Znanstvenici otkrivaju

Istraživanja pokazuju: Izbor partnera je daleko od slučajnog, bračna ljubav se temelji na – genima

Vedrana Simičević

foto: web

foto: web

Velika studija na desecima tisuća oženjenih parova sugerira da postoji velika šansa da za bračnog partnera biramo nekog tko ima slične genetske markere i stoga slične osobine poput visine, težine, pa i inteligencije



Na tisuće je i tisuće stranica teksta ispisano kroz povijest kako ljudski rod bira partnere. Od romantičnih predodžbi o srodnim dušama koje se »nekako« nađu, do pomalo hladnog evolucionističkog koncepta o partneru koji će najbolje omogućiti preživljavanje potomka, cijeli niz teorija već desetljećima pokušava objasniti podlogu fizičke i psihičke privlačnosti i ljubavi.


Najnovija istraživanja, međutim, pokazuju da fenomen »srodnih duša« možda ipak najbolje pojašnjavaju – geni. Velika studija na desecima tisuća oženjenih parova sugerira da postoji velika šansa da za bračnog partnera biramo nekog tko je uvelike sličan nama – izgledom, inteligencijom i nekim drugim osobinama. Drugim riječima, tvrde autori studije, ne završavamo s nekim u vezi samo zato jer se nalazi u našem okružju, već aktivno tražimo nekog tko nam nalikuje.

Da bi proveli istraživanje, znanstvenici pod vodstvom genetičara Matthewa Robinsona, postdoktoranta na australskom Sveučilištu Queensland u Brisbaneu analizirali su ogromnu bazu europskih podataka genetskih markera za osobine poput težine i visine na više od 24 tisuće parova i pronašli su veliko statističko poklapanje među osobinama partnera. To ih je navelo na zaključak da ljudi biraju partnere genetski slične sebi, stoji u radu prošlog tjedna objavljenom u prestižnom časopisu Nature Human Behaviour.


Tako ponašanje zabilježeno je među životinjskim vrstama, primjerice među nekim vrstama ptica koje partnere biraju prema što sličnijoj nijansi boje, što im pomaže da genima prenose osobinu koja je korisna za preživljavanje vrste. Znanstvenici u Brisbaneu su analizirali i neke druge značajke kod parova kao što su godine obrazovanja, gdje su također pronašli veliku razinu podudaranja, što bi, navode oni, ukazivalo na biranje partnera prema sličnim interesima.

Rezultati istraživanja, smatra Robinson, sugeriraju da »izbor partnera utječe na genetsku arhitekturu osobina kod ljudi«. Selektivno biranje partnera utječe na to da se određene osobine prenose u iduće generacije, a ovo saznanje imat će utjecaj i na modele koji predviđaju koje osobine imaju veću šansu da se naslijeđuju u određenoj obitelji. Njihov idući korak bit će da istom metodom pokušaju objasniti zašto su bračni partneri slični i po nekim drugim osobinama kao što su IQ, političke preferencije i slično.




Autor studije i sam priznaje da se njegov brak uklapa u ovaj koncept – i on i supruga imaju doktorat i oboje su visoki.