Topliji oceani potiču ekstremnije oluje, a porast razine mora jača olujne udare što dovodi do još većih poplava, a znanstveni dokazi koji povezuju klimatske promjene s uraganma poput Doriana su sve snažniji, prenosi Science Alert. 

Baš ovog ljeta, nakon analize više od sedamdeset godina podataka atlantskih uragana, NASA-in znanstvenik Tim Hall izvijestio je da postaje sve vjerojatnije da će oluje “odugovlačiti” nad kopnom, produžujući tako vrijeme tijekom kojeg je zajednica izložena razornim vjetrovima i obilnoj kiši.

Strahopoštovanje prema uraganu

No, niti jedan od brojeva u njegovim proračunskim tablicama nije mogao pripremiti Halla za ovotjednu sliku na ekranu njegovog računala – Dorian se vrtio kao oluja kategorije 5, monstruozna i gotovo nepomična, iznad otoka Great Abaco i Grand Bahama.

Vidjevši kako se “samo vrti amo tamo, na istom mjestu”, Hall je zaključio da si ne može pomoći, a da ne osjeća “strahopoštovanje do granice kada ostaje bez riječi”. Nakon što je harao Bahamima više od četrdeset sati, Dorian je napokon ovog utorka krenuo na sjever kao oluja druge kategorije. Očekivalo se da će oboriti obale Floride i Georgije prije nego ponovno pogodi kopno, gdje bi mogao donijeti opasniji vjetar, oluju i kišu.

Pojačavanje jačine bez presedana

“Jednostavno nevjerojatno”, objavio je na svom Twitter profilu Marshall Shepherd, znanstvenik koji se bavi atmosferom na Sveučilištu Georgia i bivši predsjednik Američkog meteorološkog društva. “Osjećam mučninu zbog ovoga, a taj osjećaj dobivam tek s nekoliko oluja.”

Uragan je izjednačavao i obarao rekorde po svom intenzitetu i brzini puzanja po Bahamima. No također se uklopio u trend: Dorianov nastup ovu je godinu učinio četvrtom godinom za redom u kojoj se na Atlantiku formirao uragan kategorije 5, što je najduži takav trend.

FOTO/Satelitska snimka uragana Dorian, Wikipedia

Iako je oluja bila šokantna, meteorolozi i znanstvenici za klimu kažu da nosi sve sličnija obilježja budućih uragana, koji će zagrijavanjem klime izgledati upravo tako. Dorianovo brzo pojačanje tijekom vikenda bilo je bez presedana za uragan koji je već bio tako snažan. U nedjelju u devet sati vršni vjetrovi porasli su sa 240 km/h na 290 km/h.

Do trenutka kad je oluja napravila kopneni udar, njeni postojani vjetrovi brzinom od 185 km/h bili su vezani za najjače ikada primijećene u Atlantiku. “Veza između brzog intenziviranja i klimatskih promjena je snažna”, kaže Jennifer Francis, atmosferska znanstvenica u istraživačkom centru “Woods Hole”.

Uragani bi mogli biti dvostruko učestaliji

Toplina u oceanu je uraganov primarni izvor goriva, a svjetski oceani su u posljednjih pedeset godina apsorbirali više od 90 posto zagrijavanja, prema podacima Nacionalne uprave za oceane i atmosferu. “Voda u kojoj se razvijao Dorian bila je za oko 1 stupanj Celzijusa toplija od normalne”, kaže Francis: “To znači gomilu energije.”

Budući da topli zrak može zadržati više vlage, klimatske promjene povećale su količinu vodene pare u atmosferi, što dovodi do vlažnijih uragana koji ispuštaju veće ekstremne kiše. Topli, vlažni zrak također daje dodatno gorivo za rastuću oluju, prenosi Science Alert.

“Kad se ta vodena para kondenzira u kapljice oblaka, ona oslobađa puno topline u atmosferu i to je ono što uragan hrani”, dodaje. “Ovi čimbenici vrlo jasno doprinose oluji koju viđamo u posljednje vrijeme.”

FOTO/NOAA, Predviđanja putanje uragana Dorian

Modeli predviđaju da bi uragani kategorije 4 i 5 u sjevernom Atlantiku mogli postati gotovo dvostruko češći tijekom sljedećeg stoljeća kao posljedica klimatskih promjena, čak i ako se ukupan broj oluja smanji.

Povećanje razine mora

Jednom kada uragan napravi pad na kopnu, porast razine mora stvoren globalnim zagrijavanjem može pogoršati njegove učinke pojačavanjem olujnih udara. Snažni vjetrovi uragana gurat će vodu prema obali, uzrokujući ekstremne poplave u relativno kratkom vremenu.

Što je viši vodostaj tijekom vedrog dana, to će biti veće poplave kada stigne oluja. Predviđa se povećanje svjetske razine mora za oko jedan metar, do kraja stoljeća. Uragan Dorian bio je posebno upečatljiv – i poguban – zbog načina na koji se zadržavao na Bahamima. “Takvi ‘zastoj’ događaji postali su mnogo češći u posljednje tri četvrtine stoljeća”, dodaje Hall, viši znanstvenik s NASA-inog Instituta za svemirske studije Goddard.

U studiji objavljenoj u časopisu “Climate and Atmospheric Science” u lipnju, Hall je utvrdio da su uragani sjevernog Atlantika usporili oko 17 posto od 1944. godine – godišnji prosjek oborina od uragana porastao je za oko 40 posto u istom razdoblju.

FOTO/U.S. Coast Guard, Bahami 03.09.2019.

U časopisu za 2018. godinu utvrđeno je da su se tropski cikloni u svijetu znatno usporili. Za zaustavljanje događaja, “imate dulje vrijeme da vjetar podigne taj zid vode za nalet i jednostavno dobijete sve više i više nakupljene kiše u istoj regiji”, objašnjava Hall, a prenosi Science Alert.

Signal klimatskih promjena

“To je bila katastrofa Harveyja”, dodao je, referirajući se na uragan koji je tijekom 2017. godine nad Teksasom pustio više od pet metara kiše. Uragani Dorian i Florence, od kojih je posljednji potopio dvije savezne države Karoline, također se uklapaju u ovaj obrazac.

Hall i njegovi kolege vjeruju da u ovom fenomenu postoji “signal klimatskih promjena”, iako oni i dalje njeguju vezu između zagrijavanja koje uzrokuje čovjek i usporenih oluja.

Uragani nemaju svoje motore već ih po Zemljinoj površini navode atmosferski vjetrovi velikih razmjera, poput pluta koja vrebaju u uzburkanom toku. “Ako se ovi vjetrovi sruše, ili čak jednostavno prebace naokolo, uragan se može uhvatiti u vrtlog i ‘stagnirati'”, kaže Hall.

FOTO/Wikimedia Commons, Bahami

Klimatske simulacije pokazale su da atmosferski vjetrovi u suptropima, gdje se nalazi Dorian, usporavaju, čineći ove vrste vrtloga vjerojatnijima. “Ali, postoji mnogo točaka u lancu uzroka i posljedica koje još trebamo razraditi”, objašnjava Hall.

Ovakvi usporavajući događaji otežavaju praćenje uragana. Bez poznatog vjetra velikih razmjera koji bi ih pokrenuo, oluje su ojačane malim fluktuacijama u njihovom okruženju koje je daleko teže predvidjeti. I Hall i Francis upozoravali su da znanstvenici ne mogu pripisati nijednu vremensku katastrofu klimatskim promjenama – posebno ne dok se ta katastrofa razvija.

Ono što istraživači mogu učiniti jest procijeniti koliko je još katastrofa nastalo kao posljedica zagrijavanja uzrokovanog čovjekom i koliko je vjerovatno da će se ova vrsta katastrofe ponoviti.

“Kad je u pitanju Dorian”, zaključuje Hall, “odgovori na oba ova pitanja su tmurni”.