Žarko Tomljanović, legendarni “doktor” s Kantride (više od pola stoljeća staža…), bio je predsjednik kluba kada je Rijeci (1999.), oteto prvenstvo, kasnije kandidat za predsjednika HNS-a, odbio je Ćirinu ponudu od 10.000 dolara mjesečno. Ćiro ga je htio za šefa zdravstvene komisije olimpijske reprezentacije Kine. Žarko je odlučio svoje umirovljeničke dane trošiti kartanjem na Krimeji – čekajući Ćiru.

Vijest da će Miroslav Blažević ozbiljno zainteresiran (zločesti će kazati da Ćiro nikad ne daje, samo uzima novac…), za HNK Rijeka prostrujila je poput munje gradom na Rječini. Njegova izjava – “Kupiti Rijeku moja je želja u novoj godini”,  ugodna je poput  zubatog sunca koji miluje Kantridu. Bolesniku (a Rijeka je na aparatima…), svaka je vijest o čudotvornom lijeku (novcu), slamka nade u ozdravljenje. Sama Ćirina najava razveselila je one koji su posljednju plaću dobili za kolovoz, ali i sve kojima je Rijeka pri srcu. Je li Ćiro svjetlo na kraju tunela?

Izjavu je dao ničim izazvan, valjda se u njegovu srcu upalio plamen ljubavi, kao kada je ovdje upoznao svoju suprugu Zdenku. U rodnom Travniku su korijeni, Zagreb je njegov drugi dom – Rijeka ljubavnica! Prošle su 52 godine otkako je vlakom s drvenim kuferom punim snova stigao iz Sarajeva. Trenirao ga je Stojan Osojnak (nakon Barba Luke Kaliterne), igrao je s kasnijim kumom Marjanom Brnčićem. Osojnak je Dinamu donio prvenstvo 1954. godine zabivši gol Crvenoj zvezdi, Brnčić je bio član ekipe modrih koja je 1967. osvojila Kup Sajamskih gradova (današnji Europa League), a Ćiro je u Maksimir donio naslov (1982.), nakon 26 godina…Godine 1963. s Kantride su otišli “Bakulo” vezni laka pogotka, Enzo Zadel (Sloboda, Tuzla), Brnčić (Trešnjevka), jedan od najboljih topnika svih vremena, Bruno Veselica (Olimpija, Ljubljana),  i Ćiro Blažević u Vevey (Švicarska). Vratio se 16 godina kasnije, dočekan kao trener – skijaša (Švicaraca), ali uvjeren da će svima dokazati svoju genijalnost. Dinamo, reprezentacija Hrvatske…Trideset godina slave poslije Kantride.

Mobitelom je spašavao Rijeku (na klupi Gračan), iz Londona (Engleska – Hrvatska 0-0, prijateljska utakmica), prije 15 godina. Htio se vratiti prije tri godine, otišao je u BiH… Sada je trenutak za “kraljevski povratak”. Da kao nekada iz Kraljevice (obiteljske kuće), na trening dojuri morskim putem, gliserom. Ali kao gazda pred kojim će svi stajati – mirno. Neće disati dok on priča. Rijeci u ovom trenutku treba Blažević, ne samo novac, bez kojega nema života, već i njegovo znanje, iskustvo, autoritet, karizma … Rječina bi nabujala od radosti. Rijeka bi poput vesele ribe iskočila iz močvare apatije.

Gradonačelnik Vojko Obersnel odahnuo bi, nakon preoblikovanja Blaževiću bi gurnuo gradski paket dionica (16.000.000 kuna), barem veći dio, jer nije mu u interesu da Grad postane većinski vlasnik Kluba. Trenutačno je teško definitirati vrijednost kluba bez imovine, onim 16.000.000 kuna duga prema poreznoj upravi (državi), treba dodati nekoliko milijuna kuna… Dug za četiri neisplaćene plaće narastao je na 5.000.000 kuna!

Za razliku od 1979. godine, dočekan kao trener skijaša, sada bi hodao po crvenom tepihu kao – spasitelj. Ćiro je avanturist kada je u pitanje trenerski posao, ima veliko srce, ništa manji nije bankovni račun. Jer, ima svoju  cijenu i zna naplatiti znanje. Imao je jedno iskustvo “gazdovanja” u Dinamu, bio je i trener, a Zdravko Mamić direktor, ali ovo je jedna nova priča. Možda je splasnula ona velika ljubav prema “švicarcima”, eurima, dolarima… Za vjerovati je da si zaista želi kupiti “igračku”, biti “bos”, bez obzira što je davno rekao da s trenerske klupe želi otići u – nebo.

PS. Kada je dolazio na Kantridu 1959. na liječnikom pregledu “podvalio” je zdravo koljeno. Kada je jednom odbio igrati dok ne dobije stan, predsjednik mu je uručio ključeve i poslao ga u karantenu. Poslije utakmice došao je pred zgradu bez petog kata na kojem je trebao biti njegov stan…Ćiro je stalna oluja.