Svemir vam je zanimljiv, drugi planeti i galaksije mame vašu znatiželju, a pogled na zemlju iz satelita nešto što nikako ne biste htjeli propustiti? Iako živite u Hrvatskoj, možete se baviti svemirom, i to vrlo konkretno, ako se učlanite u SGAC (Savjetodavno vijeće svemirske generacije), globalnu nevladinu i neprofitnu organizaciju kojoj je cilj zastupanje studenata i mladih stručnjaka od 18 do 35 godina u UN-u, svemirskim agencijama, industriji i akademskoj zajednici. Vijeće sa sjedištem u Beču ima mrežu od 13.000 članova u 150 zemalja svijeta, a Hrvatska zasad broji samo tri člana, koji priželjkuju da im se pridruže i drugi zaljubljenici u svemir.

Mirta Medanić i Nives Novković dvije su kontakt-osobe SGAC-a za Hrvatsku, koje komuniciraju s predstavnicima drugih država i posjećuju njihove konferencije. Mirta je to postala prije godinu dana, Nives odnedavno, a obje oduševljene onime što pruža priključivanje međunarodnoj mreži SGAC-a, žele potaknuti mlade iz svih krajeva Hrvatske da im se pridruže.

Dobrodošli su maturanti, studenti i stručnjaci različitih područja, od komunikacijskih tehnologija, prirodnih znanosti, matematičari, biolozi, kemičari, doktori medicine i pravnici, ekonomisti, psiholozi… Očekuju da bi hrvatski tim u startu mogao okupiti barem 20-ak članova, dok ih neke europske države imaju na tisuće.

– Hrvatska se nikako u tom pogledu ne može mjeriti s Francuskom ili Italijom, zemljama koje su svemirsku industriju pokrenule još sredinom prošlog stoljeća. Tamo je svemir svakodnevica – poput medicine, elektrotehnike, političkih znanosti, studij zrakoplovno-svemirskih znanosti uobičajeni je studijski smjer. U zemljama okruženja počelo se sve više govoriti o svemiru, pa tako i u Hrvatskoj – objašnjava Mirta. U Hrvatskoj interes za svemirskom industrijom raste u zadnjih par godina, pa se nada da bi se SGAC-u moglo priključiti više desetaka članova.

Princip volontiranja 

Što uopće može očekivati onaj tko postane članom SGAC-a? Ta organizacija funkcionira po principu volontiranja: svi članovi su volonteri, zaljubljenici u svemir ili se stručno usavršavaju u STEM ili drugim područjima. Postoji više razina članstva: aktivni, koji imaju funkciju i obaveze prema regionalnim koordinatorima, i oni drugi, koji mogu sudjelovati u različitim projektima, radionicama, susretima… Kako to da im trebaju i pravnici ili psiholozi, pitamo.

– Svemir ne čine samo sateliti ili svemirske letjelice, nego i ljudi. Astronauti koji rade u Međunarodnoj svemirskoj postaji pripremaju se nekoliko godina za let u svemir i na kraju je pitanje hoće li moći letjeti. Tu je potrebna medicinska struka, da bi se vidjelo kako funkcionira ljudsko tijelo u uvjetima drugačije mikroklime – objašnjava Mirta. S druge strane, u zadnjih 15-ak godina otkako se počeo razvijati pokret Novi Svemir (eng. New Space), radi se na ubrzanom razvoju komercijalnih rješenja i demokratizaciji pristupa svemiru, pa je danas puno jednostavnije započeti raditi u ovoj branši nego prije – veli Mirta.

Foto Davor Kovačević

Svatko tko postane članom mreže SGAC-a može se uključiti u radne grupe i ponuditi svoju ekspertizu za rad na projektima te pratiti konferencije koje se redovito održavaju tri puta godišnje.

– Sve konferencije održavaju se u sklopu velikih industrijskih sajmova. Netko tko posjeti takvu konferenciju, a za to može dobiti i školarinu koja će mu pokriti troškove, ići će na predavanja, a i sam može predložiti i prezentirati neku vlastitu ideju ili projekt. Imaju mogućnost posjetiti i sajmeni dio gdje se predstavljaju različite tvrtke – objašnjava Nives Novković.

Nova znanja i iskustva 

Tvrtka Amphinicy Technologies za koju obje rade predstavila se u Bremenu na svemirskom simpoziju, a tom prilikom, kažu naše sugovornice, prilazilo im je puno studenata koji su se raspitivali kakve uvjete nude. Ova tvrtka, nastala 1999. godine kao spin off tvrtka sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, nudi studentima i diplomantima ljetnu praksu svima koji bi se htjeli baviti razvojem softverskih rješenja za satelitsku industriju.

– Europska svemirska agencija (ESA), s kojom je Hrvatska potpisala ugovor o suradnji u veljači ove godine, provodi edukacijske i radne programe gdje se mogu prijaviti studenti iz različitih zemalja, i godinu ili dvije sudjelovati na njihovim projektima. To je neprocjenjiva prilika za stjecanje novih znanja i iskustava, ali i za povezivanje s ljudima iz industrije. Takva se osoba može i vratiti u Hrvatsku i ovdje pokrenuti nešto novo i svoje. Smatram da je ovo idealna prilika za sve koji bi se htjeli priključiti nama i biti začetnici hrvatskog ogranka međunarodne svemirske mreže, objašnjava Nives.

Čime Hrvatska uopće može konkurirati u toj djelatnosti, obzirom na to da druge europske države svoje svemirske programe grade desetljećima?

– Pa nije da moramo odmah krenuti s lansirnom rampom, ali ako bude vremena, novaca, volje, može se i o tome razmišljati – smije se Nives. No treba, kaže, krenuti od realno ostvarivog. Primjerice, postoje različiti studentski projekti koji se bave tzv. cube ili malim satelitima. To su sateliti koji ne mogu pokriti cijeli spektar onoga što veliki satelit inače može. U okviru različitih projekata, studenti imaju mogućnost napraviti svoj mali satelit i testirati ga tako da ga puste balonom. Napraviti mali satelit nije trivijalno, a lansirati neki predmet u svemir je i pitanje prava i sigurnosti, morate dobiti i neke dozvole. Ali najprije treba ideja i želja da se to napravi. »To je prilika da se mladi zainteresiraju za takve projekte, a znanje je najbitnije i trebamo ga steći«, zaključuje Nives. Kad znamo što želimo, znamo i kojim putem krenuti, nadovezuje se Mirta.

Tek u začecima 

Prema našem saznanju, na hrvatskim fakultetima nema mnogo sveobuhvatnih studija vezanih uz svemir. Na FER-u postoji kolegij satelitskih komunikacija unutar studija radiokomunikacija, a na Geodetskom fakultetu postoji satelitska geodezija. Tu su i pomorski fakulteti gdje se uči o satelitskoj navigaciji. Dok se na našim fakultetima ne organiziraju ozbiljniji studiji vezani uz temu svemira, na internetu postoji pregršt informacija o svemiru, članci i knjige na temelju kojih se može mnogo naučiti.

– U Hrvatskoj su svemirske aktivnosti u začecima. Sad je pravo vrijeme, i onaj tko se sad uključi, bit će jedan od prvih – ističe Mirta.

Inicijative postoje u Osijeku, Puli, Rijeci, kao i interes za uključivanjem u ovakav program.

– O svemiru smo donedavno razmišljali kao o znanstvenoj fantastici, ali svemir je zapravo tu. To je postala stvarnost i nema razloga da ne uhvatimo korak, poručuje Mirta.

Reuters

Mreža SGAC-a nije koncipirana tako da pokreće i vodi projekte, već da informira, povezuje, usmjerava i daje pomoć. Potiču mlade da se sami organiziraju. Za to, tvrde, ima puno prilika, a netko tko se želi razvijati u tom smjeru ima puno mogućnosti.

Nives i Mirta uskoro će na FER-u održati predavanje o onome čime se bave, da bi studentima dali do znanja da postoje.

– Treba nam mladenačke strasti i znatiželje koja će na tome raditi, komentira Nives.

Predstavnice SGAC-a za Hrvatsku ciljaju na aktivne i motivirane članove, a fakultete vide kao inkubatore, dobra mjesta gdje bi mogli pronaći takve ljude. Zato bi voljele obići sve gradove, od Rijeke do Splita i Osijeka, pa pozivaju svaku školu ili fakultet koji bi ih ugostio da im se jave radi suradnje. Aktivni članovi SGAC-a mogu biti već i maturanti, studenti, doktorandi, asistenti na fakultetu, a profesori koji su prešli dobnu granicu od 35 godina mogu pratiti što se događa i savjetovati mlađe kolege. I oni ispod 18 mogu se angažirati na projektima, a kad napune 18 godina, prijaviti se kao aktivni članovi, putovati i učiti.

Glava u svemiru 

Na pitanje kako se zainteresirala za svemir, Nives odgovara kako joj je »glava uvijek u svemiru bila, još odmalena«.

– Bila sam dijete koje uvijek o nečemu sanja. Gledali smo »Zvjezdane staze«, prvo je to bio dječački san, a onda se razvilo prema interesu za programiranje i tehnologijama. Nažalost, na fakultetu nismo imali mogućnost baviti se svemirom, sve je ostalo na mom interesu – kaže Nives. Njen je kolega preko Erasmus mundus programa na diplomski iz aerosvemirske tehnologije otišao van te nakon što je prošao Njemačku i Švedsku, diplomirao u SAD-u. »Nažalost, ja sam prekasno saznala da to postoji«, komentira Nives.

Reuters

Mirtu pak svemir zanima na jedan drugačiji način. Također sanja, ali s pogledom prema Zemlji, ističe, prema prekrasnoj prirodi koju trebamo cijeniti i zaštititi.

– Naježim se kad se prisjetim zadnje videokonferencije – na ekranu vidite lica svojih kolega koji sjede na različitim stranama svijeta i iznose ideje o poslu koji treba napraviti. Ljudi različitih perspektiva i zanimanja, ali organizacija i komunikacija izvanredno funkcioniraju. To je dobro za vježbanje organizacijskih i komunikacijskih vještina za svakodnevni posao. Ljudi koji se bave ovim poslom imaju poseban mentalitet, ne možete na to ostati ravnodušni – veli Mirta.

Vizija: miroljubiva uporaba svemira 

SGAC je pokrenut na UNISPACE III 1999. godine, pri čemu su države, kao dio Bečke deklaracije, odlučile »stvoriti vijeće za podršku Odboru Ujedinjenih naroda o mirnim korištenjima vanjskog svemira kroz podizanje svijesti i razmjenu novih ideja od strane mladih. Vizija je usmjeriti kreativnost i snagu mladih u unapređenju čovječanstva kroz miroljubivo korištenje svemira«.

SGAC ima status stalnog promatrača u Odboru UN-a (UN COPUOS) i redovito sudjeluje na godišnjem sastanku, kao i drugi njezini pravni, znanstveni i tehnički pododbori. SGAC ima savjetodavni status na Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda (UN ECOSOC), i pridonosi raspravama o ulozi svemira u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja UN-a.

Nema posebnih uvjeta niti komplicirane procedure 

Za članstvo u SGAC-u nema posebnih uvjeta niti komplicirane procedure. Popunite obrazac za prijavu na njihovoj web stranici https://spacegeneration.org/ ili se javite na e-mail adrese hrvatskih koordinatorica – [email protected] ili [email protected]. Osim novih članova, pozivaju i sve koji u Hrvatskoj rade bilo što vezano za satelite i svemir da im se jave, posebno ako im je potrebna informacija ili savjet.