Mesožderke su se zbog nedostatka hranjivih tvari u podlozi na kojoj rastu prilagodile na drugačiji način života te opstaju iskorištavanjem hranjive tvari iz životinjskih bjelančevina
Većina posjetitelja NP Plitvička jezera obići će najatraktivnije dijelove parka, voziti se elektro brodovima, fotografirati Veliki slap…
U svemu ovome ima ljepote na pretek pa mnogi od nas misle kako su za 7-8 sati boravka na jezerima vidjeli ono najvažnije. Istini za volju u tom se vremenskom razdoblju može vidjeti tek djelić posebnosti koje je majka priroda poslagala na relativno malenom prostoru.
Mesožderke imaju jedinstveni mehanizam koji im omogućava privlačenje kukcam kojega apsorbiraju kao proteinsku hranu
Često mislimo da je mirno poziranje zaštićenog riječnog raka okruženog biserno prozirnom vodom prizor bez premca.
Nažalost, varate se ako tako mislite. Najveće posebnosti, raritete i endemične vrste uglavnom ćemo sresti slučajno, tek kada krenemo nekom od poučnih staza. Ondje buja život o kakvom znamo vrlo malo. Stručna voditeljica NP Plitvička jezera mr. sc. Antonija Dujmović za ovaj broj Ličkog lista izdvojila nam je dijelove flore kakve doista rijetko susrećemo, ili mislim da pripadaju arealima egzotičnih kišnih šuma ekvatora.
Aktivno hvatanje plijena
– Od približno 1400 biljnih vrsta koliko ih nalazimo unutar nacionalnog parka Plitvička jezera ovdje se skrivaju tajne najčudnijih stvorenja biljnoga svijeta. Ovdje rastu biljke, koje su se, zbog nedostatka hranjivih tvari u podlozi na kojoj rastu, prilagodile na drugačiji način života. Iskorištavaju hranjive tvari iz životinjskih bjelančevina. To su biljke mesožderke. Takve biljke su vrlo osebujne i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu.
Ono po čemu su jedinstvene su njihovi mehanizmi koji im omogućavaju da privuku kukca, uhvate ga, ubiju, razgrade i apsorbiraju kao proteinsku hranu, te na taj način nadoknade manjak dušika u tlu na kojem rastu.
Na cretnim staništima Nacionalnog parka Plitvička jezera, koja su posebno siromašna dušikovim spojevima, žive tri vrste mesožderki, od ukupno devet koliko ih nalazimo u Hrvatskoj. Sve tri imaju tzv. aktivni mehanizam hvatanja plijena – njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem hvataju životinje, uglavnom sitne kukce, kojima se hrane.
Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia L.) je biljka prijelaznih cretova prepoznatljivih po mahovini roda Sphagnum (mah tresetar) koja dominira na staništu.
Posebnost NP Plitvička jezera je i u tome što je prema dosadašnjim podacima ovo je jedino poznato nalazište male mješinke u Hrvatskoj!
To je mala biljčica, 5-12 cm visoka, sitnih okruglih listića na kojima su gusto poredane crvene gibljive žljezdaste dlake. Prozirne kapljice soka na dlačicama razgrađuju sitne životinjice kad dospiju na njezin list. Cvjetovi su sitni, bijeli, ponekad ih ima i do 15 u grozdastom cvatu. Rosika je ugrožena zbog nestanka cretnih staništa prirodnim procesom zaraštavanja. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera nalazi se najveća i najbolje očuvana površina prijelaznog creta u Hrvatskoj.
Potpuni endem
Mala mješinka (Utricularia minor) je vrlo rijetka biljka hrvatske flore. Stabljike su nježne i mekane, poput tanke niti do 25 cm duge, s naizmjence poredanim listićima i mješinicama promjera oko 2mm i rastu potpuno prekrivene vodom.
Samo svjetložuti cvjetovi vire iznad površine malih lokvica na cretu. Posebnost NP Plitvička jezera je i u tome što je prema dosadašnjim podacima ovo je jedino poznato nalazište male mješinke u Hrvatskoj!
U ovom smo tekstu upoznali tek tri od više stotina rariteta i endema NP Plitvička jezera. O njima su napisane brojne stručne studije, izučavaju ih biolozi cijeloga svijeta, dok su nama, običnim posjetiteljima još uvijek podosta tajnovite, ili bolje reći strane.
Kada u toplijim danima naiđete na neku od biljaka sa ovih fotografija upotrijebite samo foto-aparat ili kameru.
Kao i ostale zaštićene vrste strog je zabranjeno kidati ih. Upravo se nerazumnim branjem prorijedila znamenita velebitska degenija jer ju je mnogi tzv. planinar želio ponijeti doma i imati je u herbariju. Biljkama mesožderkama, kao i ostalim biljnim vrstama što ih pronađete unutar nacionalnog parka mjesto je upravo tamo gdje ste ih i pronašli
