Carl Sagan poručio je da živimo u društvu koje je iznimno ovisno o znanosti i tehnologiji, ali u kojem jedva da itko išta zna o znanosti i tehnologiji. A to miriše na katastrofu. Posebno ako se osvijestimo da naša djeca nisu spremna za izazove budućnosti, na što je proteklog tjedna u Fažani ukazao astronom Korado Korlević.

– Najvažniji nam je posao pripremiti djecu za budućnost koja dolazi. Djeca su 20 posto populacija, sto posto budućnosti, a za njih izdvajamo tek 4,8 posto BDP-a. U Hrvatskoj su po izdvajanju ipak najvažniji umirovljenici. Istraživanja su pokazala da su hrvatska djeca vjerojatno najmanje poduzetna u svijetu, po kritičkom razmišljanju u edukaciji smo šesti odzada u svijetu, rekao je Korlević pred mnoštvom publike koja je u Multimedijalni centar došla poslušati predavanje “Transhuman agenda – Posljednje stoljeće homo sapiensa”. I kao primjer naveo da je od istarskih 72 prvaka državnih školskih natjecanja uvjerljivo najviše glazbenika, sportaša, zatim “zadrugara”, dok malih i mladih fizičara, kemičara, biologa nema ili gotovo nema.

Točka kaosa

– Za što mi pripremamo djecu? Tko će biti liječnik, tko će biti inženjer, tko će raditi u informatičkoj industriji? Pripremamo djecu za turističku privredu, da skaču, da nas zabavljaju? Mi smo oni koji izumiru, nemamo sljedeći razvojni ciklus, mi smo u potpunosti otišli u društvo snova i nesposobni smo našu djecu suočiti sa stanjem znanosti danas. Pripremamo ih da budu klaunovi, a kada se bude trebalo liječiti ići ćemo u Ljubljanu ili Pordenone, rekao je Korlević, voditelj višnjanske zvjezdarnice i najproduktivniji tragač za asteroidima.

A budućnost je, kako je tijekom predavanja iznio, počela već sada i ono što će zbivati u sljedećih 50 ili sto godina ne djeluje dobro za one koji nisu pripremljeni. Kao astronomu posao mu je predviđanje, što je isto kao u matematici gdje, kaže, nema sigurnog rezultata, a može se predvidjeti samo do određenog događaja, točke kaosa ili ključanice. Kad se dogodi ključanica, onda kreće jedan vektor, a svi ostali se “suše” i postaju nemoguće budućnosti ili rezultati.

– To možemo primijeniti i u društvu. Može se reći da postoje ključni događaji nakon kojih budućnosti više nisu iste. I naš je posao da djecu pokušamo pripremiti za sve budućnosti koje dolaze i u svima da budu “džekovi”, rekao je Korlević i nizao nedavne događaje iz svijeta znanosti, odnosno ključanice, koje nam kreiraju budućnost.

Ogromna točka kaosa, kaže, dogodila se u veljači 2016. kada su dvije ženke miša “dobile” potomstvo, a proteklog je listopada objavljen i članak da jedan miš ima dvoje tata. Prije dvije godine stvoren je umjetni život, mada krajnje jednostavan, a godinu kasnije napravljen je i umjetni kvasac. Prije godinu dana znanstvenici su pokusima doveli do pomlađivanje miša, spoznato je kako se bakterije učinkovito štite od virusa? Zadiranjem u osnovni “softver” koji upravlja stanicama otvaraju se neslućene mogućnosti.

Bitka ljudi i robota

– Otkrili smo da imamo besmrtne organizme. Sedam posto hidri u Europi ima više od 40.000 godina! Odjednom smo se suočili da besmrtnost postoji. Zašto onda postoji smrt? Smrt je bila evolucijski važna, ali ne sviđa nam se i možemo je maknuti. No, besmrtnost nije zauvijek, govori se o mogućnosti o nešto više od 900 godina života, ali zadovoljit ćemo se i s 200 i nešto godina. To nije samo etički problem, nego i društveni, jer društvena je pravda bila da i bogati umiru, a sada ćemo imati da bogati više ne umiru. I nije to nešto što se događa “negdje”, rekao je Korlević i to argumentirao fotografijom iz Višnjana na kojoj učenici proučavaju besmrtni kvasac iz istočne Afrike!

S tehničke strane velika točka kaosa za svijet bila je kada je program AlphaGo nadmoćno pobijedio svjetskog prvaka u igri Go. Kompjuter je tada pokazao što je umjetna inteligencija (UI), nakon čega je u Kini rečeno da ne postoje granice budžeta za istraživanja u tom smjeru. Ključanice su i mogućnost 3D printanja metala, brz napredak u fotonici i robotici, stvaranje mekih robota, sličnih nama…

Ogromna je ključanica kada se naučilo kako spajati živce i elektroniku. Auti već voze sami, ali budućnost automatiziranih poslova leži na željeznici i na vodi, a nordijska su brodogradilišta već izgradila kontejnerski transporter bez posade. Američka vojska za šest godina imat će u službi više robota nego ljudi, za tri godine “na tržište” izlazi ubojiti automatizirani dron veličine stršljena.

– Prva bitka ljudi i robota dogodila se 2015. u Siriji. Isilovci su držali kotu u Lantakiji, sirijska je vojka računala da će za osvajanje kote izgubiti 400 vojnika. Rusi su poslali borbene automatizirane strojeve, bitka je trajala 20 minuta, ubijeno je 70 isilovaca, niti jedan robot nije oštećen. Već smo prevazišli one gluposti iz filmova da idealna vojska liči na ljude, rekao je Korlević.

Strojevi umjesto ljudi

Najveća točka kaosa, a procjenjuje se da će se dogoditi za 20 i 35 godina, bit će kada strojevi budu razvili samosvijest. Smatra se da je to najveći i najopasniji trenutak za Homo sapiensa. Ako to ne pregrmimo, strojevi preuzimaju, a ljudi mogu izumrijeti. Za to vrijeme očekuje se i da ćemo imati Homo sapiense s modificiranom muskulaturom, Homo superiora, odnosno genetski poboljšanog čovjeka, zatim Homo symbiotu ili čovjeka spojenog na stroj, a na koncu i Homo machinu – biološke strojeve.

– Dakle, taj svijet koji gledamo oko nas zapravo ne postoji. Ne postoji ni muško ni žensko, ni ono što nazivamo božanske ovlasti, ni ono što su strojevi ni ono što smo mi, tvrdi Korlević. Usporedo s tim živimo u svijetu doživljajne ekonomije, civilizacija gdje je prodaja snova najveći biznis, u kojoj živi većina gladnih koja može samo “kupovati” tuđe živote. Svijet je to u kojem će dominirati pseudoznanost, u kojoj će sve ići prema kulturnom kolapsu, u kojem je već na snazi pad svih vrijednosti.

– Civilizacija ne mora ići uzbrdo, mi smo uspjeli zatvoriti krug s Rimskim carstvom. Oni su gradili arene, mi gradimo stadione, svatko tko je prijatelj cara dobiva kruha, a i mi smo danas u tom procesu. Prijatelji i neprijatelji moraju imati zabave, živjeti život gladijatora, zato i jedan nogometaš vrijedi kao 1.000 nastavnika fizike, biologije, jezika… Mi živimo već jako duboko u društvu snova. Nastavnik fizike je prodavao sposobnost da učenici mogu raditi u industriji. On je danas nebitan, a netko tko prodaje snove je nova vrijednost, rekao je Korlević.

A što slijedi nakon društva snova? Civilizacija će se urušiti i treba sve napraviti da bude manja šteta. A za što mi pripremamo djecu?

Budi promjena…

– E pa neke udruge i županije, poput Varaždinske i Splitske, rekle su: Dosta! Država ne radi svoj posao, pa oni, da djeca ne završe kao klaunovi, sakupljaju novac da izgrade centar za darovite, kaže Korlević i objašnjava da nadareno dijete za glazbu ide u glazbenu školu, a ako je nadaren za sport uzme ga sportski klub. Oni nadareni za znanost imat će u Varaždinu centar, to će imati i u Splitu, a ostali će se, rekao je cinično, baviti djecom koja znaju dobro plesati.

– Gdje ste Vi u toj priči? Gdje su vaši, vaša djeca i unuci? Jeste li na strani onih koji će opstati ili koji će izumrijeti? “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”, rekao je Gandhi. Ja sam skupio istomišljenike i išao sam raditi promjenu. Kao što su Rotarijanci u Varaždinu išli sakupljat novac za centar. Svatko od nas može napraviti da svijet ne bude totalna katastrofa, riječi su kojima je zaključio predavanje Korado Korlević za brojnu i, s obzirom na reakcije, oduševljenu publiku.

Djeca su uvijek spremna za nova znanja

Većina je svjesna da je u Hrvatskoj obrazovni sustav postavljen naopako, da se djeca filaju gradivom koje im neće služiti, da izostaje motivacije i da je poželjno da se djeca ne ističu. Korlević kaže da i kod nas postoji sustav za darovite, ali samo ako je u pitanju glazba i sport.

– Djeca nikada nisu previše mala da bi nešto napravila. Zamislite da su malom Maradoni rekli da je premlad. “Ne sada igrati! Kada završiš kineziološki fakultet, onda ćeš igrati nogomet”. Ili da su Mozartu rekli da ne svira s četiri godine pred caricom, da to može tek kada završi glazbenu akademiju. S djecom se počinje raditi kada su ona spremna, a spremna su uvijek jer su radoznala, poručuje Korlević.