Veliki uspjeh

»Science« objavio radove riječkih znanstvenika Marine Šantić, Bojana Polića i Biljane Zafirove

Andrej Petrak

Nikada dosad neka ustanova Sveučilišta u Rijeci nije spomenuta u uglednom časopisu koji objavljuje samo najveća i za čovječanstvo najznačajnija otkrića



RIJEKA Znanstvenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Marina Šantić te Bojan Polić i Biljana Zafirova objavili su rezultate svojih istraživanja u posljednjem broju vodećeg znanstvenog časopisa »Science«, što predstavlja jedan od najvećih uspjeha riječke znanosti u njezinoj povijesti. Nikada dosad, naime, neka ustanova Sveučilišta u Rijeci nije spomenuta u ovom uglednom časopisu koji objavljuje samo najveća i za čovječanstvo najznačajnija otkrića.


Cjepiva protiv bakterija


Prof. dr. Bojan Polić sa Zavoda za embriologiju i histologiju objavio je rad u koautorstvu s dr. sc. Biljanom Zafirovom pod nazivom: ”The intraepithelial T cell Response to NKG2D-Ligands Links Lymphoid Stress Surveillance to Atopy (‘Imunološki nadzor stresa posredovan NKG2D-receptorom u koži uzrokuje sistemsku imunološku reakciju posredovanu imunoglobulinima E koji su često medijatori alergijskih reakcija’)”, dok se prof. dr. Marina Šantić sa Zavoda za mikrobiologiju predstavila također kao koautorica, i to u radu ”Host Proteasomal Degradation Generates Amino Acids Essential for Intracellular Bacterial Growth (‘Proteozomalna razgradnja stanica domaćina stvara aminokiseline neophodne za unutarstanični rast bakterija’)”.


Profesorica Šantić objašnjava kako mehanizam otkriven u radu pod njenim koatuorstvom predstavljaju osnovu za potencijalni razvitak cijepiva, ne samo protiv legionele, nego i drugih bakterija.




– Legionella pneumophila je gram negativna bakterija i uzročnik je Legionarske bolesti. U okolišu bakterija živi i preživljava u amebama, a prenosi se na čovjeka udisanjem kontaminiranih kapljica vode. Naši rezultati pokazuju kako Legionella pneumophila manipulira našom stanicom da proizvodi aminokiseline za svoj rast i razmnožavanje u plućima. Bakterija živi na Atkinsonovoj dijeti, siromašnoj ugljikohidratima i bogatoj proteinima, i može nadmudriti stanicu domaćina da joj dobavi te proteine. Zanimljivo je da bilo da se radi o stanicama ameba ili stanicama sisavaca, Legionella zna kako doći do aminokiselina. Ispitivanje hranjivih sastojaka i spriječavanje njihove dostupnosti organizmu relativno je novi pristup istraživanjima, kaže prof. dr. Šantić.


Proteini, koža i alergije


U radu prof. dr. Polića i dr. Zafirove pokazano je da bilo koji vanjski protein, odnosno antigen, koji je slučajno prisutan uz blago fizičko djelovanje na površne slojeve epitela kože može izazvati sistemski alergijski odgovor, što bi moglo imati važne kliničke implikacije.


– Koža je naš najveći organ preko kojega organizam dolazi u doticaj s vanjskom okolinom i predstavlja barijeru za ulazak stranih patogena, poput bakterija, virusa ili gljivica i različitih toksina kojima smo izloženi. U epitelnom dijelu kože postoje stanice imunološkog sustava koje su odmah spremne reagirati na bilo koji od tih ugrožavajućih čimbenika i aktivirati imunološki sustav kako bi se organizam aktivno obranio. U našem radu su poduzeta istraživanja kako bi se ispitalo može li blagi fizički stres epitela kože (bez značajnijeg oštećenja dubljih slojeva epitela) uz nazočnost određenog proteina iz okoline apliciranog na površinu tako „stresiranog» epitela izazvati specifični i sistemski imunološki odgovor. I zaista, nizom eksperimenata u kojima su korišteni različiti genetski modificirani miševi, pokazano je da ovakav tretman kože izaziva sistemski i specifičan imunološki odgovor, poglavito posredovan imunoglobulinom E (IgE) koji je inače poznati medijator alergijskih reakcija.


Ivica i Janica naše znanosti


Prof. dr. Miljenko Dorić, voditelj znanstvenog programa na Medicinskom fakultetu u Rijeci, u okvir kojeg se nalazi i projekt prof. dr. Marine Šantić, uspjeh riječkih znanstvenika drži tim značajnijim, s obzirom na to da vrhunske znanstvene rezultate ne treba očekivati bez adekvatnog ulaganja u znanstvenu opremu i trajno znanstveno usavršavanje istraživača.


– Računa se da u području prirodnih i biomedicinskih znanosti treba izdvojiti oko 100.000 eura za istraživanja koja će rezultirati »prosječnom« publikacijom, a za one najkvalitetnije radove ulaganja se vrednuju milijunima eura. Ako znamo da prof. dr. Šantić za svoja istraživanja dobije od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 10.000 eura godišnje, daljnji komentar nije potreban. U tim i takvim uvjetima gotovo je nevjerojatno da naši znanstvenici uspjevaju pridobiti povjerenje svojih inozemnih kolega te zajedno s njima sudjeluju u vrlo uspješnim međunarodnim projektima. Volio bih vjerovati da će netko u ovoj zemlji konačno shvatiti da bez sustavnog pristupa znanstvenom i tehnologijskom razvitku naše zemlje njezino će zaostajanje za razvijenim i uređenim državama biti sve veće i veće, a dvoje naših istraživača s Medicinskog fakulteta ostati, u najboljem slučaju, zapamčeni kao Janica i Ivica naše znanosti, kaže prof. dr. Dorić.


Dodaje kako se broj publikacija riječkih znanstvenika u kvalitetnim časopisima, koji se navode u tercijarnim publikacijama kao što su Science citation index i Current Contents, utrostručio u razdoblju od 1995. do 2010. godine.


– Usprkos svemu, nemamo puno razloga za samozadovoljstvo. Naime, pored relativno uspješnog razvoja znanstvenih institucija u Rijeci, Splitu i Osijeku, još uvijek postoji velika razlika u odnosu na učinkovitost znanstvenih institucija iz Zagreba. Naime, zagrebački znanstvenici objave godišnje četiri puta više radova nego svi ostali znanstvenici u Hrvatskoj zajedno. Nažalost, ako uporedimo Zagreb s nama najbližom Ljubljanom ili Trstom onda se tek vidi koliko još napora trebamo učiniti da dostignemo naše susjede. Ovdje međutim, prestaje utjecaj znanstvenika, a počinje utjecaj politike. Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju i time preuzela obvezu da će do 2010. godine izdvajati tri posto BDP-a za znanost.  Sve je nažalost ostalo na riječima. Hrvatska je prije deset godina izdvajala oko jedan posto svog BDP-a za znanost, a danas izdvaja tek 0,7 posto., upozorava prof. dr. Dorić.