Umro je 322. godine pr.Kr., a za života je govorio da čovjek treba težiti vlastitoj sreći i sreći svoje zajednice. Svrha države je, po Aristotelu, sreća njenih građana, a čovjek je stvoren za život u zajednici i svoje će vrline najviše razviti u zajedništvu. Koliko zapravo brinemo o vlastitoj sreći i sreći svoje zajednice, i je li vlast ta koja bi trebala brinuti o sreći, a ne samo dobrobiti svojih građana?

Ako uzmemo u obzir da čovječanstvo često pada ispit kada govorimo o temeljnim ljudskim pravima, ili o tome što bi ista trebala biti, a to su pravo na hranu i vodu, mogućnost zaposlenja i krov nad glavom, onda i ne čudi da je sreća građana nešto što ćemo rijetko čuti kao predmet rasprave političara.

Neki političari su o sreći građana ipak progovorili, pa su tako Butan, Nigerija, UAE i Venezuela uveli Ministarstvo sreće.

Prva zemlja koje je uvela Ministarstvo sreće je Butan, a pravo na sreću im je upisano u članak 9. njihovog Ustava. Sreća stanovnika njihov je najvažniji politički cilj.

Posljednje provedeno istraživanje iz 2015. godine navodi: 35 posto stanovništva je izjavilo da su “iznimno sretni”, 47,9 posto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 posto stanovnika Butana je izjavilo da su “nesretni”.

U Butanu ne postoji koncept bruto domaćeg proizvoda. Umjesto toga se u zemlji koristi drukčiji indikator – bruto nacionalna sreća.

Butan je uspio zadržati većinu svog prirodnog bogatstva, lov i ubijanje životinja su zabranjeni, a krčenja šuma gotovo i nema te je zabranjen uvoz kemijskih gnojiva. Proizvode dovoljno da sami sebe uzdržavaju.

Prema navodima Svjetskog izvješća sreće, godišnje publikacije Ujedinjenih naroda, Butan se u 2018. godini ipak našao na 97. mjestu od 156 država.

Vlada Ujedinjenih arapskih emirata slijedila je Butanov primjer pa je tako u veljači 2016. godine osnovala kabinet Ministarstva sreće te imenovala Njezinu Ekscelenciju Ohood bint Khalfan Al Roumi  za ministricu. Njezina je glavna odgovornost uskladiti planove Vlade i programnu politiku kojima će se postići sretnije društvo.

UAE su se na ljestvici godišnjeg Svjetskog izvješća sreće u dvije godine pomaknuli s 28. na impresivno 21. mjesto.

Nije rijedak slučaj da je obećanje političara mrtvo slovo na papiru, a da nadležna ministarstva ne obavljaju svoj posao.

Venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro 2013. godine je najavio kreiranje Ministarstva socijalne sreće. Sudeći prema navodima Svjetskog izvješća sreće, njegov kabinet nije polučio uspjeh, pa se Venezuela na posljednjem izvješću našla 102.,  daleko zadnja među zemljama Latinske Amerike.

Nigerija je Ministarstvo sreće osnovala 2017. godine, a dosad prema navodima građana nije postigla mjerodavan uspjeh. Možda zato što je Rochas Okorocha, guverner nigerijske države Imo, na poziciju ministrice sreće postavio svoju sestru Ogechi Ololo. Nigerija se našla na 91. mjestu.

Frank Martela, finski filozof i istraživač, na Twitteru je reagirao na činjenicu da je Finska proglašena najsretnijom zemljom svijeta: Je li Finska zbilja najsretnija država na svijetu? Kao finski stručnjak za istraživanje dobrobiti, dužnost mi je da objasnim zašto je sreća Finaca preuveličana, pa sam pisao Scientific Americanu kako bi se otkrila istina.

Unatoč prvom mjestu na ljestvici najsretnijih, Finci i dalje imaju visoku stopu samoubojstava, puno konzumiraju alkohol i uzimaju antidepresive.

Izvještaj za 2018. godinu rangirao je 156 zemalja, koristeći parametre kao što su BDP po glavi stanovnika, socijalna podrška, očekivana životna dob, društvene slobode, velikodušnost i odsustvo korupcije.

Objektivno Fincima ništa ne fali, ali se ipak UN-ovo izvješće pokazalo ˝klimavim˝, jer sreća je emocija subjektivne prirode, a njeno mjerenje treba ovisiti o percepciji građana. Ministarstvo sreće je odlična ideja čiji bi kabinet trebao biti u narodu.