Opsegom nevelik, sadržajem začudan naputak pisan je u svrhu bolje organizacije, no zavjera vreba iza svakog zareza, a radnici bi mogli poticati konflikt i uhoditi jedni druge
ZAGREB Ako nemaju kruha, neka jedu kolače, poručila je Marija Antoaneta puku, iznervirana nakanama naroda svoga da se da u revoluciju. »S onima za koje ne znaš što ćeš im dati raditi – neka rade nekrologe«, poručuje nepoznati autor, ali očito visoko rangiran u Informativnom programu HTV-a, novinarima tog istog IP-a. Spomenuti naputak je, naime, dio opsegom nevelikog, a sadržajem začudnog »dokumenta« pod naslovom »Organizacija deska« koji je ovih dana podijeljen unutar redakcije.
Dokument je, saznajemo, pisan u svrhu bolje organizacije i boljeg dnevnog funkcioniranja. Za sada, međutim, služi tek za podsmijeh življa u IP-u. Jer, tekst koji ima cilj učiniti zaposlenike marljivima i radišnima, loše je napisan i nerazumljiv, metode su mu isljedničke, zavjera vreba iza svakog zareza, a radnici koji su očito do sada bili niš’ korisne lijenčine, lako bi mogli pojmiti da im je ubuduće poticati konflikt i uhoditi jedno drugo. Neke stvari su ipak »jasno« naznačene. Recimo ona da »desk ima vlastiti telefonski imenik, a svi novinari daju kontakte desku«. Na desku se »pišu apsolutno svi događaji na svim područjima za koje se dozna, a zapisano se prosljeđuje urednicima.« U dokumentu se određuju i pozicije na desku. Tu je dnevni urednik, ali i istraživač 1 i istraživač 2. Istraživač 1 je važniji, jer on »upozorava dnevnog urednika na sve što vidi, čuje i pročita«. Najgore je ipak biti urednik deska, sudac nad sucima, vrhovni arbitar koji »rješava razlike u mišljenjima između urednika emisija i urednika redakcije«.
Dok se borbena gotovost u IP-u diže naputcima, na sastanku ogranka HND-a pri HTV-u otvorenom za sve zaposlene, kritički se razgovaralo o svemu što tišti IP. Sročena je i rezolucija koju je do sada potpisalo 89 novinara, koja će se, čim se broj potpisnika popne iznad 100, odaslati ne samo HND-u već i Europskoj federaciji novinara. Kako saznajemo, u njoj je pobrojano niz problema, pa se tako oštro progovara i o nedopustivom petljanju ravnatelja HTV-a u IP-u, o novinarima bez digniteta koji rade Dnevnik, o tome da se Dnevnik radi stihijski, o napredovanju bez kriterija, o nepostojanju komunikacije između uredništva i novinara…
Dokument razrađuje i angažman za kriznih situacija. Kada je kriza, jedna osoba okuplja tim novinara, da bi jedan iz tima zvao analitičare i najavljivao im da će ih se kasnije zvati i koristiti za potrebe specijalnih emisija, a drugi prikuplja sve brojeve telefona osoba za određene teme. Možda dva čovjeka i rade isti posao, no zato je uposlenost kadra velika. Pažnja se posvećuje i ovlastima, zadacima i motivaciji. Jer, »nejasnoća i općenitosti ne smije biti«, već svatko mora znati koje su mu ovlasti i obveze, i tko mu je nadređen, i po kojoj osnovi. Važna je pri tom motivacija, a ona nije, uči dokument, nužno samo novčana. Jedan oblik motivacije su i »redoviti sastanci koji daju osjećaj važnosti i sigurnosti«. Dokument nalaže da novinari moraju biti na raspolaganju i ako nemaju konkretnog zadatka. A ako nekog nema, ne smije se njegov posao dati nekom drugom! Pače, treba u tom slučaju stvoriti konflikt! I naravno, valja pisati nekrologe.
Za komentar naputaka pitali smo Mladena Stubljara, čovjeka koji je godinama uređivao i vodio Dnevnik HTV-a u doba kad se Dnevniku javne televizije ultimativno vjerovalo. – Ha, ha, ha – grleno se, u ime komentara, nasmijao Stubljar.
A onda je sasvim ozbiljno dodao: »Valjda je autor pisao ovo pod dojmom karnevala. Nije jasno samo tko je tu klaun, a tko budala.«
