Povratak dječjih bolesti iskorijenjenih imunizacijom, uvjereni su roditelji, nije posljedica uzlaznog trenda necijepljenja djece, već prirodnog slijeda stvari koji nikakvi farmaceutski proizvodi ne mogu zaustaviti
U Hrvatskoj je prema posljednjim podacima HZJZ-a zabilježeno više od 60 slučajeva oboljelih od ospica, bolesti koje na ovim podnebljima nije bilo desetljećima, a ova vrlo zarazna dječja bolest mjesecima muči i liječnike u Njemačkoj, gdje je oboljelo više od 350 djece: samo je u siječnju bilo 250 novooboljelih, a oko stotinu ih je završilo u bolnici. Roditelji necijepljene djece s kojima smo razgovarali ni u kom slučaju ne smatraju da su svojom odlukom ugrozili zdravlje svog djeteta, niti strahuju od smrtonosnih ospica kojima ih plaše epidemiolozi. Riječ je, kažu, o dječjoj bolesti koju je ionako bolje preboljeti u djetinjstvu nego u odrasloj dobi, a upozorenja liječnika o ozbiljnim komplikacijama koje mogu izazvati »obične« dječje bolesti smatraju pretjeranima.
– Ospice su dječja zarazna bolest, što znači da pogađa uglavnom djecu, koja tako grade vlastiti imunitet. Ne mogu reći da se ospica bojim. Svake se bolesti mogu bojati, ali mogu i ustrajati u tome da svom djetetu podignem imunitet – obrazlaže svoj stav N.D. (29), majka dvoje djece u dobi od šest i jedne godine. Prvo je dijete cijepila prema obveznom kalendaru cijepljenja sve do škole, a drugo, mlađe, odbila je cijepiti već u rodilištu.
Nema panike
Osim toga, u široj obitelji ima slučaj autizma, zbog čega je njen strah od cjepiva, kaže, još i veći.
– Ne bojim se samo autizma, nego bilo kakvih nuspojava. Dijabetesa, astme, alergija – kaže mlada majka. Ne tvrdi da cjepivo izaziva sve ove bolesti, ali uvjerena je da su one sve češće zbog prehrane, načina života, a možda, napominje, i zbog cjepiva.
Nastavit će, kaže, dojiti svoje 18-mjesečno dijete jer tako dobiva antitijela koja ga štite od bolesti. Djecu štiti i organskom prehranom s mnogo voća i povrća, a antibiotike im daje samo kad je to neophodno, dok inače primjenjuju alternativnu medicinu.
Svjesna je, kaže, da i lijekovi, kao i cjepiva, imaju svoje nuspojave i rizike, ali je taj rizik za nju u redu ako je dijete bolesno.
– Nisam paničar, ne trčim s djecom doktoru. Kad je mom djetetu potreban lijek, ako ima temperaturu, malaksao je, dat ću mu paracetamol, a i antibiotik ako treba. Znam da mu se i kod tih lijekova može dogoditi neka nuspojava, ali drugo je ako se to nije moglo izbjeći, a drugo je ako se šteta počini zdravom djetetu, koje cijepiš protiv nečega što će možda doći, a možda i neće – tumači svoje stavove N.D.
– Zbog tvrdog stava medicine, većina roditelja skeptična je da će se s istinom uopće izaći u javnost. Skloniji su vjerovati da će se slučaj zataškati, a prava istina u najboljem slučaju rasplesti na sudu – kaže naša sugovornica.
Teške odluke
Šef klinike osobno došao je reagirati jer sam se usudila usprotiviti cijepljenju. Pitao me mislim li da su svi osim mene glupi, a kad sam pitala da mi objasni zašto se dijete prvi dan života mora cijepiti protiv hepatitisa B rekao mi je da nemam pojma. E, pa uzimam si za pravo da moje dijete ne cijepe dok ne budem imala pojma – revoltirana je Zagrepčanka koja smatra da će za njeno dijete zdravo okruženje, konstatna briga i pažnja roditelja biti blagotvornija zaštita od cjepiva. »Ne bojim se ospica, ni ja ih nisam preboljela iako nisam cijepljena, kao ni vodene kozice. Dojim svoje dijete, i ovih dana bila sam pod gripom, a on je nije dobio. To je dokaz da je izuzetno jakog imuniteta«, veli I.N.
Dodatni strah od cjepiva, osim opsežne literature koju je proučila, izazvala je činjenica da joj se majka u 40-oj razboljela od multiple skleroze, i to baš u godini u kojoj se po prvi puta cijepila protiv gripe. Ne tvrdi da je to povezano, ali umjesto cijepljenja svog sina, odlučila se radije za organsku prehranu i zdravu kozmetiku.
Ne radi se ovdje o cijepljenju, nego o odabiru za svoje dijete. Ako se djetetu dogodi nuspojava ili komplikacija bolesti, on će u zdravstvenoj statistici biti samo brojka, a obitelji ostaje da živi s tim i brine o takvom djetetu. Majka i otac odgovorni su za njega, pa im treba omogućiti i odgovornost za odluku o cijepljenju – zaključuje I.N.