Ljut i uporan

Jedan gospodin svaki dan piše pritužbe novinama: “Mislim da mi je to spasilo brak”

P. N.

FOTO/iStock

FOTO/iStock

U pismu je izrazio frustracije zbog stalnog vatrometa u svome susjedstvu te zbog vrećica s psećim izmetom koje se ostavljaju u parku.



Bernie Caroll (70) iz Liverpoola se ne sjeća zbog čega se žalio lokalnom vijeću u svom prvom pismu, davne 1978. godine. Podatak nimalo ne čudi obzirom da je nakon toga poslao više od petnaest tisuća pisama tijekom narednih godina.


Sve je započelo kao prigovor akcijama “militantnog vijeća 70-ih i 80-ih” u Liverpoolu, ali kada je to završilo, nastavio je sa slanjem pisama punih pritužbi, žalbi i prijedloga svemu i svačemu i o svemu i svačemu, prenosi SWNS.


Primjerice, njegovo je posljednje pismo usmjereno novinama Liverpool Echo. U pismu je izrazio frustracije zbog stalnog vatrometa u svome susjedstvu te zbog vrećica s psećim izmetom koje se ostavljaju u parku.




“Najtvrdoglaviji sam čovjek u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ne postoji ništa o čemu nemam svoje mišljenje. Znam da moja pisma nikada neće dovesti do stvarnih promjena ili riješiti neki problem, ali to mi je potpuna katarza. Pisanje mi daje zaključak i mislim da mi pomaže pri suočavanju sa svim ovim bijesom kojeg imam”, kaže Caroll.


Iako postoji mnoštvo stvari zbog kojih danas nije zadovoljan, ovaj vremešni penzioner kaže da je sada bolje nego sedamdesetih i osamdesetih. Kaže da se stalno osjeća ljutito i da su pisma postala poput ispušnog ventila za njegove frustracije.


Ovih se dana žali na potpuno trivijalne stvari, poput porasta popularnosti natjecanja u jedenju ili filera za usnice.


“Postoji nešto zbilja neosporno kada uvjeravate mlade u nepotrebne kozmetičke procedure zbog profita i to bi se trebalo obeshrabriti”, napisao je ovaj bivši glazbenik u jednom od svojih pisama. “Plaćati dobru lovu da bi nalikovao na Micka Jaggera je neobičan način pokušaja poboljšanja vlastitog fizičkog izgleda”, zaključuje. 


“Natjecanja u jedenju? Tko god je izumio ovu opaku grozotu i zašto, kada ljudi u Jemenu jedu vlastite ljubimce i žive na grančicama?”, upitao se u drugom pismu. 


Bernie Carroll svakodnevno piše redakciji novina Liverpool Echo, a svako pismo ima oko 250 riječi. Samo tri ili četiri tjedno mu se i objave. Ova njegova navika ga je koštala pravo malo bogatstvo kada se zbroje sve poštanske markice tijekom jednog mjeseca, no, zahvaljujući internetu, sada ih šalje putem elektroničke pošte. Zaključuje da mu je to smanjilo troškove njegove “ljutnje”. 


“Duže pišem pisma nego što sam sa svojom suprugom. Mislim da mi je pisanje pisama spasilo brak jer je ne moram gnjaviti. Nemam djece pa možda zato imam više vremena za pisanje. Nemam niti vremena za djecu, nikada se nisam mogao posvetiti ničemu u svome životu osim pisanju pisama i svome braku”, zaključuje Carroll.