Moje polje specijalnosti male su čestice u zraku koje znanstvenici kolokvijalno nazivaju aerosolima – doc. dr. Katja Džepina / Foto: R. BRMALJ
Konkretno, riječ je o zagađenjima iz doline rijeke Po. Znamo da su jedni od najzagađenijih dijelova Europe dolina rijeke Rajne u Njemačkoj i dolina rijeke Po u Italiji, i puno godina ljudi pričaju da u Hrvatskoj postoji dolazak zagađenja iz doline rijeke Po. To zagađenje zbog Alpa skreće prema Hrvatskoj, a opazili su da stiže čak i do Grčke
Nakon punih dvanaest godina provedenih na inozemnim sveučilištima doc. dr. Katja Džepina odlučila se vratiti u Hrvatsku i to ne u rodni Zagreb već u Rijeku gdje je krajem prošle godine počela raditi na Odjelu za biotehnologiju riječkog Sveučilišta. Razlog njenog povratka, kaže, nostalgija je za Hrvatskom koja ju je u posljednje vrijeme počela hvatati, ali i želja da u svojoj zemlji provodi istraživanja koja je radila kao stipendistica američkog Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (National Center for Atmospheric Research, Boulder, Colorado). Riječ je o instituciji američke vlade za koju je doc. dr. Džepina kao kemičarka provodila istraživanja zagađenja zraka i to u dva navrata tijekom ljeta 2000. i 2001., a na koji je došla preporukom svog mentora akademika Lea Klasinca s kojim je radila na Institutu Ruđer Bosković. Na koncu je na University of Colorado at Boulder upisala i doktorat u sklopu kojeg se bavila istraživanjima zagađenja zraka Mexico Cityja.
Čista atmosfera na Cresu
Mjerenja takve vrste, dodaje, u Hrvatskoj se još nisu provodila, a njen je plan već ovog ljeta u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije na čelu s prof. Vladimirom Mićovićem takvo istraživanje provesti na Cresu. Ono što je kao znanstvenicu intrigira su kemijske promjene spojeva prisutnih u atmosferskim česticama tijekom njihovog puta od izvora zagađenja do konačnog uklanjanja iz atmosfere.
Dio svog znanstvenog rada doc. dr. Džepina je provela i na njemačkom Max Planck Institute for Chemistry gdje je radila postdoktorski rad u okviru kojeg je mjerila zagađenje zraka mobilnim laboratorijem. No, sva je svoja inozemna iskustva odlučila zamijeniti za rad na riječkom Sveučilištu i život u Hrvatskoj.
– Jako volim putovati i nikada neću prestati putovati, ali shvatila sam da imam znanje i mogućnost raditi nešto u Hrvatskoj što ovdje nitko drugi ne radi. Riječko Sveučilište zadnjih se godina trudi pozicionirati među 500 najboljih sveučilišta u svijetu i smatram da je na odličnom putu. Jako mi se svidjela atmosfera koja vlada na Odjelu za biotehnologiju pod vodstvom prof. Krešimira Pavelića i prof. Anđelke Radojčić Badovinac, i zato sam se odlučila za rad u Rijeci, navodi doc. dr. Džepina.
Iako je rođena i odrasla u Zagrebu riječki joj kraj nije stran, jer kako kaže nona joj je Primorka iz Rubeša, a ima i bliske rođake u Opatiji i Rubešima. Dodajući da smatra kako si sami stvaramo uvjete za život ističe da u Hrvatskoj postoji bliskost ljudi i život koji ne postoji vani.
– Među ostalim imamo i fantastičnu hranu, nikada nisam prestala patiti za našim voćem i povrćem. Mislim da i kod nas možemo napraviti odlične uvjete jer nam se pruža prilika aplicirati na EU fondove i sigurna sam da i u Hrvatskoj znanstvenik može puno napraviti. Vani dok ste na doktoratu živite jako skroman život. U Americi ste na doktoratu plaćeni 50 posto od plaće znanstvenika. Jedan od mojih mentora opisao mi to na način da s tom plaćom mogu kupiti bicikl, ali auto ne. S tim se može živjeti, ne plaćate školarinu koja u Americi za dva semestra može biti i 10 tisuća dolara i dobivate plaću za skroman život bez dugova, priča doc. dr. Džepina.
– Za početak, voljela bih istražiti zagađenja koja »uvozimo« iz inozemstva, a konkretno u slučaju Cresa riječ je o zagađenjima iz doline rijeke Po. Znamo da su jedni od najzagađenijih dijelova Europe dolina rijeke Rajne u Njemačkoj i dolina rijeke Po u Italiji, i puno godina ljudi pričaju da u Hrvatskoj postoji dolazak zagađenja iz doline rijeke Po. To zagađenje zbog Alpa skreće prema Hrvatskoj, a opazili su da stiže čak i do Grčke. Ono što želim promatrati na Cresu je upravo to zagađenje ili možda onečišćenje koje vjetar iz Rijeke otpuše. Ne vjerujem da se radi o velikom onečišćenju, ali u usporedbi s Cresom čija je atmosfera izuzetno čista, mogli bi vidjeti dolazak zagađenja, navodi doc. dr. Džepina.
Mjerna stanica na vrhu vulkana
– Imali smo posebnu mjernu stranicu na vrhu vulkana na otoku Pico, smještenu na nadmorskoj visini od 2,2 kilometra. Taj je otok smješten gotovo usred Atlantskog oceana, što znači da nema puno lokalnih utjecaja zagađenja i može se pratiti zagađenje koje se emitira u Americi. Riječ je takozvanom starom zagađenju jer se tijekom putovanja zagađenja događa puno fizikalnih i kemijskih procesa. Mjerili smo te čestice kako bismo vidjeli kako izgleda zagađenje nakon deset dana ili dva tjedna kada prođe razne transformacije te pokazali da do otoka Pico stiže zagađenje iz Amerike. U sklopu tih istraživanja boravila sam na otoku Pico po dva mjeseca u kontinuitetu. Naime, stanica za mjerenje na Picu bude otvorena od travnja do listopada. Za vrijeme istraživanja živjeli smo u selu, ali s obzirom na to da je do mjerne stanice dosta naporan put jer nema ceste znali smo logorovati i prespavati gore. Turistima koji su dolazili planinariti trebalo je šest do sedam sati da prođu put od sela do mjerne stanice, a meni dva sata, ali je svjedno znalo biti naporno, kaže doc. dr. Džepina.
Na pitanje znači li to da ne postoji mjesto gdje zrak nije zagađen doc. dr. Džepina odgovara kako se svugdje u svijetu vidi da zadnjih stotinjak godina čovjek radi veće zagađenje nego što je to prirodno.
– Svo se zagađenje pomiješa u atmosferi pa do nas dođe i malo zagađenja iz Kine, a možda ćemo i mi nešto malo izvesti Kini. Međutim nije isto sjedite li na nekom jako »čistom« mjestu ili usred velikog grada koji ima golemo zagađenje gdje ste blizu direktnih izvora emisije. Kada se mjeri na mjestima koja su daleko od izvora zagađenja može se vidjeti zagađenje koje je karakteristično za cijeli svijet. Primjerice, u slučaju golemih požara u Americi ili Kanadi vidi se dio tog zagađenja i na Azorima, jer se radi o visokim koncentracijama zagađenja emitiranog u atmosferu u isti tren, zaključuje doc. dr. Džepina.
