Kako pamtite Vladimira Šeksa? 

   – On je jedan od najinteligentnijih ljudi u HDZ-u i još uvijek među najutjecajnijim. Šeks ima nagon za samoodržanje i prokletu strast za vlašću. Neće mu biti drago kad ovo pročita, ali pretjerao je kad tvrdi da ga je Sanader ponižavao i omalovažavao. Pamtim ja i drukčije. Bilo je sjednica predsjedništva HDZ-a koje su trajale po pet, šest sati, a Šeks bi crven u licu, zajapuren i mokrog nosa »prespavao« prva tri sata. Nije to lijepo reći, ali svi znamo da je znao imati problema s alkoholom. A onda bi se na četvrtoj točki probudio i postavio pitanje koje smo raspravili u prvih dvadesetak minuta. Svima bi nam mrak pao na oči, ali bi Sanader pun razumijevanja rekao: Vlado, pusti sad to, donijeli smo već zaključke, poslije ću ti pojasniti na užem predsjedništvu. 

Međutim, bilo je razdoblja kad njih dvojica nisu razgovarali, Sanader je zamjerio Šeksu kad ga je svojedobno blago kritizirao što nije otišao u Vukovar nego u Veronu. 

– Tu je Šeks bio u pravu, ali nije to bilo ništa posebno. Gotovo da nema člana predsjedništva koji nije prošao puno gore ribanje kod Sanadera. Zar vi mislite da sa mnom nije sto put obrisao pod? Danas to sam sebi ne mogu oprostiti, ali neću sad o tome laprdati, kad sam onda šutio i bio konj. Tako je bolje i Šeksu da šuti. Šeks je imao kod Sanadera izuzetno dobru poziciju. Sjećam se kako nas je sve tjerao da se angažiramo oko onog što je Šeks tražio, a vezano uz njegove kampanje po Slavoniji. A to što nije ostao predsjednik Sabora, pa nije mu otac ostavio tu funkciju. Možda su uzrok i Šeksovi problemi s alkoholom.

– Vjerujem da će se stvari tako posložiti da će moja tvrtka brzo profunkcionirati i da će meni i mojim suradnicima osigurati egzistenciju. Moja obitelj i ja moramo od nečeg živjeti. Sa 29 godina počeo sam raditi na menadžerskim poslovima, 4,5 godine proveo u radu u Vladi, na ne baš lakim zadacima. Imam iskustva i znanja kojima mogu pomoći mnogim tvrtkama. 

Sanitarni kordon

Čelni ljudi HDZ-a pokušavaju oko mene stvoriti sanitarni kordon, ali mi se nerijetko događa da mi prilaze neki od bivših stranačkih kolega koji su na pozicijama u državnim poduzećima ili imaju privatne tvrtke koje posluju s državom. Doduše, kad me spaze u restoranu samo lagano klimnu ili se prave se da me ne vide, no onda dođu za mnom u WC ili me dočekaju na parkiralištu i daju mi podršku da izdržim. Boje se da će izgubiti posao ako budu viđeni u mojem društvu. No, na sreću ima i takvih koji se ne libe razgovarati sa mnom ili poslovno surađivati. Takvima velika hvala danas, a pamtit ću im zauvijek! 

Vjerujete li da ste žrtva političkih motiviranih procesa kojima je cilj bio pokazati EU da se Hrvatska bori protiv korupcije na visokoj razini, što je bio jedan od uvjeta za završetak pregovora?

– Da. Duboko sam uvjeren da sam žrtva, prije svega postupaka mojih bivših kolega. Možda će i nakon ovog intervjua neki ponovo reći da nisu ništa učinili, ali o tome se i radi! Morali su, morali su progovoriti o čemu smo to odlučivali zajedno i u kojim okolnostima! Ali, strah za vlastite guzice izazvala je kod velike većine – amneziju. 

Zašto vi i tko vas je izabrao?

– U Vladu sam ušao kao relativno nepoznata osoba u HDZ-u, nisam imao izbornu bazu, a samim time niti lobističke krugove u stranci. Mnogima nisam bio niti simpatičan, na primjer Ivanu Šukeru i Jadranki Kosor. Šuker je, to je svima poznato, htio biti potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i zato sam mu bio trn u oku. Mogao sam doći s najboljim prijedlozima, on ih je uvijek dočekao na nož. A Jadranka Kosor… Ne daj Bože da bih sjeo ili stao desno od Sanadera, ako je ona bila prisutna. Dobio bih odmah njezin lakat u rebra. Ona je, nakon Hebrangovog povlačenja, ostala jedina potpredsjednica Vlade i vidjela je u meni konkurenciju (…) 

 Autokrat Sanader

Je li Sanader bio tiranin?

– Iznimno sam ljut na njega, bio je autokrat, ali laž bi bila kad bih rekao da mi ostali nismo imali nikakvog učešća u donošenju odluka. Naša je politička odgovornost što smo na Predsjedništvu HDZ-a često klimali kad nam je srce govorilo – ne. Premda niti meni niti bilo kome drugom Sanader nije držao pištolj na čelu. Svatko od nas mogao je odstupiti, da barem ja jesam, ili da je barem Sanader prihvatio koju od moje dvije pisane ostavke. Na Predsjedništvu sam držao brojne prezentacije, bilo je i polemičke rasprave, ponekad i glasovanja. Kad je odluka donijeta ona se pretočila u Vladine zakone, uredbe, strategije… Moje bivše kolege koji danas vode državu i tvrde da se ne sjećaju toga, može biti sram. Svima im zamjeram što jasno nisu istupili i rekli koje smo odluke donosili zajedno. Prvi je Sanader morao istupiti u tom smislu i može ga biti stid što nije. 

Što će biti s HDZ-om?

– O tome sam iz pritvora u dva navrata pisao glavnom tajniku HDZ-a Bačiću i jednom Luki Bebiću, nakon što od Bačića nije bilo ni slike ni tona. Ako se utvrdi da je HDZ imao crni fond, kad nakon izbora dođe do promjene vlasti i na čelo državnih poduzeća koja su punila crni fond dođu članovi drugih stranaka – oni će HDZ-u u procesu »Fimi– medija« podnijeti odštetni zahtjev, a ako stranka neće moći vratiti taj novac, završit će u stečaju. Bojim se da bi to bi bila zabrana rada HDZ-a. Ako se pokaže da nisam u pravu, bit ću puno sretniji, ali…

Više u tiskanom izdanju Novog lista u ponedjeljak