Predsjednica riječke udruge žena u znanosti i umjetnosti

Kristina Posilović: Feminizam je borba protiv potlačenosti

Davor Mandić



Najveća nam je želja pokrenuti Centar za ženske  studije i u Rijeci. Voljele bismo potaknuti ljude na  istinski angažman u društvu



Sama ideja se  razvijala nekih  godinu dana, nismo bile sigurne je li pravo vrijeme da  krenemo u ovakav projekt s obzirom na lošu gospodarsku situaciju koja je rezultirala smanjenjem sredstava za projekte iz kulture, no odlučile  smo ići »glavom kroz zid« jer držimo da je ovakav projekt važan za Rijeku.


Uspjele smo sa skromnim sredstvima ostvariti ciljeve, a oni su bili  da progovorimo o rodu, da ga preispitamo i promišljamo i da damo  mladim ljudima prostor u kojem će se predstaviti javnosti, iznijeti neke  »svježe« ideje o feminizmu danas i zainteresirati javnost za njih.


Približiti feminizam


Što vam je ostalo najupečatljivije? Po čemu ćete ga pamtiti?– Definitivno po znanstvenom simpoziju »Feministički dijalozi«, na  kojem su osim dr. sc. Ankice Čakardić nastupile studentice riječkog i  zagrebačkog Filozofskog fakulteta i koje su nas oduševile svojim znanjem, istraživačkim radom i uopće promišljanjima o feminizmu danas.  


Mogli smo čuti vrlo zanimljiva izlaganja u vezi feminizma i braka, jezika u LGTBQ zajednicama, roda i kazališta i druga. A svakako treba spomenuti i književne večeri s Asjom Bakić, Mimom Simić, Darijom Žilić,  Lanom Derkač, vrlo poučno književno jutro sa Zoranom Krušvarom i  Manuelom Zlator u vezi feminističkog čitanja bajki. 


Posebno mi je drago što smo ugostili Damira Steinfla i Irenu Jukić  Pranjić sa zajedničkom izložbom stripa »Dijalog«. Sve su to ljudi koji  nisu samo istaknuti kulturni djelatnici, već i aktivisti u svome području,  oni od kojih možemo učiti i koji nas rado uče.


Kako ste zadovoljni odazivom? S jedne strane lijepo je pozdraviti  decentralizaciju, ili dezagrebizaciju, ali s druge, izostala je šira potpora »građanstva«?– U načelu sam zadovoljna provedbom čitavog projekta, no naravno  da bih voljela da je više ljudi posjetilo programe. Jer ne radimo to zbog  sebe i za sebe, radimo za Rijeku i njene građane.


Cilj je bio da Rijeci  predstavimo kulturne djelatnike i djelatnice, umjetnike i umjetnice koji  promišljaju feminizam u svom radu i svakodnevnom djelovanju i da im  približimo feminizam na jedan nov, inovativan način. Voljela bih da se  kulturna, ali i ostale scene konačno decentraliziraju, da pokažemo »zube«, a mislim da imamo i čime konkurirati, nije potrebno da sami sebe  zatvaramo u okvire. Ako se mi otvorimo, scena će se otvoriti. 


Nezainteresirani kolege


Što je po vama razlog za slabiji odaziv?– S jedne strane moram priznati da sam razočarana što kolege i kolegice s Filozofskog nisu posjetili niti jedan od programa, osim troje kolega. 


Ne znam koji je razlog tome, možda jednostavno nisu zainteresirani za tu temu, a to je s moga gledišta žalosno, jer govori o potpunoj  degradaciji kategorije intelektualaca ako je ona uopće ikada postojala u  Hrvatskoj. Pretpostavljam da »fotelja« osim udobnosti znači i svojevrstan prijezir prema svemu onome što ju može poljuljati, a to je znanje,  sposobnost i želja za radom.


S druge strane, izostanak potpore šire javnosti može biti posljedica  očaja s kojim se ljudi bore zadnjih dvadesetak godina i koji je sada toliko kulminirao da ljudi jednostavno više nikome ne vjeruju i misle da  im nitko i nikako ne može pomoći.


Jasno mi je da se ovdje radi o  našem znanstvenom i umjetničkom angažmanu, ali i mi smo redom  nezaposleni, honorarci ili potplaćeni. Ni nama ne plaćaju doprinose, ili  isplaćuju honorare, tako da ovaj angažman ide mnogo dalje nego što se  može činiti na prvi pogled. 


Feminizam je borba protiv potlačenosti, i dok je samo jedna osoba u  svijetu potplaćena ili neplaćena i dok je samo jednoj osobi ugroženo  njeno ljudsko pravo, mi ćemo na to upozoravati. Je li udruga organizator skupa osnovana s jedinim ciljem organiziranja skupa ili namjeravate pokrenuti i neke druge akcije?– Naravno da ne, ovo nam je prvi projekt kojim smo se htjeli predstaviti javnosti.


Voljele bismo u naredno vrijeme pokrenuti projekte kao  što je primjerice festival »Kratka priča je ženskog roda«, koji organizira  Centar za ženske studije u Zagrebu, nadamo se organiziranju tribina na  temu, primjerice, Zakona o ravnopravnosti spolova, provedbe edukativnih programa iz područja feminizma, a najveća nam je želja pokrenuti Centar za ženske studije i u Rijeci.


Mislimo da bi to bilo korisno za  grad, mjesto na kojemu bi se educirale generacije zainteresiranih  građana i građanki, studentica i studenata koji bi onda mogli nastaviti  širenje naših zajedničkih ciljeva. Voljele bismo potaknuti mlade ljude, a  i ne samo mlade, na istinski angažman u društvu.


Revolucija je tek krenula


Kako na nju reagiraju lokalne žene u znanosti i umjetnosti?– Dobile smo podršku od pojedinih žena u znanosti i umjetnosti, jer  kao što sam već rekla, mnogo njih je »uhljebljeno« u svoje pozicije i ne  smatraju da je potrebno djelovati za one čiji put tek počinje i to je potpuno tragično. No borba nikada nije završila, ona se nastavlja ili tek  počinje i dat ćemo sve od sebe da uspijemo u tome, da ukažemo na situaciju, da se ta situacija ispravi.


Tu naravno uvijek mislim na sve  strukture društva koje su osjećaju potlačeno, s posebnim naglaskom na  žene koje prednjače na burzi rada, kojima se ne plaća posao domaćice,  koje dobijavaju otkaze ako zatraže porodiljni dopust i slično. Nažalost  ima takvih bezbroj primjera.


Možete li otkriti štogod o planovima za sljedeće izdanje skupa?  Hoće li se širiti, povećavati?– Namjeravamo proširiti skup na način da on postane regionalni, a  ako bude mogućnosti i više od toga.


Voljele bismo pozvati gošće iz  Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske i Italije da nam podijele svoja iskustva i da se na taj način, kroz iskustvo zajedničkog sudjelovanja u projektu, povežemo s njima kako bismo stvorile neki model  koji možemo iskoristiti u svom daljnjem, aktivističkom radu. Naravno,  sve ovisi o financijama, ali nadamo se da će projekt prepoznati Grad,  Županija i Ministarstvo, ali i strane fondacije na koje ćemo aplicirati.  


Revolucija je u Hrvatskoj tek krenula, na nama je da ljudima ukažemo  da su oni, njihova prava i dobrobit, odabrani cilj, misija i rezultat!