Majka teško bolesnog Leona kaže kako nikome ne vjeruje, pa niti ministru te da će ako se invalidnine budu rezale ići na Markov trg, "jer osim djece nema što drugo izgubiti"
Napis našeg lista o tome kako je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi pripremilo novi Zakon o socijalnoj skrbi, kojim se predviđa rezanje invalidnine za najteže oboljelu djecu sa sadašnjih 1.250 na 625 kuna mjesečno ukoliko roditelj ima status njegovatelja djeteta, jučer je digao na noge javnost, udruge roditelja, ali i samog ministra zdravstva i socijalne skrbi, Darka Milinovića.
Odmah ujutro, nakon što je pročitao tekst našeg lista, nazvao je majku šestogodišnjeg Leona, Leonelu Pomper, junakinju naše jučerašnje priče, koja je najavila da će zbog rezanja invalidnine svoje dijete, zajedno s aparatima na kojima živi, dovesti na Markov trg, i tamo »uštekati« njegove aparate. Ministar joj je poručio da ju novinari nepotrebno uznemiravaju, i da invalidnina ostaje na postojećem iznosu.
Jučer smo obitelj Pomper posjetili u njihovom domu u zagrebačkim Sesvetama.
Tri minute pored malog Leona dovoljne su da čovjek, ako imalo čovječnosti ima, zanemari svoje uobičajene »probleme«. Otvoreno, zato, ovim slikama, pozivamo i ministra Milinovića, Vladu u cijelosti, da posjete Leona, da čuju kako »diše«, i da vide njegovu umornu, iscrpljenu majku koja ne spava šest godina, i koja sama, zbog nespavanja i stresa, boluje od epilepsije. Zajedno s još dvije prekrasne kćeri, Leonela živi od 2.500 kuna mjesečno, i Leonove invalidnine, za koju joj je Milinović jučer kazao da neće biti rezanja, i da će sve ostati po starom.
Povećanja naknade za njegovanje djeteta, dakako, neće biti.
– Ministar mi je kazao da su me novinari bezrazložno uznemirili, novinari, a ne prijedlog njegovog zakona! To je, veli, samo prijedlog zakona koji još nastaje, i koji se slučajno nalazi na stranicama Ministarstva zdravstva, priča nam Leonela, nevjerojatno energična i hrabra 35-godišnjakinja, koja je prethodnu, još jednu besanu noć provela iščitavajući dodatno ministrov zakon, i praveći bilješke.
– Ministar je zvao, i obećao da invalidnine neće rezati, no ja nikome ne vjerujem na riječ, ponajmanje institucijama, kaže Leonela. Prije nekoliko tjedana, priča nam nevjerojatnu priču, Leonu je otkazivao respirator, bez kojeg taj mali, krhki dječarac kojeg samo bezuvjetna roditeljska ljubav održava na životu, ne može živjeti.
– Nazvala sam hitno HZZO i tražila novi respirator, odbili su me, uz napomenu kako novi mogu dobiti za sedam godina! U tom očaju pomogla mi je Dijana Aničić, predsjednica udruge Anđeli iz Splita, koja mi je ekspresno poslala respirator svoga Duje, koji je tada bio stabilan, i aparat mu nije trebao za disanje, svjedoči Leonela.
Ostane li nacrt zakona ovakav kakav jest, odlučna je, ide na Markov trg, a pridružit će joj se, kako najavljuje, i majka Aničić iz Splita, Dujina majka, i sve ostale majke teško bolesne djece.
– Idemo u Zagreb, pred Vladu i Sabor. Mi nemamo što više izgubiti, osim svoje djece! Organizirat ćemo nekako kombi prijevoz za djecu i njihove aparate, dovesti ih na Markov trg i moliti Vladu da ih tamo ukopča na struju!, priča nam Dijana.
Njezin Duje, kao i mali Leon, »rezultat« su liječničke pogreške, obje se sude s bolnicama, no sporovi traju godinama, u Dijaninom slučaju, dobrih 12. Duje je pri porodu izgubio brata blizanca, dok je sam ostao bez kisika, što je uzrokovalo njegovu tešku invalidnost. Leon, priča njegova majka, rođen je pak sa srčanom manom koja je s njegovih devet mjeseci pogrešno dijagnosticirana, pa je i operacija pogrešno izvedena, tako da se otad Leonovo stanje samo pogoršava, i nema izgleda za ikakvo poboljšanje. Leonu, kojem su liječnici predviđali najviše tri godine života, živi i dalje, podsjećajući svijet da je potrebno samo malo dobrote od svakog ljudskog stvora, ne bi li i on živio. Njegova majka na jedvite jade krpa svaku kunu, državni aparat daje joj da diše na kapaljku. Primjerice, Leonu treba stotinu katetera dnevno, jer sam ne može niti gutati slinu, a država mu daje 900 komada kvartalno.
Šprica za hranjenje Leona od 60 mililitara košta 22 kune, i Leonela ih špara koliko god može, jer joj država plaća šprice od 20 mililitara, s kojima bi hranjenje trajalo satima. Žalila se na to, žalila se na stotinu »sitnica«, odgovora nema.
Odgovorio je jučer, zato, ministar Milinović nama. Ljutit je na naš list jer ga jučer nismo kontaktirali, kako bi nam rekao da invalidnine neće biti rezane. »Žao nam je što vaša novinarka nije kontaktirala i Ministarstvo u trenutku pisanja članka, čime bi se izbjeglo iznošenje nepotpunih informacija, kao i nepotrebno uznemiravanje i dodatno traumatiziranje obitelji, korisnika«, stoji u demantiju ministra Milinovića našem listu. Postavlja se samo pitanje zbog čega ministar onda jučer, prije tri ili pet dana, bilo kad, nije istinito informirao Leonelu, Dijanu, i ostale majke, o tome da invalidnine neće rezati, a koje danima pišu njemu i ostalim institucijama, i koje su se na kraju obratile i Novom listu. One su bile uznemirene, trajno su traumatizirane, ali ih nitko nije obavijestio da invalidnina ostaje u cijelosti. Vjerojatno zato što to, do reagiranja medija, nije niti bila namjera.
