Neka djeca imaju računalo a neka ne, nekima u učenju pomažu roditelji a neki su prepušteni sami sebi. Koronavirus tako produbljuje društvene razlike u vrijeme kada se nastava u Europi provodi putem interneta.

»Profesorica sam i živim u kući u kojoj ima dosta prostora pa mogu pomoći svojoj djeci koja imaju 9 i 6 godina. No ima ih koji žive u garsonjeri sa šestero djece… Nemojmo se zavaravati«, kaže Albine Pasquet, profesorica francuskog jezika u Aix-en-Provenceu, na jugu Francuske.

Više od 850 milijuna mladih u svijetu, što je gotovo polovina ukupnog broja učenika i studenata, trenutačno su kod kuće bez mogućnosti dolaska u svoje škole i fakultete, pokazuje najnovija procjena UNESCO-a.

U većini bogatih europskih zemalja, jaslice, vrtići, osnovne i srednje škole i fakulteti zatvorili su svoja vrata, a poneki ne rade već tjednima, kao u Italiji, najteže stradaloj europskoj zemlji u epidemiji Covida-19.

Sektor školstva još se nije susretao s ovakvom situacijom kojoj europske zemlje nastoje doskočiti nastavom putem televizije i interneta.

No najveći je problem preveliko opterećenje interneta. Od početka zabrane rada škola većina učenika i profesora bori se s problemom preopterećenih platforma za učenje.

»Jedna računalna pogreška za drugom«, mrmlja Cleo, 12-godišnja učenica u Parizu koja jedva uspijeva na sat ili dva otvoriti mrežne stranice preko kojih uči.

Europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton pozvao je u srijedu operatere i korisnike na »zajedničko djelovanje« kako bi se smanjio pritisak na internet i olakšao rad na daljinu i internetska nastava.

Školske ustanove su neravnopravne u uvjetima izolacije. Neke škole su učenicima podijelile tablete, a druge nisu opremljene ni pripremljene za brzo uvođenje internetske nastave.

U Italiji, gdje 8 milijuna učenika ne ide u školu, Rim je u ponedjeljak objavio da će za ovakav oblik nastave izdvojiti 85 milijuna od 25 milijarda eura vrijednog programa za borbu s koronavirusom.

No europsko istraživanje provedeno 2019. pokazuje da više od polovine stanovnika u Italiji nema osnovnog informatičkog znanja.

Samuelu, učeniku koji živi u Rimu, zabavno je kad njegovi profesori pogriješe. »Nisu više tako mladi i nisu spretni u korištenju tih alata, ne uključe ton na računalu pa govore a mi ih ne čujemo«, smije se.

Austrijski mediji vrve praktičnim preporukama, savjetima psihologa pedagoga i životnih trenera o tome kako organizirati učenje kod kuće i dobro rasporediti vrijeme.

»Imamo raspored za svaki dan«, kaže Sebastian Bred, otac 8-godišnjeg Erika, u Beču. »Ponekad se bojimo da ga ne učimo onome što mu treba«, zabrinut je otac koji ipak dodaje da je »siguran da će nakon ovoga naše korištenje računala, napose u školama, doživjeti nagli zaokret«.

No što učiniti kad obitelj ima tek jedno računalo na troje, četvero ili petero ukućana? Kad roditelji ne govore ili loše govore jezik zemlje u kojoj žive? Kada u kući nema pisača ni mirnog kutka za rad?

»Shvatiš da je zapravo sjajno ići u školu«, kaže Samuel, mladi Talijan.