Avantura života

Alan Ford Team sudjeluje na Mongol Rallyju: Riječani u yugu 55 krenuli put Mongolije

Slavica Mrkić Modrić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza



RIJEKA Ono što je prije dva mjeseca mnogima izgledalo kao utopija, jučer u kasnim popodnevnim satima pretvorilo se u istinu. Točno u 18 sati s riječke Rive put Mongolije i Mongol Rallyja u Yugu Coral 55 krenuli su Filip Jakovac, Marino Rempešić i Aleksandar Puača. Trojica riječkih avanturista zacrtala su si u dva naredna mjeseca s »jugićem« imena RI 487 ZM proći dvadesetak zemalja, sudjelovati na reliju humanitarnog karaktera, potom se vratiti kući te humanitarni dio relija »odraditi« tako što će novce donirati jedinom hrvatskom utočištu za ptice, onom što ga 84-godišnja Ana Škarica teško spajajući kraj s krajem vodi u Zaprešiću.


Za one koji ne prate ovu avanturističku priču od početka, samo kratki podsjetnik – Filip je krajem lanjske godine od sigurne smrti spasio galeba Živka. Znajući da Živko više nikad neće letjeti, tražio mu je siguran dom i nakon višetjedne potrage došao do tete Ane i njezinog utočišta za ptice. U znak zahvale Ani, što je unatoč prekapacitiranosti prihvatila Živka, a i želeći potrebitim pticama olakšati teške dane, s Ivanom Marinom (spriječen zbog obaveza, op.a.), odlučio je sudjelovati na Mongol Rallyju, natjecanju koje se provodi svako ljeto od 2004. godine dosad i godišnje okuplja više od 250 timova iz svih dijelova svijeta. Reli starta iz Londona, a cilj mu je u ruskom gradu Ulan Ude. Svaki tim za sebe bira rutu kojom će se kretati.


Uvjeti su jednostavni – može se natjecati automobilom ili motociklom. Za auto vrijedi pravilo »što starije i neadekvatnije – to bolje«. Potom, sudionici relija putujući ka odredištu ne smiju koristiti auto-ceste te da bi se odužili majci prirodi i dali nešto zauzvrat moraju uplatiti 1.000 funti za dobrotvorne svrhe. Također, sama kotizacija za sudjelovanje u utrci iznosi 650 funti po timu. Upravo zbog utrkivanja neadekvatnim vozilima geslo Mongol Rally utrke je – nije važno stići prvi. Važno je stići!




Upravo to geslo izrekoše riječki dečki, iz prve upališe svog »jugića« i otisnuše se u avanturu života. Prije samog starta Filip, Marino i Aleksandar svom su »jugiću« obojenom u riječke boje zalijepili i dodatne riječke »prepoznatljivosti«. Primjerice, riječkog dvoglavog orla koji se šepuri na prednjoj haubi. Oslikavši »jugića«, alanfordovci su prešli na »naslikavanje« sebe i njega, a bogme i onih koji su Alan Ford Teamu došli poželjeti sretan put i »mirne ceste, cestice, pustinje i slično«. Između silnih poljubaca i zagrljaja na rastanku Filip je uspio reći:


– Hvala svima koji su nam pomogli u realizaciji ovog poduhvata. Gledajte što su od običnog »jugića« u penziji učinili Alfa Auto servis i Autokaroserija Filčić. A što su tek od nas i njega učinili savjeti i veze legendarnog riječkog vozača Darka Rafaja. Šjor Rafaj, sve smo učinili baš kao što ste nam rekli. Ni sami ne vjerujemo da smo uspjeli. Što će biti dalje, bit će, no mi ne sumnjamo u uspjeh. Vidimo se u rujnu, a naše kretanje »po šumama i gorama« pratite na stranicama Novog lista i na FB stranicama Alan Ford Teama. Sretan vam ostanak!


Dečki, vama sretan i odlazak, i povratak. Dobru zabavu želimo!