Plovidba bez štetnih emisija

Norveški električni trajekti predstavljeni u Rijeci: Ovo je budućnost prijevoza putnika i vozila

Marinko Glavan

Električni trajekt plovi norveškim fjordovima

Električni trajekt plovi norveškim fjordovima

Električne trajekte Edmund Tolo iz tvrtke Fjellstrand AS, koja ih proizvodi, smatra dobrim rješenjem za hrvatsku obalu, posebno na visokofrekventnim kraćim linijama, poput onih na Sjevernom Jadranu



U Norveškoj, posebno u fjordovima, ljeti imamo puno turista, kojima, poput Hrvatske, prodajemo čistu prirodu i čisti zrak. No prijevozom tih turista brodovima i trajektima uništavali smo taj čisti zrak i čistu prirodu. Kako bi to spriječili, nastala je ideja o potpuno električnim trajektima, kojih je danas u norveškim fjordovima u upotrebi već četrdeset, a u narednih nekoliko godina taj će broj još znatno rasti, kaže Edmund Tolo, inženjer iz norveške brodograditeljske tvrtke Fjellstrand AS, poznate po off-shore i drugim radnim plovilima, kao i brzim putničkim katamaranima.


Tolo je u Rijeci održao prezentaciju električnih trajekata kao rješenja za hrvatske trajektne linije, u sklopu AdRia4Blue manifestacije u organizaciji Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Rijeka, u suradnji s Kraljevinom Norveškom.


Dobra iskustva


Norveška su se iskustva u korištenju električnih trajekata pokazala, ističe Tolo, vrlo dobrima, posebno na kraćim linijama, kakvih je mnogo i u Hrvatskoj pa je Tolo uvjeren da će električni trajekti u budućnosti ploviti i hrvatskom obalom Jadrana.




– U razvoj potpuno električnog trajekta krenuli smo zbog potrebe za zaštitom okoliša u osjetljivom ekosustavu norveških fjordova. Imamo više od 130 trajektnih linija, sve smo ih analizirali i ispočetka odredili njih 50 koje smo smatrali pogodnima za električne trajekte. Kod osmišljanja prvog električnog trajekta morali smo praktički krenuti od nule, jer nije bilo sličnih plovila. Najveći problem bile su baterije, njihov kapacitet i vijek trajanja.


Stvar je u tome da, ako baterije, kakve su prikladne za ugradnju na brod, koristite na način da ih posve ispraznite pa ih onda punite, one imaju vrlo ograničen rok trajanja, od svega nekoliko stotina ciklusa. Ako koristite 50 posto kapaciteta baterija, radni vijek im je godinu dana, no onda smo se zapitali, koliko traju ako pri svakom putovanju iskoristimo samo deset do petnaest posto kapaciteta. U tom slučaju životni vijek baterije produžuje se na deset godina, što je već ekonomski prihvatljivo, kaže Tolo.



Pred Fjellstrandovim je inženjerima bio i čitav niz drugih izazova, kako smanjiti težinu broda, te posebno kako smanjiti ukupnu potrošnju energije svih brodskih sustava na minimum.


– Imamo veliko iskustvo u gradnji brodova od aluminija, pa smo izabrali taj materijal zbog njegove male težine, kao i ekološke prihvatljivosti, budući da se aluminij može u potpunosti reciklirati praktički beskonačan broj puta. Na klasičnim brodovima s diesel pogonom energija nije problem, ima je i previše, pa se ne pazi toliko na njenu potrošnju u raznim brodskim sustavima. Kod električnog broda morali smo prilagoditi sve sustave, optimizirati njihov rad kako bi trošili što manje struje.


Od pumpi, preko rasvjete koja je sva izvedena LED tehnologijom, do sustava prozračivanja, grijanja i hlađenja, reducirali smo potrošnju gdje god smo mogli. I tako je nastao Ampere, prvi svjetski trajekt pogonjen isključivo električnom energijom iz baterija. Riječ je o brodu ozbiljnih dimenzija i sposobnosti, dugom osamdeset metara, koji prima 120 automobila i 350 putnika. Brzina mu je deset čvorova, a maksimalna brzina četrnaest čvorova. Porinut je 2014. godine, a od tada plovi na liniji Lavik Oppedal, s prosječnih 34 putovanja dnevno, kaže Tolo.


Električne trajekte Tolo smatra dobrim rješenjem i za hrvatsku obalu, posebno na visokofrekventnim kraćim linijama, poput onih na Sjevernom Jadranu.


– Velik dio električne energije u Hrvatskoj proizvodi se iz hidroelektrana, što znači da je proizvedena bez emisija štetnih plinova, na elokoški prihvatljiv način. Korištenjem električnih trajekata, emisija štetnih plinova također je nula, a smanjuje se i zagađenje bukom, kao i opasnost od izljeva ulja, odnosno goriva u more. U neposrednoj blizini Rijeke imate linije kao što su Stinica – Mišnjak, duga 3,3 kilometra, Prizna – Žigljen, duga tri kilometra ili Valbiska – Merag, duga 6,7 kilometara koje su idealne za korištenje električnih trajekata. Kako je tehnologija napredovala i razvijaju se brodovi sve većeg kapaciteta, u obzir za uvođenje električnog pogona na brodovima već dolaze i linije kao što je Split – Supetar, duljine nešto veće od 16 kilometara, kaže Tolo.


Očuvati prirodu


Prednost električnih trajekata je, ističe, i u potrošnji koja je u Norveškoj, financijski gledano, s obzirom na omjer cijene električne struje i dizela, kod električnih brodova oko 15 do 20 posto niža u odnosu na klasične brodove istog kapaciteta.


– Ekonomski, ti trajekti su isplativi, a o ekološkoj koristi da i ne govorimo. Nabavna im je cijena oko deset posto viša od usporedivog broda na dizel pogon. Tako da sigurno električni trajekti imaju budućnost, naročito u turističkim zemljama poput Norveške ili Hrvatske, kojima je vrlo bitno očuvati čistu prirodu radi koje turisti i dolaze, kaže Tolo.


Električni pogon u međuvremenu se razvija i na drugim vrstama brodova pa tako u Fjellstrandu već godinama rade na potpuno električnom brzom katamaranu. Već je razvijen prototip, dug 27 metara, koji može prevoziti 147 putnika, pri brzini od čak 23 čvora, uz kapacitet od oko dva i pol sata plovidbe.


– Kod tih su brodova izazovi potpuno drugačiji. Naime, u puno manji prostor treba »ugurati« sve ono što je i na 80 metara dugom trajektu. No i tu tehnologija napreduje i već smo razvili uspješan brod tako da će električni pogon sigurno imati svoju budućnost i na tom području, kaže Tolo.


Pitali smo ga je li s hrvatske strane iskazan interes za nabavkom, ali i mogućom izgradnjom električnih trajekata za Jadran.


– Nismo još imali službenih kontakata, ali vjerujem da će se u budućnosti i to dogoditi, jer je riječ o ekološki vrlo prihvatljivoj tehnologiji, zaključuje Tolo.