Nevidljive lebdeće čestice, koje godišnje u svijetu prijevremeno odnesu najmanje tri milijuna života, nedavno su po prvi put u Hrvatskoj detaljno istražene u Rijeci, ali je kod nas proučavanje njihovih štetnih posljedica na zdravlje tek u začecima.

Bjeličasti sloj nad morem

Čestice su manje od 2,5 mikrometra (PM 2,5) i primjetne su tek kad su prisutne u ekstremno velikom broju. Ponekada ih u Rijeci prepoznajemo po bjeličastom sloju koji lebdi nad morem. Pun je sitnih čestica, kroz koje svjetlost teže prolazi, objašnjava voditeljica istraživanja Tatjana Ivošević.

Te čestice ulaze u ljudsko tijelo, talože se u pojedinim organima, dovode do smetnji u njihovu radu i izazivaju bolesti. U bubregu osobe koja je radila u riječkoj Rafineriji našli smo velike »pikove« vanadija i nikla, kaže prva autorica rada nedavno objavljenog u međunarodnom znanstvenom časopisu za nuklearna mjerenja.

Istraživanje je nastalo jednoipolgodišnjim monitoringom zraka u središtu Rijeke, od kolovoza 2013. do siječnja 2015. godine. Uzeto je 259 uzoraka iz kojih je analizirana statistika za 21 elemenat, utvrđen njihov identitet i izvor iz kojeg dolaze. Time je Rijeka postala prvi grad u Hrvatskoj koji ima precizan otisak ljudskih aktivnosti u obliku sitnih lebdećih čestica na zrak, dok su djelomična istraživanja rađena i drugdje, najviše u Zagrebu.

Postalo je popularno da se pobjede nogometnog kluba Rijeka simboliziraju vatrometom. Tek nakon višekratne analize spektra utjecaja na zrak prepoznali smo da su ti događaji uzroci povećanja koncentracije olova, aluminija, silicija i klora u zraku, ističe jednu od pikanterija istraživanja Tatjana Ivošević.

Otisak u zraku Rijeke

Najviši udio čestica u zraku Rijeke, trećina njih, potječe iz prometa. Znamo da su te čestice baš s našeg riječkog područja. Najčešće ih čine mangan, željezo, nikal i cink. One ne dolaze samo iz motora kroz ispušne plinove, nego i od trošenja guma i kočnica, o čemu svjedoče bakar i cink. Sve to čini otisak automobilskog prometa na sastav i kakvoću zraka u Rijeci, kaže.

Na drugom je mjestu, s 21 posto udjela čestica, dim koji nastaje od izgaranje biomase. Radi se izgaranju drva po Primorju, gdje se još brojne obitelji griju na taj način.

Na trećem mjestu, s oko 15,4 posto, nalaze se sulfati koji nastaju u termoelektranama i rafinerijama nafte. Oni mogu biti domaći, ali se analizom daljinskog transporta može odrediti da te čestice nisu samo »naše«. To su jako male čestice, manje od 1 nanometar, putuju oblacima iz Italije, sa sjevera Europe, iz Ukrajine i drugih krajeva u kojima djeluju veliki pogoni, kaže Ivošević.

Izgaranje teških ulja na četvrtom je mjestu izvora sitnih čestica u Rijeci s desetinom udjela. Njih proizvode svi koji koriste mazut za grijanja, poput KBC-a Rijeka u samom središtu grada i brodova. Premda su brodovi po Međunarodnoj konvenciji o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) trebali odavno pročistiti gorivo, omjer vanadija i nikla još uvijek je zadržan na ranijoj razini. Bez obzira koliko je njihov promet manji ili veći, emisija iz tih brodova se nije smanjila, kaže Ivošević.

Jedini pozitivan sastojak morski aerosol

Jedini pozitivan sastojak sitnih čestica je morski aerosol, koji s malo manje od desetine (oko 9 posto), sudjeluje u riječkom zraku na petom mjestu. Morski aerosol je zrak zasićen morskom soli, koju vjetar podiže s valova i raznosi. U primorskim gradovima ga koriste kao ljekovito sredstvo.

Taj izvorno zdravi mirišljavi zrak, koga ljudi vole i od koga se dobro osjećaju, po južini se u mjestima s industrijom pretvara u natrijsulfate, agresivne spojeve koji nagrizaju metale vozila, brodove, fasade zagrada i slične površine, objašnjava Ivošević.

Oko 6 posto čestica čini prašina s ceste, koja je dijelom prirodnog podrijetla, nastala od čestica stijena, a drugim dijelom antropogeni kalcijev fosfat iz mineralnih gnojiva koji se ponekad pretovaraju u riječkoj luci.

Maleni udio čestica čini emisija iz industrije, oko 3,9 posto. Među njima su mangan i željezo koji, primjerice, dolaze iz brodogradilišta 3. maj. Elektrode kojima ondje vare željezo presvučene su manganom, pa njegove čestice odlaze u zrak, kazala je.

Čestice tla su na začelju izvora sitnih čestica s udjelom od 1,4 posto. To je vjetrom nošena prašina koja uglavnom odgovara sastavu stijena iz okružja. U jednom mjerenju bio je značajan udio saharske prašine. Ona se vidjela i običnim okom, kad je grad bio prepun pijeska, ali nas su u njoj zanimale njezine nevidljive čestice, kaže Ivošević.

Istraživanje kao hobi

Smisao je istraživanja da upoznamo i suzbijamo negativne utjecaje, da se svi pridržavaju zakona. Na neke od njih ne možemo utjecati jer zagađivači djeluju izdaleka, objašnjava Tatjana Ivošević koja, unatoč velikom znanstvenom prinosu poznavanja onečišćenja zraka u Hrvatskoj, nije zaposlena u sustavu znanosti, nego je savjetnica za nastavu fizike u Agenciji za odgoj i obrazovanje u Rijeci.

Ovo je moj hobi. Napravila sam to iz ljubavi prema struci i ekologiji, kaže i dodaje da ga je ostvarila kroz doktorat na Tehničkom fakultetu u Rijeci.

Cijena školarine od pet i pol tisuća eura, ne računajući troškove istraživanja i brojnih putovanja u Zagreb na Institut Ruđer Bošković, nije sve što plaćaju ljudi izvan sustava znanosti, nego ih pritišću i razne druge nepogodnosti.

»Kad sam radila laboratorijske analize uzela sam neplaćeni dopust, a dijete mi je spavalo u laboratoriju«, kaže ona.

U Hrvatskoj tek parcijalno mjerenje štetnih mikročestica

U Hrvatskoj se tek počinje s mjerenjem tih štetnih mikročestica i ono je još uvijek parcijalno. Od 2004. godine izrađuje se godišnji proračun emisija za ukupne lebdeće čestice i čestice promjera 10 mikrometara (PM 10) i PM 2,5, kažu službeni izvori.

U Zagrebu je Institut za medicinska istraživanja u suradnji s Gradom proučavao ukupne količine PM 2,5 čestica. Mjerenja iz 2011., na dvije postaje u gradu, pokazala su da je zrak onečišćen, odnosno da je u središtu Zagreba druge kategorije, a u naselju Siget treće kategorije.

Naime, na prvoj postaji srednja godišnja vrijednost iznosila je 27 mikrograma po kubičnom metru, te prelazila granične vrijednosti, a na drugoj 29 mikrograma po kubičnom metru te je bila viša od granične vrijednosti i tolerantne vrijednosti.

U službenim pregledima kvaliteta zraka u Hrvatskoj, sitne čestice smatraju se jednim od najvažnijih pokazatelja onečišćenja zraka, a prema jednom od službenih izviješća povišene vrijednosti zabilježene su u Zagrebu i u Slavonskome Brodu.

Ovih dana posebno visoke vrijednosti sitnih lebdećih čestica izmjerene su u Slavonskom Brodu, 116,3 mikrograma, u Kopačkom ritu 68, u Višnjanu 62, itd.

Aktivisti Eko-Integrala i Građanske inicijative za čisti zrak u Slavonskom Brodu održali su konferenciju za novinare na kojoj su ponovo upozorili na »zastrašujuće stanje brodskog zraka, u zadnje vrijeme često i najneočišćenijeg u EU«.

»Na obje postaje bilježe se satne koncentracije lebdećih čestica (i PM 10 i PM 2,5) koje su već više dana najčešće preko 50 mikrograma, a epizodno koncentracije prelaze i 300 µg/m3. Apeliramo da se ozbiljno shvati opasnost i da se hitno donesu konkretna rješenja za Slavonski Brod. Sedam godina čekanja bez ikakvog rezultata djeluje zaista sumorno«, navodi se u priopćenju udruga.

PM 2.5 doprinosi prijevremenoj smrtnosti

O utjecajima sitnih čestica na zdravlje u Hrvatskoj su skromni podaci. Stručnjaci Instituta za medicinska istraživanja Krešimir Šega i Ivan Bešlić procijenili su u jednom radu da u Zagrebu od nekoliko sastojaka zraka sitne čestice imaju najveći utjecaj na zdravlje građana. Koristeći metode Svjetske zdravstvene organizacije, izračunali su da se tijekom 2000. godine 3,18 posto broja umrlih može pripisati sitnim lebdećim česticama.

U svijetu su, međutim, objavljene brojne nezavisne studije koje dokazuju čvrstu vezu između te dvije pojave. Američko društvo za rak utvrdilo je skalu povećanja rizika za rak s obzirom na dugotrajne koncentracije PM 2,5 kojima su ljudi izloženi.

Povećanje koncentracije od nula do deset mikrograma po metru kubičnom povećava rizik za rak pluća za 4 posto, povećanje koncentracije od 10 do 20 µg/m3 za 12 posto, od 20 do 30 – 20 posto, od 20 do 40 – 28 posto, od 40 50 mikrograma po metru kubičnom povećava rizik za rak pluća 36 posto, te od 50 do 60 mikrograma čak 44 posto.

Ta se procjena potvrdila i pokazala vjerodostojnijom u usporednim istraživanjima broja oboljelih od raka pluća u Kini od metodologije Svjetske zdravstvene organizacije. Američki stručnjaci izračunali su da bi nakon 3-4 godine izloženost povećanim koncentracijama PM 2,5 čestica u Kini od raka pluća moglo oboljeti 614.860 ljudi, dok se procjena WHO kretala od 531.036 do 532.004 ljudi. Kineske statistike raka iz 2014. potvrdile su da je 2012. godini u Kini zabilježeno oko 595 tisuća smrtnih slučajeva od raka pluća.

Jedno istraživanje američkih epidemiologa iz 2015. godine kaže da je od ukupno 3,24 milijuna ljudi za koje se procjenjuje da su prerano umrli zbog utjecaja PM 2,5 čestica u svijetu tijekom 2010. najviše umrlih u Aziji, ukupno 2,3 milijuna.

Najveću stopu, 63 smrti na 100.000 stanovnika, ima Azija, a najmanju Sjeverna Amerika, 25 smrtnih slučajeva.