Novom metodom eliminira se mogućnost slučajnog izbora »lošeg« embrija, nosioca kromosomskih abnormalnosti koje su česti razlozi ranih spontanih pobačaja i odbijanja implantacije embrija u maternicu. Ovo je prvi put da se takva pretraga nudi kao standardni dio procedure IVF-a, ističe dr. Dražen Postružnik, ginekolog
Pozitivni pomaci gotovo svakodnevno obilježavaju gotovo četiri desetljeća dugu povijest umjetne oplodnje. Jedna od posljednjih novosti na tom području svakako je i nova metoda skrininga embrija koja bi značajno mogla povećati uspješnost in vitro oplodnje (IVF), ali i smanjiti troškove ovog skupog i nerijetko vrlo frustrirajućeg načina liječenja neplodnosti. Metodom koju su razvili stručnjaci sa Sveučilišta Oxford tijekom procesa umjetne oplodnje izdvajaju se embriji koji imaju najviše izgleda za uspjeh, a u SAD-u zahvaljujući ovoj metodi na svijet je došlo prvo dijete.
Roditelji malog Connora Levyija, prve bebe rođene uz pomoć ovakvog odabira zametaka, 36-godišnja Marybeth Scheidtsi i 41-godišnji David Levy četiri su godine pokušavali dobiti dijete prirodnim putem i inseminacijom. Zbog čega se zapravo umjetna oplodnja nerijetko svodi na neuspjele pokušaje govori i njihov prvi pokušaj in vitro oplodnje koji je bi bez nove metode skrininga već u startu imao vrlo male šanse za uspjeh. Naime, od 13 dobivenih embrija samo tri su bila zdrava. Drugim riječima, bez skrininga kromosoma u procesu medicinski potpomognute oplodnje odabir adekvatnog embrija svodi se na puku sreću.
Zapreka cijena
– Skrining embrija stručnjaka s Oxforda pozitivan je pomak u poboljšavanju rezultata asistiranih metoda liječenja neplodnosti. Tom metodom eliminira se mogućnost slučajnog izbora »lošeg« embrija, nosioca kromosomskih abnormalnosti. Te su abnormalnosti česti razlozi neuspjeha: ranih spontanih pobačaja i odbijanja implantacije embrija u maternicu. Dosadašnje su metode imale teorijski značaj, no ovo je prvi put da se takva pretraga nudi kao standardni dio procedure IVF-a. Određena je zapreka cijena, koja unatoč modifikacijama još uvijek ostaje relativno visoka i kreće se između 1.500 i 2.000 eura – objašnjava dr. Dražen Postružnik, ginekolog i nezavisni klinički konzultant s dugogodišnjim iskustvom na poljima kontracepcije, neplodnosti i menopauze u brojnim inozemnim centrima.
Kroz godine stručnjaci na području umjetne oplodnje bili su svjedoci brojnih izuma i napredak je bio uistinu sjajan. Uspjeh postupka umjetne oplodnje u početku se kretao jedva između deset i dvadeset posto. Danas je postotak trudnoća nastalih medicinskom intervencijom liječenja neplodnosti viši od prirodnog, pogotovo ako se radi o uzastopnim ciklusima. Računa se da je u prirodnim i nestimuliranim nastojanjima šansa da žena zatrudni oko tridesetak posto.
– Ako je pak pacijentica u programu stimulacije ovulacije, a pogotovo ako se radi o uzastopnim stimuliranim ciklusima, stopa uspjeha se penje i preko 50 posto. Stoga ne čudi što danas u svijetu živi preko pet milijuna osoba rođenih u IVF programu. Za mnoge je parove interventna metoda liječenja neplodnosti jedini način da dođu do djeteta. IVF je prva, ali i samo jedna od danas mogućih intervencija. GIFT odnosno Gamete Intra-Fallopian Transfer i ZIFT ili Gamete Intra-Fallopian Transfer, samo su neke od modifikacija izvornog IVF-a – kaže dr. Postružnik.
Oxfordski stručnjaci tvrde da njihova tehnika omogućava otkrivanje broja kromosoma te ostale biološke informacije o embriju za znatno nižu cijenu u odnosu na slične tehnike koje se već primjenjuju. Njihova tehnika košta otprilike trećinu iznosa koji u ovom trenutku za slične postupke pacijenti moraju najčešće izdvojiti iz svog džepa. Novoj i jeftinijoj metodi predstoje još brojna istraživanja, no stručnjaci vjeruju da bi za pet godina mogla postatiti standard u procedurama in vitro oplodnji i na taj način povećati njezinu uspješnost.
Primjena laparoskopije
– Teorijski metoda s Oxforda bi se već danas mogla primijenjivati i u Hrvatskoj jer su postojeći timovi specijalista koji se bave liječenjem neplodnosti vični sličnim procedurama i imaju stručnjake, poput citologa i biologa koji bi bili u stanju korektno izvesti tu pretragu kako valja i lege artis. Činjenica je da bi točna identifikacija i eliminacija bolesnih blastocista uistinu trebala značajnije smanjiti karakterističnu stopu neuspjeha asistiranog liječenja neplodnosti – kaže dr. Postružnik.
Louise Brown proslavit će svoj 35. rođendan za dvanaest dana. Zajedno s njom njezinog rođenja prisjetit će se svi stručnjaci s područja umjetne oplodnje jer upravo je njezin dolazak na svijet označio prvu uspješno provedenu in vitro oplodnju. O kolikom zamahu u medicini je riječ, svjedoči i podatak da je od njezina rođenja do danas uz pomoć umjetne oplodnje na svijetu rođeno pet milijuna djece, a sam proces bitno se mijenjao kroz desetljeća. Skrining embrija samo je jedna u nizu metoda kojima je cilj pokušaje umjetne oplodnje učiniti što uspješnijima.
Prof. Patrick Steptoe i prof. Robert Edwards na maloj klinici Bourn Hall u Cambridgeu 1978. uspjeli su prvi put omogućiti ženi bez oba jajovoda zanijeti i roditi. Bila jer to majka Louise Brown. U to vrijeme tehnička pomagala poput ultrazvuka, hormona za stimulaciju ovulacije i instrumentarija bila su na znatno nižoj razini kvalitete od današnje, a sam proces umjetne oplodnje izveden je uz primjenu laparoskopije, intervencije znatno agresivnije od današnjih.
– Laparoskopijom se je u to vrijeme obavljala punkcija jajnika u cilju aspiracije jajašca iz zrelih folikla. Nekoliko godine kasnije, ekipa profesora Banga u Kopenhagenu počela je umjesto laparoskopske punkcije jajne stanice dobijati putem transvezikalne punkcije odnosno dugačke igle kojom se prolazilo kroz mokraćni mjehur i dosezalo jajnike, pod pomnom kontrolom ultrazvuka, koji je također u međuvremenu tehnički podosta napredovao i razvio se u sve precizniju dijagnostičku i terapeutsku metodu. S posebnim ponosom uvijek rado spomenem kako je grupa profesora Drobnjaka, profesora Grizelja, primarijusa Puharića i profesora Šimunića, u kojoj sam bio dijelom i ja, onda mladi specijalist ginekolog u Klinici u Petrovoj, uspjela napraviti istu proceduru. Tako je 1983. godine puno ranije od većine europskih zemalja, zagrebačkoj grupi pošlo za rukom dobiti prvo hrvatsko IVF dijete. Rodio se mali Robert – prisjeća se dr. Postružnik.
Porast učinkovitosti
– S vremenom se je pojavio cijeli niz mogućnosti i metoda koje su zajedno stvorile sliku današnje ponude za liječenje neplodnosti. Savršeniji pristup stimulacije jajnika, raznovrsniji protokoli, bolje prilagođavanje individualnim potrebama, učinkovitiji hormonski preparati, modernije aparature za praćenje postupka – sve je to doprinijelo značajnom porastu efikasnosti – kaže dr. Postružnik.
Puno je stvari koje su se promijenile na bolje od dana kada je na svijet došla Louise Brown. Učinkovitije metode, bolji hormonski pripravci i savršeniji aparati, a s njima i smanjenje nuspojava.
One, međutim, nisu nestale pa će tako jedna od stotinu žena kojoj se hormonskim lijekovima stimulira ovulacija, razviti sindrom hiperstimulacije, koji može biti vrlo opasan, a za ženu je uvijek neugodan.
– Zadnje vijesti s tog područja je otkriće novog lijeka za programe terapije neplodnosti. Takozvani kisspeptin je hormon koji stimulira stvaranje FSH I LH hormaona zaduženih za ovulaciju u organizmu, na razini hipofize. Klasična stimulacija ovulacije je davanje FSH I LH izvana, u visokim dozama, koje ponekad organizam ne podnosi predobro – ističe dr. Postružnik.
Poznato je da u prirodnim ciklusima, pogotovo s porasti dobi žene koja želi trudnoću, jedan dio oplođenih jajašaca završi spontanim pobačajem u vrlo ranoj fazi. Razlog je tome najčešće neka od kromosomskih abnormalnosti ploda. Kod prirodnih trudnoća dijagnostika kromosomskih poremećaja nije jednostavna, posebice u ranoj fazi. Kod umjetne oplodnje s druge strane, ta mogućnost postoji i kako kaže dr. Postružnik, tehnički je relativno lako izvediva.
– Kako se kod IVF ciklusa stimulacijom ovulacije dobije veći broj jajašaca, pa tako nakon izvantjelesne oplodnje i više embrija, isti se ili transferiraju u majčinu maternicu ili se pak zamrznu za sljedeći pokušaj trudnoće u drugom ciklusu. Postavlja se pitanje kako izbjeći slučajni odabir embrija koji nosi kromosomski poremećaj i koji neće biti prihvaćen. Postojećim metodama, a Oxfordsko Sveučilište nudi jednu relativno jednostavnu i ne preskupu, može se odrediti s velikom preciznošću koji embrij ima normalnu, fiziološku kromosomsku konfiguraciju. Tako se u maternicu transferiraju samo zdravi zametci, pa se učinkovitost povisuje, kako otpada slučajan odabir – tvrdi dr. Postružnik.
On smatra da kad je o umjetnoj oplodnji riječ, medicina i znanost svakim danom zapravo svjedoči napretku.
Bez obzira na nova otkrića umjetna i dalje ostaje zahtjevna medicinska procedura s nizom potencijalnih problema. Postupak je sam po sebi složen, a timovi koji se bave ovom metodom moraju imati visokoobrazovane stručnjake, ginekologe i biologe.
– Cijeli je niz postupaka kojima bi se mogućnost uspješne intervencije umjetne oplodnje mogla još poboljšati.
Idealno bi bilo smjestiti samo jedan zdravi embrij u maternicu i izbjeći mogućnost rizika višeplodne trudnoće. Idealno bi bilo dobiti samo jednu jajnu stanicu iz jajnika i od nje stvoriti embrij. Tako bi se ujedno izbjeglo i etičko pitanje što s neiskorištenim plodovima. No, to je već jedna nova priča – zaključuje dr. Postružnik.
