zahtjev krčkog biskupa Valtera Župana, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za obitelj, iznesen tijekom posjeta pape Benedikta XVI., da Hrvatska donese zakon o zabrani pobačaja.
Prijeđena granica
I don Ivan Grubišić, osnivač Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, ističe da HBK ima pravo iznositi i predlagati svoj stav. No, nema pravo za to »zlorabiti« prigodu Papinog dolaska.
– Prijedlog je trebao ići diplomatskim putem, iza zatvorenih vrata, a ne ovako, pred masom ljudi koja mu je dala podršku. Pa čak i to što je prijedlog prihvatilo 200, možda i 400 tisuća ljudi na zagrebačkom hipodromu, to je i dalje pet, najviše deset posto stanovništva Hrvatske. Ovime je prijeđena granica korištenja skupa za promociju određenih stavova. Osobno, zalažem se za poštivanje ljudskog života od začeća do smrti. Crkva na takav stav ima pravo, no nema i pravo odluke, o tome konačno mišljenje donosi Hrvatski sabor, komentirao je don Grubišić.
Dio abortusa se ne prijavljuje
Prema važećem zakonu, do 10. tjedana trudnoće žena može obaviti pobačaj bez dozvole posebnog povjerenstva. On se obavlja u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, a liječnik koji smatra da ga prema svojoj savjesti ne može obaviti, osobu treba uputiti drugom liječniku koji je voljan provesti zahvat.
Broj prijavljenih pobačaja u Hrvatskoj u stalnom je padu, no poznato je da se dio abortusa ne prijavljuje. Koliki je njihov broj, ne zna se. Službene statistike kažu da je u 2009. bilo 4.450 legalnih pobačaja te 1.442 spontanih. No, navodi se i brojka od 4.525 pobačaja koji su registrirani kao »ostalo«, što znači da se ne zna jesu li spontani ili inducirani. Dio liječnika drži da su sve to zapravo inducirani pobačaji.
Bebić: To ne treba biti tema pred izbore
Predsjednik Sabora Luka Bebić (HDZ) rekao je jučer da ne vjeruje da će do kraja saziva ovog Sabora na dnevnom redu biti rasprava o izmjenama Zakona koji regulira pravo na pobačaj. Sudjelujući u emisiji Hrvatskog radija »S Markova trga« Bebić je rekao da »to ne bi trebala biti tema pred izbore«, ali i istaknuo da on osobno »zagovara pravo na život«.
– To je dubinsko načelo čovjeka koji zapravo podupire život i želi da se taj život nastavlja, govoreći biološki i govoreći humanistički, rekao je Bebić. Dodao je da o problemu pobačaja »treba duboko i dobro razmisliti«, te naglasio da nikome neće nametati svoje stajalište o tom pitanju. (Z. C.)
Psihologinja Mirjana Krizmanić protivi se zabrani pobačaja.
Zabrana je katastrofa
Liječnici su jedinstveni u stavu da se pobačaj ne smije zabraniti. Velika većina zemalja ozakonila je abortus upravo zato što je iskustvo pokazalo da je žene nemoguće prisiliti da zadrže trudnoću u neželjenim i neprihvatljivim uvjetima, objašnjava Velimir Šimunić, ugledni ginekolog i stručnjak za potpomognutu oplodnju. Kriminalni abortus odgovoran je i danas za 70 tisuća smrti godišnje u svijetu. U 23 godine zabranjenog pobačaja u Rumunjskoj zbog ilegalnog je postupka umrlo deset tisuća žena. Pobačaj je zabranjen u Irskoj i na Malti (čak i u slučaju silovanja), osim ako je u opasnosti život žene, a što uključuje i samoubojstvo.
– Poštujući volju žene u donošenju vrlo teške odluke, liječnik nema pravo uskratiti joj tu mogućnost i slobodu. Mnogo je nas ginekologa koji godinama ne izvode abortuse, ali to i dalje ostaje obaveza državnih institucija. Sve bi nas drugo vratilo u poznata nam i opisana, mračna vremena, zaključuje Šimunić.
Rajko Ostojić, SDP-ov zastupnik u Saboru i liječnik, ističe da »živimo u 21. stoljeću, pa bi se tako trebali i ponašati.«
– Demografija se oporavlja državnim subvencijama mladim obiteljima, infrastrukturnim projektima, uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole, tako da nam djeca o zdravlju i spolnosti ne uče »klikom miša« već od stručnjaka, napominje Ostojić.
– Iskreno se nadam da Vlada neće mijenjati zagarantirano pravo žene da odlučuju o prekidu trudnoće. To bi bila katastrofa, kazala je Sanja Cesar iz udruge CESI.
U 33 godine star »Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece« nije se usudila dirati ni jedna hrvatska vlast. I prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, smatrao je da ne treba smanjivati dosegnutu razinu ženskih prava oko pobačaja. Ideju zabrane pobačaja proteklih 20 godina nije aktivno zagovarala ni jedna značajnija politička stranka.
Prije godinu i pol dana procurile su informacije da Ustavni sud radi na 18 godina staroj tužbi u kojoj je Ružica Ćavar, predsjednica već zaboravljene udruge Hrvatski pokret za život i obitelj, tražila ocjenu ustavnosti »socijalističkog« zakona o prekidu trudnoće. U medije je tad procurila informacija da su liječnici klinike u Petrovoj, ustvrdili da život počinje trenutkom spajanja muške i ženske spolne stanice. Nakon ove liječničke ocjene čak su se pojavile tvrdnje kako Vlada priprema zakonsku zabranu pobačaja. No, Darko Milinović izjavio je tada da njegovo »ministarstvo ne planira mijenjati odredbe Zakona kojim je ženama omogućeno pravo da same odlučuju«, i to usprkos tome što on osobno drži kako život počinje začećem te se protivi pobačaju. Stav da se ženama ne smije braniti odluka o pobačaju iznio je tom prigodom i predsjednik Kluba HDZ-a, Andrija Hebrang.
