Izvoz softvera i IT usluga narastao je u zadnje dvije godine za čak 45 posto i dosegao 1,87 milijardi kuna, a trend otvaranja novih radnih mjesta raste prosječno 10 posto
Domaća informatička industrija jedna je od onih neobičnih pojava – iako mnogo toga u društvu i nije najbolje postavljeno, ona svejedno gura i dalje. Unatoč svim poteškoćama je jedan od svjetlijih primjera domaće industrije, tim prije jer je velikim djelom usredotočena na izvoz.
Sirovim brojkama kazano, ICT sektor u Hrvatskoj na godišnjoj razini ostvaruje prihode od oko 21 milijardu kuna. Kad se to sagleda u kontekstu američkih ICT divova i njihovih zarada, brojka ne djeluje impresivno. No, treba kazati kako u ovim dijelovima svijeta tvrtke poput američkih internetskih i softverskih giganata jednostavno nisu moguće. A pogotovo ne njihove zarade. U realnom okuženju, domaći ICT sektor zapravo se jako dobro snalazi i drži trend rasta na razini od desetak posto godišnje. uključujući i ova nedavna recesijsko-depresijska vremena.
Problemi postoje
– Posebna zanimljivost ovog sektora je da su u godinama recesije svi glavni trendovi pozitivni pa u sektoru rastu izvoz, dodana vrijednost te broj zaposlenih. Izvoz softvera i IT usluga narastao je u zadnje dvije godine za čak 45 posto i dosegao 1,87 milijardi kuna, a trend otvaranja novih radnih mjesta raste prosječno deset posto u zadnjih sedam godina, priča nam Adrian Ježina, čelnik udruženja ICT sektora u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Ježina smatra kako ključ ovakvog uspjeha čak i u recesijskim vremenima leži u inovativnosti domaćih IT tvrtki i stručnjaka. A to samo po sebi stvara značajan potencijal i za budućnost. Taj dio s izvozom softvera svakako je zanimljiv, jer pokazuje da u granicama Hrvatske posjedujemo »know how« za softverska rješenja potrebna i stranim tvrtkama.
– Danas u globalnom svijetu 2015 ICT i digitalna ekonomija nemaju alternativu. Jednostavno nije moguće imati konkurentno gospodarstvo bez ICT-a koji je, iako industrijska grana sama za sebe, također horizontalno provučen kroz sve industrijske grane. To danas svi shvaćaju. Činjenice pokazuju da je ICT jedan od najpropulzivnijih sektora u hrvatskom gospodarstvu. Sektor ostvaruje 21 milijardu kuna i direktno zapošljava više od 22.000 ljudi, s time da se procjenjuje da još desetak tisuća ICT djelatnika radi u tvrtkama koje se bave drugom djelatnošću, objašnjava trenutnu situaciju Ježina. I u tome je zapravo sva tajna – svijet bez ICT sektora je nemoguć. Gotovo svaka grana industrije danas mora zapošljavati računalne stručnjake. Jednostavno, potražnja nastala zbog modernih tehnologija gura ICT sektor naprijed.
Problemi, unatoč napretku koji je i statistički vidljiv, postoje. Ne treba se lagati, postoje države koje i bolje odrađuju uspon ICT sektora, čemu svjedoči i globalni pad Hrvatske kad je korištenje IT tehnologija u pitanju: s 46. mjesta za 2013. godinu, pali smo na 54. mjesto lani.
– Napredak je primjetan, no nije zadovoljavajuća dinamika provođenja promjena što utječe na našu konkurentnost u odnosu na druge zemlje. Primjerice, Zakon od državnoj informacijskoj infrastrukturi iako donesen prije godinu dana, nije implementiran zbog sporosti donošenja pravilnika. Zbog toga trpe projekti informatizacije i nema potrebne koordinacije, pogotovo u segmentu nabavke hardvera, softvera i usluga koje bi trebale biti u nadležnosti Centra dijeljenih usluga, primjećuje Ježina. Smatra i kako brojke evidentno pokazuju da bi ICT sektor mogao biti glavna poluga gospodarskog rasta, no za takvo što potrebna je daljnja informatizacija države, koja je i glavni generator razvoja, ali i dalje glavni domaći kupac.
Pritisak Njemačke
– Smatramo da se ICT ne rješava kroz projektne bljeskove već treba imati konstantan fokus na potrebe te smo više puta predlagali da se na nivou Vlade uvede ministarsko mjesto ili neka vrsta CIO (chief information officer, op.a.). Pozdravljamo nedavnu odluku Vlade RH o osnivanju Nacionalnog vijeća za digitalnu ekonomiju, jer dosad nije bila prisutna dovoljna koordinacija nadležnih tijela u donošenju važnih strategija za društvo znanja, koje bi trebale biti objedinjene u jednom krovnom dokumentu »Digitalna Hrvatska«, kaže Ježina.
Ovdje se u obranu trenutno vladajućih mora kazati kako su u jednom trenutku svog mandata zbilja bili iskazali visok interes za informatizaciju društva, tako da su čak bili i proglasili »digital championa«, poziciju koju se u zapadnim društvima često doživljava kao osobu koja je zadužena za »guranje« informatizacije društva. U Hrvatskoj je za to zadužen bio Darko Parić, u to vrijeme zamjenik Ministra uprave. No, zbog potreba stranke na kraju je otišao s te pozicije, tako da je ostao vakum u poziciji »digital champion«. Projekt koji je trebao i najviše potaknuti razvoj informatizacije u ruralnim krajevima, još uvijek slabo implementiranim u mrežu svih mreža, bojkotirala je Njemačka, koristeći čak i politički pritisak. Nakanu Vlade da uspostavi globalnu državnu kabelsku infrastrukturu, uključujući i otoke i planinske krajeve, sabotirao je ponajviše Deutche Telekom, koji je vjerojatno smatrao da bi time mogao izgubiti dio zarade. Zbog toga se čak i njemačka kancelarka Anglea Merkel javljala po ovom pitanju, tako da ovaj daljnji razvojinformatizacije u ruralnim krajevima jednostavno zastao.
