Psihoterapeutkinja Philippa Perry, za Guardian je opisala psihološke razloge koji se kriju iza mnogima mrske navike – kašnjenja. “Ponekad, neki od mojih klijenata zakasne i kao razlog kašnjenja navode gužvu u prometu”, piše uz zaključak da ako se takvo što dogodi jednom, nije toliko bitno, ali ako se događa konstantno, onda se iza kašnjenja krije nešto drugo.

Točni ljudi vjeruju da su oni koji kasne pasivno agresivni te da je njihovo vrijeme vrjednije od vremena osobe koja čeka. No, razlozi za kašnjenje su općenito kompleksni, a mogu biti i suprotni od arogancije. Moguće je da ljudi koji kasne sami sebe dovoljno ne cijene. Ako je to slučaj, onda su možda u nemogućnosti vidjeti kako ostalima može smetati njihovo nepojavljivanje. 

Takvo objašnjenje može vrijediti za društvene situacije, ali što je s kašnjenjem na avione, vlakove i brodove? Možda je riječ o nesvjesnom testiranju teorije: “Ako sam dostojna osoba, vlak će me pričekati”. Ako se to ne dogodi, osjećaj pojedinca da nema vrijednosti se pojačava. 

Možemo ispasti sebični

Ljudi koji kasne nerijetko imaju “sunčan pogled”. Optimistični su po pitanju toga koliko čega mogu strpati u kratko vrijeme te koliko im treba da stignu od ureda do restorana, pogotovo ako im je blizu. “Urednica moje knjige i ja smo često ručale u restoranu blizu njezinog ureda, a ona je uvijek kasnila sedam minuta jer je kretala točno u 13 sati. Mislim da vjeruje da posjeduje teleporter, ali, dok je porazgovarala s kolegom u predvorju i pričekala lift, kasnila bi sedam minuta”, objašnjava Perry.

Kašnjenje može biti povezano i s oklijevanjem glede promjene brzine – završetka jedne aktivnosti i započinjanja nove. “Ako se ne volimo buditi, onda odgađamo odlazak u krevet. Prestanak s nečim u što smo udubljeni da bi napravili nešto drugo, može biti frustrirajuće i potrebna je snaga volje da to izvršimo. No, ne promijenimo li brzinu na vrijeme dok nas netko čeka, u opasnosti smo od toga da ispadnemo sebični”, zaključuje.

Važna je snaga volje

Neki ljudi skloni kašnjenju odabiru prihvatiti da su jednostavno loši pri organizaciji vremena i ne mogu ništa učiniti u svezi toga. No, ljudi koji su uvijek točni smatraju da ova druga skupina može odlučiti stići na vrijeme i pridržavati se toga. 

Jedino kada ljudi koji kasne donesu odluku da će biti točni, mogu se promijeniti. Potrebno je donijeti svjesnu odluku, jer – ako imaju labave odluke da će “pokušati stići na vrijeme”, vrlo vjerojatno – neće.