Okrugli stol o aktualnoj temi

Medicinska praksa: Krši li priziv savjesti nečije tuđe pravo?!

Barbara Čalušić

Arhiva NL

Arhiva NL

Mislim da je pravo na život bitnije od ispovijedanja vjere, odbiti transfuziju za drugog zbog vjere, nije dobro – smatra Josip Grbac koji se protivi sociološkoj definiciji savjesti koja savjest definira prema trendovima



Ginekolozi su najistureniji medicinski profesionalci kad je u pitanju priziv savjesti, počevši od pitanja pobačaja, medicinski potpomognute oplodnje, kontracepcije, prenatalne dijagnostike i liječenja majki s nezadrživim gubitkom trudnoće. Herman Haller upozorava da je jedan od velikih problema pritom nedeklarirani priziv savjesti, a to je profesionalac koji potiho gura svoj stav i neće informirati pacijenta. 


    – Moje razmišljanje je da aktualna situacija u društvu bitno određuje usmjerenost politike koja je na neki način vezana uz zakone. Tako je Jugoslavija 1978. godine donijela jedan progresivan zakon kojim se regulira pitanje pobačaja, i isto tako je Hrvatska donijela jedan progresivan zakon o prizivu savjesti. Samo sveobuhvatno definiranje propisa može riješiti pitanje problema priziva savjesti – rekao je Haller.



Okrugli stol zajednički su organizirali Fakultet zdravstvenih studija, Medicinski fakultet i Zaklada Sveučilišta, a kako je kazao dekan Fakulteta zdravstvenih studija prof. dr. Alan Šustić, organiziranje ovakvih skupova jedan je od zadataka novoosnovanog fakulteta. Šustić je dodao da se priziv savjesti promatra najčešće kao ekskluziva ginekologije, no on kao anesteziolog može potvrditi da se radi o vrlo širokoj medicinskoj temi.    O prizivu savjesti u medicini govorili su predstojnica Klinike za transfuzijsku medicinu prof. dr. Sanja Balen, novinarka Nađa Berbić, teolog prof. dr. Josip Grbac, predstojnik Klinike za ginekologiju prof. dr. Herman Haller, glavna sestra Kliničkog bolničkog centra Rijeka prof. dr. Snježana Juričić, Hajrudin ef. Mujkanović iz Islamske zajednice Rijeka, Snježana Prijić-Samaržija s Filozofskog fakulteta u Rijeci, prof. dr. Dalida Rittossa s Pravnog fakulteta u Rijeci te prof. dr. Željko Župan s riječke Klinike za anesteziologiju. 


    – Mi transfuziolozi vrlo često se susrećemo s odbijanjem transfuzije, najčešće iz vjerskih razloga, kazala je Sanja Balen, pitajući se kakvo je opravdanje sustava prema ostalim pacijentima u slučaju osobe koja odbije transfuzijsko liječenje i dobiva skuplju alternativu te zašto bi na savjesti liječnik trebao imati pacijenta koji je odbio transfuzijsko liječenje. Prisjetila se i riječkog slučaja djeteta Jehovnih svjedoka koji su odbili transfuzijsko liječenje i dok se razmatralo što će se učiniti, dijete je umrlo. Balen, kao i većina sudionika, smatra da je strašno da roditelj na ovaj način odlučuje u ime djeteta, dok Željko Župan drži da u ovakvim i sličnim slučajevima krucijalna ulogu imaju institucije jer niti pacijent niti liječnik nemaju pravo samostalno donositi odluke. 


    – Savjest je stvar razuma, dakle nije to kategorija vjere, a pitanje je krši li moj priziv savjesti i nečije tuđe pravo. Mislim da je pravo na život bitnije od ispovijedanja vjere, odbiti transfuziju za drugog zbog vjere, nije dobro – smatra Josip Grbac koji se protivi sociološkoj definiciji savjesti koja savjest definira prema trendovima. Njegovo je mišljenje da, kad se jasno uredi definicija savjesti, neće biti velike razlike između vjerske savjesti i humanistčke savjesti. 


    Pitanje doniranja organa, eutanazije, pitanje medicinski potpomognute oplodnje, samo su neka od pitanja koja, kako je kazao Hajrudin ef. Mujkanović, muče islamske pravnike. 


    Dalida Rittossa naglasila je da priziv savjesti pravno gledano može vrijediti do onog trenutka dok ne ugrožava život pacijenta, a slično smatra i Snježana Prijić-Samaržija: da priziv savjesti ne smije štetiti. 


    Nađa Berbić podsjetila je da liječnik mora biti svjestan društvenog ugovora koji obilježava medicinsku struku te da medicina ima monopol na obavljanje određene prakse. Oni koji ometaju ostvarivanje prava pacijenata, nameću svoju savjest pacijentima i zaboravljaju da svoj posao obavljaju u prvom redu zbog društva.