Namet

Nebulozna pravila: Strani studenti plaćaju zdravstveno osiguranje i kada ne borave u Hrvatskoj

Ingrid Šestan Kučić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Za studente iz trećih zemalja cijena police je 529 kuna mjesečno, no da bi policu sklopili, moraju početno uplatiti jednogodišnji iznos za razdoblje od početka korištenja osiguranja. Dakle za godinu u kojoj nisu boravili u Hrvatskoj, čak još nisu ni upisali studij



RIJEKA – Sveučilište u Rijeci donijelo je prijedlog mjera za unapređivanje internacionalizacije u domeni studiranja kojima se ukazuje na prepreke s kojima se suočavaju strani studenti, pogotovo državljani trećih zemalja, prilikom pokušaja dolaska studiranja u Hrvatsku. Riječ je o osam mjera koje se odnose na elemente koji usporavaju procese upisa i otežavaju dolazak, boravak i život studenata ili pak u potpunosti onemogućavaju dolazak stranih studenata u Hrvatsku. I prije nego stignu u Hrvatsku, strani studenti imaju priliku upoznati se sa svim čarima hrvatske administracije, a kada i ako jednom stignu, njihovi problemi ne prestaju, već poprimaju novi oblik jer u Hrvatskoj zapravo nemaju nikakva prava.


Neželjeni


Nemaju jednaka studentska prava kao njihovi kolege, a koliko su zapravo neželjeni, ilustrira i podatak vezan uz reguliranje zdravstvenog osiguranja za studente iz trećih zemalja. Naime, sukladno važećim zakonskim propisima studenti iz trećih zemalja moraju imati policu putnog osiguranja osiguravajuće kuće iz matične zemlje ili ostvariti policu obveznog zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj preko HZZO-a.


Za studente državljane trećih zemalja cijena police zdravstvenog osiguranja iznosi 529 kuna mjesečno, no da bi sklopili zdravstveno osiguranje, moraju početno uplatiti jednogodišnji iznos, za prethodno razdoblje od početka korištenja zdravstvenog osiguranja. Dakle, strani student plaća zdravstveno osiguranje za godinu u kojoj nije boravio u Hrvatskoj, čak još nije ni upisao studij.




Stoga Sveučilište u donesenim mjerama predlaže ukidanje plaćanja tog nameta, a uz detektirane problemske točke riječko je sveučilište dalo i prijedloge rješenja te je predložene mjere uputilo na adrese svih mjerodavnih institucija koje sudjeluju u procesu dolaska stranih studenata.


Kao prvi problem detektirano je priznavanje inozemnih kvalifikacija za upis na hrvatska visokoškolska učilišta. Naime, u svrhu upisa student mora zatražiti priznavanje inozemne kvalifikacije koju vode Agencija za odgoj i obrazovanje te Agencija za znanost i visoko obrazovanje ili pak samo sveučilište, ovisno u koju se svrhu traži priznavanje kvalifikacije, a ono što je sporno u tom postupku je da se dokumentacija mora dostaviti zemaljskom poštom odgovarajućoj agenciji, kao i da agencije također zemaljskom poštom vraćaju kandidatu rješenje, odnosno odluku o priznavanju, što postupak čini izuzetno dugotrajnim.


Također, dokumentacija mora biti na hrvatskom jeziku, što uključuje prijevod svjedodžbi i diploma od strane ovlaštenog prevoditelja, do kojeg je gotovo nemoguće doći stranim državljanima. Navode se i brojna dodatna ograničenja i zahtjevi koji znatno kompliciraju proces i čine ga dugotrajnim u obvezi razmjene dokumenata zemaljskom poštom.


Od dodatnih zahtjeva navodi se da se prijevodi ovlaštenih sudskih tumača za hrvatski jezik iz drugih država prihvaćaju samo ako su ovjereni potpisom predsjednika nadležnog suda ili drugog tijela koje u toj državi izdaje ovlaštenje za rad ovlaštenom sudskom tumaču.


Stoga riječko sveučilište predlaže mjeru kojom bi sve postupke priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije za upis ili nastavak studija u Hrvatskoj vodilo samo visoko učilište na koje se kandidat upisuje te da se postupak provodi koristeći elektroničku poštu i odgovarajuće elektroničke servise.


Brojne barijere


Također, riječko Sveučilište upozorava da elektronički servisi za potporu upisima i studiranju NISpVU (Nacionalni informacijski sustav prijave na visoka učilišta) ili portal »Postani student« imaju sučelje samo na hrvatskom jeziku, što je barijera za pristup informacijama i mogućnosti prijave upisa stranim studentima pa Sveučilište predlaže da se osigura sučelje NISpVU kao i ostalih servisa za potporu studiranju na engleskom jeziku.


Uočen je i problem ishodovanja vize za dolazak u Hrvatsku koju odobrava Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a visoko učilište izdaje potvrdu o upisu studenta. Međutim, pored potvrde o upisu, traži se i jamstveno pismo u kojem visoko učilište mora garantirati za studenta, dostaviti dokaze o likvidnosti te mora biti ovjereno potpisom osobe ovlaštene za zastupanje visokog učilišta.


Sveučilište predlaže ukidanje izdavanja jamstvenog pisma u svrhu ishodovanja vize, a kao problem navodi se i dozvola boravka čije se odobravanje radi sukladno Zakonu o strancima. Traži se pojednostavljenje i razjašnjavanje dokumenata koji su potrebni za dokazivanje minimalnog iznosa financijskih sredstava za uzdržavanje. Naime, traži se da student dokaže da ima sredstva za uzdržavanje, odnosno mora predočiti da ima otvoren račun u banci na kojem je položeno minimalno tisuću kuna, a prijedlog Sveučilišta je da se u svrhu posjedovanja sredstava za uzdržavanje prihvati potvrdu roditelja o sredstvima na računu u stranoj državi uz izjavu o uzdržavanju.


Problematično je i trajanje dozvole boravka jer trenutačni propisi ne omogućavaju uspješno završenom stranom studentu ostanak u Hrvatskoj i traženje zaposlenja, zbog čega Sveučilište predlaže mjeru kojom bi se studentima stranim državljanima trećih zemalja, a koji su završili studij u Hrvatskoj, omogućilo produljenje boravka barem godinu dana nakon završetka studiranja.


Nužna koordinacija raznih institucija i agencija


Strani studenti imaju i problema sa studentskim radom koji im omogućava Zakon o strancima i to do 15 sati tjedno, no sukladno Zakonu o studentskim poslovima, isti im taj rad nije omogućen jer dolaze iz trećih zemalja.


Istovremeno nemaju ni pravo na pokriće troškova prehrane ni subvencionirano stanovanje. U predloženim mjerama Sveučilište traži da se izjednače prava stranih studenata s pravima koja imaju ostali studenti, a kako bi se predložene mjere realizirale na Sveučilištu, ističu da je nužna koordinacija Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva i HZZO-a te Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Agencije za odgoj i obrazovanje te Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.