RIJEKA Kada je krenula afera o riječkom oružju u režiji DORH-a i policije, gradonačelnik Vojko Obersnel izjavio je da je spreman otvoriti i novinarima arhive gradske uprave gdje sigurno postoje dokazi o transakcijama vezanim uz nabavku finskog granita.

»Naravno pod uvjetom da se u međuvremenu na Korzu 16 ne pojavi policija i ne oduzme svu dokumentaciju za svoje potrebe«, rekao je Obersnel.

I nakon nekoliko dana kopanja po gradskom arhivu Obersnel je došao do uplatnice koja je po njemu dokaz da je novac koji je iz proračuna Općine Rijeke isplaćen na račun kriznog stožera za nabavku oružja na kraju vraćen u gradski proračun.

Naime, riječ je o uplatnici koja je datirana u Rijeci, 29. rujna 1992. godine, i u kojoj Služba društvenog knjigovodstva Hrvatske navodi da je “zadužen račun za pripremu i otklanjanje posljedica od ratnih opasnosti” u svrhu doznake “povrata dinarske protuvrijednosti” u korist računa “Proračuna Općine Rijeka” za 98.705.605 hrvatskih dinara.

– Iznos koji je navaden odgovara protuvrijednosti tadašnjih 880.000 njemačkih maraka. Dokazali smo da novac nije nestao, da se nije skrivao i da je vraćen u korist proračuna Općine Rijeka. Očekujemo da će na Korzo 16 doći netko od nadležnih organa kako bi im predočili dokumentaciju iz koje je vidljivo da nije bilo potrebe ni za kavim spektaklom

Treba podsjetiti da je Krizni stožer imao poseban žiro račun na koji su uplaćivana sredstva, ne samo iz proračuna Općine Rijeka i da je novac korišten ne samo za nabavu oružja, već i za uniforme, gorivo…, pojasnio je Obersnel.  Riječki gradonačelnik nastavio je da nema dovoljno informacija o događajima od prije 20 godina, te da je Krizni stožer vodio postupak nabave oružja.

– Ponavljam, imamo dokaz da je novac uplaćen u proračun Općine Rijeka u protuvrijednosti od 880.000 njemačkih maraka. Što se tiče trošenja toga novca, činjenica je da je dio sredstava upotrijebljen za kupnju ploča. Ali, podsjećam da je uređenje Korza počelo prije izgradnjom kolektora, te da je bila riječ o investiciji koja je bila u tijeku. Točan tijek i svaki detalj teško je utvrditi u kratkom vremenu budući da je od tada prošlo 20 godina, pojasnio je Obersnel, zaključivši ironično da nitko nije radio termičke probe da utvrdi je li novac prije uplate u proračun Općine Rijeka bio u frižideru.

Za poziv Slavku Liniću na obavijesni razgovor u policiju povodom anonimne prijave za raspolaganje novcem od oružja za obranu Rijeke 1991. godine saznalo se prošli tjedan, ali on se nije mogao na njega odazvati jer je boravio u SAD-u.

Nakon što je priča objavljena u Novom listu buknula je afera, a Linić po običaju nije birao riječi, već je ministra Tomislava Karamarka nazvao špijunčinom, a nije štedio ni ravnatelja policije Olivera Grbića koji je na to mjesto zasjeo iz fotelje načelnika Policijske uprave primorsko-goranske.

Prema svjedočenju Franje Butorca koji je obavio obavijesni razgovor u vezi s nabavom riječkog oružja, a koje je zabilježeno u knjizi Dragana Ogurlića »Rijeka u Domovinskom ratu«: “Općina Rijeka uplatila je 670.000 dolara Sloveniji početkom rujna 1991., a oružje ni nakon mjesec i pol dana nije stiglo u Rijeku. Novac je Sloveniji uplaćen preko “Jugolinije” (Croatia Line) u jednu njujoršku banku te prebačen na račun “Kompas-internationala” u Frankfurtu.

“Linić i ja otišli smo u Ljubljanu 15. listopada 1991. isposlovati povrat tog novca jer je 13. listopada došlo do eksplozije vojnih skladišta u Zahumu, te su naše snage došle do velikih količina naoružanja, upravo iz tih skladišta. Iz kompjutora je bilo vidljivo da je novac uplaćen od Općine Rijeka s računa u Frankurtu u tri navrata podizan i prebacivan u Sloveniju”, naveo je u knjizi Butorac.

Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u subotu, 21. svibnja, 2011.