Ništa bez Hubblea

NASA-in teleskop snimio zadivljujuću fotku Jupitera: Oluje, vjetrovi i misteriozni pojasevi

Portal Novilist.hr

FOTO/NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley

FOTO/NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley

Hubble je snimio zadivljujuću novu fotografiju otkrivajući Jupiter u njegovom burnom i raznovrsnom sjaju.



Nedavno je Jupiter stupio na položaj na nebu poznat kao opozicija: gotovo direktno nasuprot Suncu od Zemlje. To je savršeno vrijeme za gledanje najvećeg planeta našeg Sunčevog sustava, što je posebno iskoristio NASA-in Hubble, prenosi Science Alert. 


27. lipnja, kako je opozicija slabila, Hubble je snimio zadivljujuću novu fotografiju otkrivajući Jupiter u njegovom burnom i raznovrsnom sjaju.


Na vidljivo prikazanom gotovo mrtvom mjestu u sredini je Velika crvena mrlja, kolosalna anticiklonska oluja veća od cijelog promjera Zemlje, njezini vjetrovi koji pušu brzinom do 680 kilometara na sat između dva pojasa oblaka.


Misteriozne oluje




Oluja koja bijesni u atmosferi planete, izdiže se 5 kilometara iznad oblaka oko sebe, uvlačeći vlakna iz okolnog oblaka u svoj vrtlog. Zanimljivo je da je središte relativno mirno – baš poput uragana na Zemlji.


Iako znamo da Velika crvena mrlja postoji već oko 350 godina, posljednjih godina slike pokazuju da se oluja smanjuje. Ova najnovija fotografija nije iznimka. Planetarni znanstvenici pokušavaju otkriti kako je došlo do ovog osebujnog skupljanja, ali za sada je to još uvijek tajna.


FOTO/(NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley)


FOTO/(NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley)



Te nijanse boja nisu iznimka ni u turbulencijama ni u misteriji. Pokreću ih vjetrovi koji vrebaju oko planete u izmjeničnim smjerovima brzinom do 540 kilometara na sat.


Svjetlosne pojase nazivamo zonama, a tamne pojasevima (remenima), no ono što ih stvara još uvijek je slabo razumljivo – vjeruje se da zone dobivaju boju amonijakom, ali razlog za nijansu pojasa je manje jasan.


Prema NASA-i, plinovi iz Jupiterove unutrašnjosti mogli bi podizanjem bojati vrhove oblaka. Ali zone imaju gušće oblake i dižu se više od pojaseva.


Velika crvena mrlja nije jedina oluja na Jupiteru. Neposredno ispod nje na slici možete vidjeti dvije bijele mrlje – to su ujedno i anticiklonske oluje, dok je dugačak oblik iznad njih ciklona oluja koja se okreće u smjeru kazaljke na satu, prenosi Science Alert.


FOTO/NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley


FOTO/NASA, ESA, A. Simon/GSFC, and M.H. Wong/UC Berkeley



“Frankenstorm”


Ove oluje mogu se zadržavati godinama, ponekad se stapajući jedna s drugom i tvoreći “Frankenstorm” što nije službeni naziv, već samo ime koje se dodalo velikoj oluji.


Atmosfera Jupitera je oko 86 posto vodika. Helij čini 13,6 posto. Preostalih 0,4 posto je amonijak, metan i voda. Vodik je lako zapaljiv, ali u nedostatku kisika, plin se ne može sagorjeti – zbog čega se čitava atmosfera planete jednostavno ne zapali kada padne meteor.


Brojni instrumenti nastavljaju pratiti Jupiter u nadi da će otkriti što skrivaju njegovi ogromni oblaci, uključujući nevjerojatnu količinu podataka koju je poslala Juno sonda.