MIPRO - najveći znanstveno stručni skup u jugoistočnoj Europi / arhiva NL
Po 40. put u Opatiji će se od ponedjeljka 22. do petka 26. svibnja održati međunarodni skup MIPRO – najveći znanstveno stručni skup o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji, elekronici i mikroelektronici u ovome dijele Europe, a očekuje se dolazak više od 1200 ICT stručnjaka sa svih kontinenata
Najveći nekomercijalni tehnološki ICT skup – MIPRO 2017 koji se održava jubilarno već 40. godina zadnji tjedan u svibnju u Opatiji, i ove godine biti će mjesto okupljanja svih onih koji nešto znače u svijetu ICT struke.
Gosti iz više od 40 zemalja redoviti su gosti petodnevnih događanja u kojima će biti prezentirano oko 350 znanstvenih i stručnih radova na deset savjetovanja, konferencija, radionica i seminara.
O kakvom se skupu radi govori podatak da će se zbog obilja sadržaja konferencija održavati ne samo u dvoranama hotela Adriatic, već i u dvoranama hotelu Admiral.
Kako ističe prof. dr. sc. Petar Biljanović, predsjednik međunarodnog programskog odbora skupa MIPRO, učesnici će dobiti više nego dobar pregled razvijenosti primjena ICT-a i visokih tehnologija u svijetu i u jugoistočnoj Europi. Prof. Biljanović, u razgovoru ističe i neke od zanimljivosti događanja u Opatiji.
Što će obilježiti MIPRO 2107?
MIPRO 2017 u prvom redu obilježit će njegov jubilej. Četrdeset godina traje MIPRO i svjedoči o rađanju i ekspanziji informacijske i komunikacijske tehnologije i njenih primjena. I to na ne samo u Hrvatskoj već i u široj regiji. MIPRO je postao neosporan brand i sinonim za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju za ovaj dio Europe. MIPRO 2017 obilježit će i sinergijski efekti u četverokutu gospodarstvo – obrazovanje – znanost – javna uprava, jer je MIPRO od početka slika društva, a ne samo jedne njegove strane. MIPRO 2017 obilježit će i deset savjetovanja/konferencija posvećenih specifičnim područjima informacijske i komunikacijske tehnologije, desetak okruglih stolova posvećenih aktualnim tehnološkim i društvenim temama, radionice, izložbene aktivnosti, inovativna sekcija, te plenarna rasprava »Digitalna autocesta za digitalno društvo« posvećena ocjeni stupnja digitalizacije naše zemlje u kontekstu europskih kriterija. Obilježit će i više od 1000 sudionika iz preko trideset zemalja što ga uz bogat i vrlo raznovrstan sadržaj već niz godina čini liderom među nekomercijalnim tehnološkim skupovima u regiji.
Kakva je zapravo suradnja između znanosti i gospodarstva u Hrvatskoj ?
Deklarativno ona je dobra, stvarno, ona je u cjelini mizerna. Čast izuzecima kao što su na primjer FER I FSB u Zagrebu, vjerojatno i još neki. Ali generalno gledano gospodastvo i znanost nisu dva krila istih pluća. Znanost mora biti društveno korisna da bi bila znanost. Znanost ne može svoju autonomiju, na koju ima pravo, pretvoriti u nezainteresiranost za probleme društva koje ju financira. Ta suradnja je danas lošija nego prije više desetljeća i deklarativno i stvarno. To je dijelom i posljedica promašene deindustrijalizacije koju smo doista obavili savjesno.
Stalno pričamo o obrazovanju ICT kadrova, a rezultati upisa na fakultete i srednje škole pokazuju da su mladi nezainteresirani za tehnička zanimanja i da bi većina sigurnu “državnu uredsku službu” do mirovine. Što je razlog tome, možda preporuka “iskusnih” roditelja?
Razloga ima više ali glavni razlog je društvena kriza koju ne uspijevamo prebroditi. Mi kao društvo nismo formirani, nema društveno prihvatljivog sustava vrijednosti, za mnoge stvari ne postoje kriteriji jer u mnogim stvarima caruje voluntarizam, a zna se koji su njegovi kriteriji. Mladi su danas konzervativniji nego prije dvadesetak godina, a konzervatizam ne pravi iskorake ka budućnosti. Pogledajte kome su danas otvorena vrata utjecaja na mlade pa će dosta toga biti jasno.
Moderne tehnologije u školama
Realno gledajući danas djeca o modernim tehnologijama znaju više od svojih nastavnika. Kako nastavnike vratiti u klupe da se dodatno educiraju?
Mladi danas lako prihvaćaju proizvode modernih tehnologija i brzo nauče s njima raditi. Ali voziti traktor nije tehnologija. Tehnologija je napraviti traktor pri čemu onaj koji ga napravi uopće ne mora znati voziti traktor. Dakle mladi puno manje znaju o modernim tehnologijama nego što se misli. U tome i jeste »štos«. Proizvodi su toliko savršeni da je lako naučiti raditi s njima bez dubljjih znanja koja čine tehnologiju. Međutim nastavnici imaju problema u prihvatu novih tehnologija jer su obrazovani u lošem smislu klasično, da ne kažem zastarjelo. Nove generacije nastavnika moraju imati, uz neophodno klasično znanje koje je vječno, i dobro poznavanje novih tehnologija, napose njihovih primjena. Nisam dovoljno kompetentan da kažem što treba raditi s postojećim nastavnicima, a da bude svsishodno. To mi liči na guranje vode uzbrdo.
Može li Hrvatska uopće konkurirati globalnoj jeftinoj industrijskoj proizvodnji ili treba priznati poraz i okrenuti se nečem inovativnom?
Hrvatska je predivna zemlja s vrlo povoljnim zemljopisnim položajem, s ljudima koji gledajući pojedinačno u dovoljnom broju imaju velika znanja s kojima se uspješno plasiraju u svijetu. Mi kao zemlja u cjelosti nismo toliko dobri koliko su ti ljudi dobri. Zašto? Zato što ih ne koristimo. Oni nama ne trebaju. Zašto nam ne trebaju? Zato što bi mnogi koji danas imaju privilegije ostali bez njih. Hrvatska ima šanse i u klasičnim industrijskim granama gdje je već bila vrlo jaka i u modernim tehnologijama u kojima je također imala odlične rezultate. Hrvatska mikrooelektronika sedamdesetih godina bila je vrhunska i to na bazi vlastitog razvoja i vlastitog znanja. Svakako treba forsirati domaće inovacije i domaćim inovatorima pomagati onoliko koliko je to uobičajeno na Zapadu.
Politika i znanost
Politika je kod nas izgleda jedina profitabilna djelatnost. Za zanimanje »političar« ne treba nikakva formalna škola, nikakvo znanje i iskustvo, a nedostatak morala je prednost. Kako mlade natjerati u školske klupe, kada u stvarnosti vide da se učenje ne isplati i da jedino svoje znanje mogu “unovčiti” izvan Hrvatske?
Naša politika je naša politika i ne može biti bolja dok mi svi ne budemo bolji. Javnost a priori stvara negativnu sliku političara tjerajući ljude dalje od politike. Tako ispada da je politika domena za nepoštene što je sasvim suprotno od onoga što bi trebalo biti. Mislim da mlade treba odgajati tako da shvate da je pravo mjesto za njih Hrvatska i da se moraju izboriti da im tu bude najbolje. A mogu se izboriti stalnim učenjem i kvalitetnim radom. Smatram da je traženje rješenja u odlasku preko granice jedan vid bacanja koplja u trnje i da mladoga čovjeka ne može učiniti sretnim. Materijalno će vjerojatno profitirati, ali nije u šoldima sve!
Ipak da ne bude sve crno, koja je preporuka svima onima koji će doći na MIPRO i koji smatraju da se znanje isplati?
