Zrakoplovu avioprijevoznika Turkish Airlinesa ostalo je tek 45 minuta putovanja od ukupnih osam sati od Istanbula do New Yorka, 10. ožujka, kada se Boeing 777 iznenada snažno zaletio i pao, ozlijedivši putnike i članove avionske posade.

Avion je izvršio hitno slijetanje u međunarodnu zračnu luku John F. Kennedy, gdje je dvadeset i osam putnika uz dva člana posade trebalo medicinsku pomoć, prenosi Science Alert. 

Taj je let krstario Maineom kada je naišao na jake turbulencije, poznate kao turbulencije vedrog zraka, jer se pojavljuju na vedrom nebu bez očitog vizualnog znaka za pilote.

Takvi se incidenti mogu češće pojaviti na nebu iznad Sjevernog Atlantika zbog promjena naprezanja vjetra, što je posljedica klimatskih promjena koje je izazvao čovjek, prema novom istraživanju objavljenom u srijedu.

Jedan od glavnih uzroka turbulencije vedrog zraka je “smicanje” vjetra, koje se događa kada vjetrovi variraju u brzini ili smjeru s visinom.

Promjene mogu značajno utjecati na letove

Nova studija objavljena u časopisu “Nature” prva je koja otkriva statistički značajno povećanje okomitog smicanja vjetra na visinama mlaznog toka širom sjevernog Atlantika. Promjene ovdje mogu značajno utjecati na zrakoplovstvo, jer u prosjeku otprilike 3000 letova leti nad “velikom barom”. 

Studija je usredotočena na sjeverni Atlantik iz dva glavna razloga. Prvo, to je najprometniji koridor za prekomorske letove na svijetu, a drugo – letovi koji prelaze ocean u ovoj regiji obično su izloženi polarnom mlaznom toku tijekom svog leta, posebno tijekom zime.

Istraživanje turbulencije usredotočeno je na glavnog pokretača mlaznih tokova srednje geografske širine: temperaturnu razliku između ekvatora i sjevernog pola, koji pokreće ono što je poznato kao toplinski vjetar.

Brze klimatske promjene Arktika

Općenito, što je veći kontrast temperature između ekvatora i pola, jači će mlazni tok puhati od zapada prema istoku preko sjevernog Atlantika, upravljajući i energizirajući olujne sustave zajedno s njim.

Novo istraživanje, koje su postavili meteorolozi sa Sveučilišta u Readingu, otkriva da na većim nadmorskim visinama, uključujući donju stratosferu iznad pola, temperature opadaju kao odgovor na brze klimatske promjene Arktika.

U međuvremenu, gornju troposferu iznad ekvatora pogađaju sve veće prosječne temperature. To znači da se kontrast temperature na tim visinama povećava.

Ipak, niže u troposferi događa se suprotno. Promjene temperature slabe nagib temperature i očekuje se da će oslabiti mlazni tok. Ovo slabljenje mlaznog toka posljednjih je godina dobilo veliku pozornost medija.

Kad se ta dva trenda zbroje, zasad su u ravnoteži, što je i razlog zašto većina studija o ovoj temi otkriva tek male pomake u brzini i smjeru mlaznog toka posljednjih godina. No, smicanje vjetra povezano s mlaznim tokom je očito sve veće, otkriva studija.

Povećanja od 1979. godine

“Ako se mlazni tok uspori u donjoj atmosferi, ali ostane nepromijenjen u gornjoj, tada se smicanje u gornjoj atmosferi mora povećati”, kaže koautor studije Paul D. Williams.

“Dakle, iako bi moglo zvučati kontra intuitivno, nema matematičke suprotnosti između povećanja (u gornjoj atmosferi) pojačanog smicanja vjetra bez povećane brzine vjetra”, zaključuje.

Budući da zrakoplovi krstare u gornjoj troposferi do donje stratosfere, studija pokazuje da ih može opustošiti veće smicanje vjetra u prijelaznoj zoni između tamošnjih viših vjetrova i slabije brzine vjetra.

“Samo smicanje utječe na temperaturnu razliku u bilo kojoj razini atmosfere u kojoj se nalazite,” tvrdi glavni autor Simon H. Lee.

Studija pronalazi zamjetnu promjenu smicanja vjetra povezanu sa mlaznim tokom gornjeg nivoa Sjevernog Atlantika tijekom 39-godišnje satelitske ere, umjesto da se jednostavno ispituje brzina vjetra, kao što su to radile prethodne studije.

Zapravo, ova studija podupire drugi nedavni rad koji je ustanovio nedostatak jasnog trenda brzine polarnog mlaznog toka na oko deset tisuća kilometara, prenosi Science Alert. 

Tijekom istog razdoblja došlo je do povećanja vertikalnog smicanja vjetra za 15 posto na toj visini, otkriva studija. Povećanje smicanja zabilježeno je u tri različita skupa podataka od 1979. godine.

Turbulencija se povećala

“Klimatski modeli već pokazuju dva do tri puta jače turbulencije koje dolaze sredinom 21. stoljeća”, kaže Lee. “Sada, ono što smo učinili jest da pogledamo opažanja i utvrdimo da se zapravo jedan od ključnih pokretača [turbulencija] povećao.”

“Da bismo pronašli nešto “jasno rezano” poput ovih 15 posto, glavna je poruka da klimatske promjene imaju veći utjecaj na mlaz nego što se prije mislilo”, kaže Lee.

Usredotočenost na smicanje omogućuje autorima da izvode zaključke o trendovima turbulencija, zaključujući da bi budući transatlantski letovi mogli naići na čistiju turbulenciju zraka nego sada. Napominju da klimatske projekcije pokazuju da će sjeverni Atlantik primijetiti veći porast turbulencije na čistom zraku na krstarećoj visini nego bilo gdje drugdje u svijetu.

Williams kaže da je odnos između klimatskih promjena i povećanih turbulencija na čistom zraku “dobro uspostavljen i u potpunosti sukladan razumijevanju fizike stvaranja turbulencija”.

Judah Cohen, meteorolog iz AER-a, tvrtke Verisk, kaže da se čini da je studija “u skladu s drugim novijim publikacijama na tu temu i da razmatra utjecaje arktičkog pojačanja i tropskog zagrijavanja gornje troposfere”.

“Šanse da vaš avion padne zbog turbulencije su zaista ništavne”

Cohen, koji nije bio uključen u nova istraživanja, otkriva da se njegova otkrića podudaraju s drugim nedavnim istraživanjima koja pokazuju da toplinski vjetar opada zbog brzog zagrijavanja Arktika, posebno tijekom ljetnih mjeseci.

Što se tiče poruke nervoznim letačima koji se možda ne vesele još nemirnijim letovima, Williams kaže da, unatoč shvaćanju što uzrokuje nemire, dijeli s njima isti strah.

“Turbulencija je ono što proučavam svakog dana, ali to me ne čini imunim na strah od letenja kroz nju. Čini se da zgrabi vrlo primitivan dio vašeg mozga i nadjača sve vaše racionalne misli. Dakle, iako znam da znam  i dalje mi je neugodno “, kaže on.

Lee uvjerljivo podsjeća ljude da turbulencije nisu tipičan uzrok pada aviona: “Šanse da vaš avion padne zbog turbulencije su zaista ništavne.”