Haški sudac Alphons Orie napisao je hašku presudu Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču na oko 1.500 stranica, doznajemo u haškim kuloarima, no tu informaciju, iz razumljivih razloga, nije bilo moguće i službeno potvrditi. 

Ako presuda hrvatskim generalima doista bude dugačka oko 1.500 stranica, bit će to jedna od najdužih haških presuda, iako ne i najduža. Prema našim informacijama, rekord po dužini prvostupanjske presude drži Škot Iain Bonomy, koji je u predmetu protiv srpskog državnog vrha zbog zločina na Kosovu u veljači 2009. napisao presudu u četiri toma, na čak ukupno 1.743 stranice.

Treba li odmah povlačiti paralelu između tih slučajeva i predmeta protiv trojice hrvatskih generala? Može li se po dužini presuda zaključiti kakva bi mogla biti presuda hrvatskim optuženicima? Treba li izvlačiti pouku iz činjenice da se u slučajevima s rekordno dugačkim presudama uglavnom radi o osuđujućim presudama, uz Milutinovićevu iznimku? Vjerojatno ne treba, jer dužina presude ne mora biti u izravnoj vezi s činjenicom je li osuđujuća ili nije. 

Možda najbolji dokaz za takav zaključak vjerojatno predstavlja presuda osebujnog francuskog suca Jean-Claudea Antonettija Amiru Kuburi i Enveru Hadžihasanoviću, koji je u svojoj prvostupanjskoj presudi od 15. ožujka 2006. optuženike oslobodio, no da bi objasnio zbog čega je to učinio trebao je čak 801 stranicu! 

 Duljinu presude, dakle, generira specifičnost predmeta, broj optuženika, ali, kako vidimo, i individualni pristup svakog od 16 stalnih haških sudaca, koliko ih je još ostalo u Haagu. 

Predmet Oluja, zbog kojeg u Haagu sude Gotovini, Čermaku i Markaču, spada u kompliciranije haške predmete.

Odnosi se na razmjerno velik prostor i pokriva tromjesečni vremenski period u kojem su se odigrali događaji o kojima govori optužnica. Gotovina, Čermak i Markač optuženi su da su od srpnja do 30. rujna sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine, a presuda mora obuhvatiti sve aspekte predmeta koji nije nimalo jednostavan. 

 pak valja priznati kako su haške presude najčešće znatno kraće, naročito u jednostavnijim slučajevima, sa samo jednim optuženikom. Recimo presuda kninskom ratnom zločincu Milanu Martiću koju je 12. lipnja 2007. objavio upravo Gotovinin sudac Orie, a koja ima »samo« 199 stranica, ili također prvostupanjska presuda Tihomiru Blaškiću iz ožujka 2000. godine, kojom je Blaškić osuđen na 45 godina zatvora, ali na samo 287 stranica. 

Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u srijedu, 13. travnja, 2011.