Odlazak kadrova

KATARINA ŠIBER MAKAR ‘ICT stručnjaci iz Hrvatske ne odlaze samo u Irsku, već i u Slovačku i Estoniju’

Vladimir Mrvoš

Katarina Šiber Makar, predsjednica Uprave IN2

Katarina Šiber Makar, predsjednica Uprave IN2

Nerealno je očekivati da možemo konkurirati Irskoj ili Slovačkoj gdje jednom visokokvalificiranom i dobro plaćenom IT stručnjaku od njegove bruto plaće ostane 70 ili u Estoniji skoro 80 posto



Odlazak mladih iz Hrvatske postala je svakodnevna priča. Vlada problem nedostatka radne snage pokušava nadoknaditi »uvozom« i to uglavnom sezonaca i to onih za koje nisu potrebne neke kvalifikacije, posebice u turizmu i građevinarstvu. No ozbiljan problem nastaje kada mladi obrazovani ljudi iz ICT sektora (Informacijska i komunikacijska tehnologija) napuste zemlju i time svaki dan smanjuju potencijale projekta »digitalizacije Hrvatske«. No ima i pozitivnih primjera.


Tako je tvrtka Constellation Software iz Toronta objavila da je tvrtka u njenom vlasništvu, Vela Operating Group, odnosno njezina podružnica Aquila Software preuzela IN2 grupu koja je utemeljena 1992. u Zagrebu, a danas je jedna od najvećih softverskih tvrtki u Srednjoj i Istočnoj Europi. IN2 specijalizirana je za razvoj i implementaciju vlastitih i standardnih softverskih rješenja, za javni i privatni sektor i zapošljava više od 650 informatičkih stručnjaka u svojih 13 podružnica u sedam zemalja regije.



Katarina Šiber Makar diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu, magistrirala na Ekonomskom fakultetu, a doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Menadžerske vještine usavršavala je na brojnim poslovnim školama u Europi i Americi. Ima široko informatičko i poslovno iskustvo u nekoliko različitih segmenata i industrija i ukupno više od 15 godina na upravljačkim pozicijama – od globalnog IT direktora farmaceutske kompanije Barr Inc., izvršnog direktora za IT u HT-u, do EU Vice President za digitalnu transformaciju u Deutsche Telekomu (DT). Na zadnjoj poziciji u DT-u, Katarinina odgovornost bila je poslovna i tehnološka implementacija digitalnih tehnologija, kao što su e-commercea, mobilnih aplikacija i naprednih podatkovnih analitika. Rođena je 1975., udana i ima dvoje djece.





Preuzimanjem od strane Constellation Softwarea IN2 postao je dio globalne grupe, koja je putem organskog rasta i akvizicija izrasla je u kompaniju koja broji više od 13.000 zaposlenika, na pet kontinenata. Kakvi su planovi i perspektive razvoja ICT djelatnosti u Hrvatskoj razgovaramo s Katarinom Šiber Makar, koja je od sredine siječnja predsjednica Uprave IN2.


Kako se danas dolazi do kvalitetnog ICT kadra u Hrvatskoj?


– Uh, imate li neko lakše pitanje? Nije jednostavno; jako se trudimo i nastojimo se na neki način diferencirati kao kompanija. Kvalitetne mlade ljude pokušavamo prepoznati i pridobiti još dok studiraju, pozivamo ih na projekte i na studentske prakse. Radimo puno kako bi im približili IN2 jer vjerujemo da smo kvalitetna firma u kojoj se može puno učiti i razvijati se u raznim smjerovima – od temeljnog, osnovnog programiranja, rada na velikim core IT sustavima i projektima do rada s vrlo modernim alatima i tehnologijama, što je mnogim mladim inženjerima i programerima danas profesionalno važno.


Pokušavamo upoznati obećavajući kadar kroz razne oblike interakcije, prošle godine smo, na primjer, organizirali dvodnevni Hackaton u suradnji s Hrvatskom gorskom službom spašavanja, a zadatak je bio da programeri u 24 sata stvore društveno korisnu aplikaciju. Bilo je jako zabavno, vidjeli su kako iznutra izgleda veliki programerski sustav i što je sve moguće, mi smo ponešto naučili od njih, oni od nas, družili se… Svidjelo nam se to iskustvo i sigurno ćemo sličnu praksu nastaviti u IN2.


Vrata su uvijek otvorena


Što posebno privlači mlade pri odabiru tvrtke?


– Mislim da je bitno i što smo fleksibilni – ne inzistiramo na formalnom obrazovanju ili iskustvu u programiranju: i oni koji nemaju programerska znanja ili iskustva, ali imaju jaku volju i želju, mogu doći k nama naučiti posao. Imamo vlastiti tehničko-edukacijski centar u kojem razvijamo kompetencije ljudi kroz rad na konkretnim zadacima i slučajevima iz prakse. Njegujemo tradiciju otvorenih prijava u tvrtku, za dobre ljude uvijek će se pronaći mjesto, naša vrata su uvijek otvorena kvalitetnim ljudima, čak i kad nemamo otvoren natječaj. I da, ovo je poziv – javite se.



Koliko je uopće zaživjela digitalizacija u Hrvatskoj za prosječnog građanina?


– Ako gledamo korištenje nekih globalnih servisa tipa Uber, Airbnb, digitalnog bankarstva i slično, jako je zaživjela. Ako gledamo koliko javnih servisa možemo kao građani obaviti digitalno, onda – nedovoljno. Ipak, ne bi bilo fair ne reći kako su se stvarni značajno pokrenule zadnjih par godina. Prema Državnom zavodu za statistiku u 2016. u Hrvatskoj je 33 posto ispitanika kupovalo preko Interneta. Iako ti volumeni online prodaje još nisu visoki, trend rasta je stalno prisutan. Oko 20 posto hrvatskih tvrtki već nude svoje proizvode ili usluge kroz online prodaju. Tu se vidi određeni napredak. No, prošlogodišnje izvješće o digitalnom napretku Europske unije stavlja Hrvatsku na 26. (od 28) mjesto u području digitalnih javnih usluga. Iz onog što vidimo u svakodnevnom životu, to je, čini mi se, realna ocjena.


Dodatna činjenica je drugi napreduju brže. Zamislite da u zemlji od 4 milijuna ljudi, njih polovica treba nekakav javni servis, recimo potvrdu. Svako od njih će potrošiti barem sat vremena da dođe do referenta, dobije potvrdu i vrati se na početnu točku. To je dva milijuna radnih sati. Neka referenti potroše četiri puta manje vremena za istu stvar, to je još dodatnih pola milijuna radnih sati. Dakle, dva i pol milijuna radnih sati koji su mogli biti utrošeni u nešto što generira dodanu vrijednost ili oplemenjuje društvo. A navela sam najbanalniji mogući primjer koji se u informatičkom smislu riješi na prilično jednostavan način.


Pomaka ima: zahvaljujući servisu e-Građani te nekim drugim popularnim servisima (npr. e-Dnevnik) povećao se broj korisnika javnih usluga, ali nemamo značajnog broja novih e-usluga. Drago mi je što je Vlada donijela strategiju za razvoj elektroničkih usluga, pojavljuju se konkretniji planovi, novac iz EU fondova bi trebao podržati neke od ovih inicijativa. Mislim da moramo biti ambiciozniji, brži i manji »ziheraši«. Neke europske zemlje, kao što su Švedska, Estonija, Portugal, Litva već su usvojile napredne digitalne regulatorne okvire koji osiguravaju nesmetan rast digitalnih poslovnih modela. Kopirajmo dobre prakse, ne moramo ih smišljati sami.



Može li Hrvatska konkurirati zemljama u okruženju kad je riječ o svim aspektima ICT kompetencija?


– Na ovo ću rado odgovoriti jer sam još uvijek pod dojmom procesa preuzimanja IN2. Kolege iz CSI-a su mi ponavljali kako su impresionirani razinom znanja i vještina koju vide u IN2 ljudima i kako to smatraju osnovom vrijednošću kompanije. U IT businessu, dobri ste onoliko koliko su vam dobri ljudi. Godinama sam radila u međunarodnom okruženju i često sam svjedočila pozitivnim komentarima o kvaliteti naših ICT stručnjaka. Iz mog iskustva, Hrvatska je redovito u nekoliko prvih zemalja na listama preferiranih izbora kadrova u multinacionalnim kompanijama. Nažalost, naličje toga je da nam puno ljudi odlazi u inozemstvo i taj odljev vrlo kvalitetnih stručnjaka traje već godinama.


Razvojni centri u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku i Puli


Kako zadržati mlade ICT stručnjake u Hrvatskoj?


– Mislim da svi trebamo aktivno raditi na stvaranju prilika za ostanak doma, mi svakako pokušavamo doprinijeti. Trudimo se pružiti ljudima mogućnost zanimljivih projekata i stručni razvoj, a pokušavamo otvoriti i što više mogućnosti rada na globalnim projektima bez napuštanja Hrvatske. IN2 već danas ima razvojne centre u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku i Puli. Fizička udaljenost nije izazov za razvojne projekte, ako znate upravljati njima. Dobro je omogućiti ljudima da ostanu u svojoj sredini, otvarat ćemo još centara. Hrvatska pruža određene mogućnosti koje mnoge zemlje u svijetu nemaju – razinu sigurnosti života, prijateljsku kulturu, toplinu i otvorenost ljudi, infrastrukturu za mlade obitelji kao što su primanje djece u jaslice u vrlo ranoj dobi. Naravno, sve to je bitno jedino ukoliko su ispunjeni egzistencijalni preduvjeti.



Vuče li privatni sektor jače u digitalizaciju?


– Da, ali mogao bi još više. Postoje pozitivni primjeri, ali i puno prostora za veće promjene. Veseli me naši uspješni primjeri digitalnog poslovanja, kao što su Bellabeat, LEAF i aplikacija Photomath. Sjajno je što u digitalnom biznisu nema granica, niti jezičnih barijera. Na raspolaganju su alati koji otvaraju niz novih mogućnosti – cloud, mobilne tehnologije, big data, društvene mreže, Internet of Things (IoT), roboti i dronovi, umjetna inteligencija, proširena i virtualna realnost, blockchain, 3D printanje… Pored svega toga, cijene tehnologija brzo padaju – primjerice cijena industrijskih robota u sedam godina pala je i do 30 puta. IoT tehnologija se u Hrvatskoj počela primjenjivati za udaljeno mjerenje potrošnje i protoka energenata, udaljeni nadzor imovine, u pametnim kućama ili za pronalaženje slobodnih parkirnih mjesta. Dronovi su isto ušli u komercijalnu upotrebu, od nadzora nepristupačnih područja, zaprašivanja, geodezije, do precizne poljoprivrede.


Gdje je najveći utjecaj digitalizacije?


– Područje gdje se najjače vidi utjecaj digitalizacije je razvoj kolaborativne ili dijeljene ekonomije. Čak 50 posto populacije u svijetu radije koristi nego posjeduje i zato imamo superpopularne servise kao što su Airbnb, Lift, Cohaealo i dr. Svaki dan nastaju nove platforme koje omogućavaju naručivanje usluga na kućnu adresu, npr. liječnički pregled. Ili platforme za zajedničko korištenje opreme koju će koristiti veći broj tvrtki, jer je ta oprema skupa, poput medicinske opreme. Digitalizacija potpuno mijenja način života, povećava razinu komfora i čini mnoge usluge jednostavnijim i dostupnijim. Taj trend oblikuje živote, ali i poslovne modele, i rasti će i dalje, brzo…



Što bi trebalo promijeniti da postanemo konkurentniji u ICT industriji?


– Ono što bi bio minimum su kvalitetniji programi obrazovanja i manja opterećenja na plaće stručnjaka. Krenimo od obrazovanja. U mnogim je zemljama informatika obvezan predmet već godinama i to od vrlo rane dobi, primjerice Estonija uvodi obavezne predmete informatiku i robotiku u nižim razredima osnovne škole. Razumijevanje osnova informacijskih tehnologija danas je zapravo »poslovna pismenost«, relevantna za mnoga zanimanja, a ne samo tehnička. Osim što sve veći broj radnih mjesta uključuje neki oblik korištenja IT tehnologija i sustava, sve relevantnija je i za privatni život, na primjer za korištenje razno-raznih digitalnih servisa.


Mnoge zemlje hrabro grabe naprijed kad su obrazovni programi u pitanju, bojim se da će se jaz kroz godine sve više produbljivati, ako ozbiljno ne promijenimo pristup. Tu su i porezi i doprinosi na plaće. Teško nam je u Hrvatskoj zadržati stručne i pametne ljude kad je cijena rada, koja je i onako u startu neusporedivo manja, opterećena tolikim davanjima. Nerealno je očekivati da možemo konkurirati Irskoj ili Slovačkoj gdje jednom visokokvalificiranom i dobro plaćenom IT stručnjaku od njegove bruto plaće ostane 70 posto iznosa ili više ili na primjer u Estoniji, koja je napravila nevjerojatne pomake u digitalizaciji u javnom i realnom sektoru, gdje je taj omjer skoro 80 posto u korist zaposlenog stručnjaka. Neću ni spominjati posebne programe poticaja ICT industrije, koje mnoge države zagovaraju i provode. Da me ne shvatite krivo, ne prizivam nikakav povlašteni status za IT naspram ostalih industrija, već samo otvaranje prostora da prodišemo, vjerujem da bismo to višestruko vratili – i proračunu, i društvu.