Uvala Preluk

Za sve je kriva tramontana: Surferski raj u riječkoj okolici

Marina Kirigin

Surfanje u Preluku započinje oko 5 ujutro i najčešće potraje do 7 sati / snimio Roni Brmalj

Surfanje u Preluku započinje oko 5 ujutro i najčešće potraje do 7 sati / snimio Roni Brmalj

Surfersku oazu stisnutu između Voloskog i Preluka, pohode rekreativci, profesionalci, ljubitelji outdoor aktivnosti, a u ljetnim mjesecima za pogodnih vremenskih prilika u uvalu se nagura gotovo 150 surfera, članova Društva sportova na moru Volosko, ali i jedriličara iz Zagreba, Ljubljane..



Uvala Preluk fantastičan je surferski »spot«, jedinstven u Hrvatskoj jer vjetar nastaje zbog termičkih vremenskih uvjeta. Riječ je o tramontani, vjetru sa sjevera koji u Voloskom rashladi vruće ljetne noći, a počinje puhati u kasnim večernjim satima i traje do jutra.


Tramontana u Preluku maksimalnu snagu doseže zbog dizanja sunca kada se termička razlika povećava, odnosno kada se povećava razlika u temperaturi kopna i mora, te dolazi do slijevanja vjetra kroz uvalu. Upravo taj prirodni »fenomen« koriste surferi, jedriličari na dasci koji, posebice ljeti, ispune svaki prostor uvale i u ranim jutarnjim satima stvaraju nezaboravne slike na moru.


Surferski raj stisnut između Voloskog i Preluka, iz godine u godinu pohode rekreativci, profesionalci i ljubitelji outdoor aktivnosti, a u ljetnim mjesecima i za pogodnih vremenskih prilika u uvalu se nagura gotovo 150 surfera, među kojima su članovi Društva sportova na moru Volosko, ali i jedriličara iz Zagreba, Ljubljane… Svi oni, dok još mnogi spavaju tvrdim snom, pune svoja jedra jakim refulima vjetra, natječu se i uživaju u sportu koji neizmjerno vole.





– Specifični smo i po tome što uvalu dijelimo po stilu vožnje. Postoje vozači koji favoriziraju free style, kod kojeg je oprema manja, lakše se njome upravlja i omogućava različite trikove. Tu je i kategorija free ride koja podrazumijeva rekreativni tip opreme i namijenjena je ljudima koji povremeno surfaju za svoj gušt. Treća kategorija je race – natjecateljski stil vožnje, u kojem se utrkujemo oko bova i gdje je cilj postići što veću brzinu i osvojiti što bolja mjesta u plovovima. Freestyleri se zadržavaju u samom Preluku, a mi raceri izlazimo van jer nam treba više prostora – otkriva naša sugovornica Vedrana Brnčić, članica DSNM-a Volosko i trenutno najbolja hrvatska surferica, koja se na nedavnom državnom prvenstvu okitila titulom prvakinje, a koja iza sebe ima čitav niz odličnih rezultata u jedrenju na dasci među kojima i srebrnu medalju sa smotre Starog kontinenta.


Sigurni podaci


Surfanje u Preluku započinje oko 5 ujutro i najčešće potraje do 7 sati, međutim spremanje za jedrenje traje i puno duže jer praćenje meteoroloških karti je neizostavan dio ovog sporta.


– Postoje meteo karte i mora se poklopiti nekoliko parametara da bi surferi znali da postoje šanse da će puhati. Mora biti anticiklona, stabilno vrijeme i visoki tlak, a pritom ne smije puhati niti jedan drugi makrovjetar kao što su jugo ili bura, koji bi mogao neutralizirati to funkcioniranje termike. Nagovještaj vremenskih uvjeta za jedrenje značajno nam je olakšala meteostanica na Preluku. Zahvaljujući nekolicini entuzijasta montirana je stanica koja očitava jačinu vjetra, te su nam sad podaci dostupni na internetu u svakom trenutku.


Već u večernjim satima, dan uoči jedrenja, pratimo smjer, jačinu vjetra… Znak da će biti surfanja je 10-15 čvorova vjetra. Tako sada više ne moramo gledati kroz prozor, samo iščitamo podatke u 4 ujutro i vidimo otprilike što nas čeka. To je i razlog zašto sve češće ovdje dolaze i surferi iz Ljubljane, Zagreba… Mogu se pripremiti tijekom noći i u tri ujutro, kada krenu na put, imaju relativno sigurne podatke. Sada postoji još i webcamera na stranicma Društva sportova na moru Volosko, pa je moguće otvoriti kameru na našim stranicama i vidjeti cijeli Preluk – objašnjava vološćanska surferica.



Ponos i zadovoljstvo


Ljeti, tijekom tjedna u Preluku bude 50-tak surfera, a vikendima i preko stotinu. Gužva zna biti velika na relativno malom prostoru. Svi oni spremni su na velika odricanja – rano buđenje, jaki trening i konstantno nepredvidiv i novi izazov.


– Surfanje na prvi pogled djeluje kao aktivnost koja podrazumijeva velika odricanja, ali upravo to govori koliko je specifičan sport. Nema šablona – vjetar nikada nije isti, val nikad nije isti, surfer na opremi, njegov balans, snaga nisu isti – iskordinirati sve to zajedno konstantno daje nove izazove. Cijelo vrijeme se moraš razvijati da bi napredovao, ali ipak je to zadovoljstvo koje te tjera dalje. Osjećaj ponosa te tjera da ideš još malo brže, da bolje napraviš okret, da si fleksibilniji, da ti koordinacija bude još bolja… Na to dolazi finale svega –natjecanje, koje je opet treća dimenzija u cijeloj priči – govori Brnčić.


Preko 98 posto prelučkih surfera su rekreativci. Svega dva posto otpada na profesionalne surfere, ljude koje od ovog sporta mogu živjeti. Enrico Marotti, član DSNM-a Volosko, viceprvak svijeta u jedrenju na dasci, jedini je hrvatski profesionalni surfer. Zahvaljujući svojim odličnim rezultatima uspio je privući ozbiljne sponzore i omogućiti si da od surfanja živi. Iako Marotti dio godine trenira i u nekim toplijim morima, zajedno s Vedranom Brnčić, tvrdi da je vološćanska tramontana itekako zaslužna za njihove iznimne rezultate.


– Definitivno je tramontana zaslužna za naš uspjeh. Uvjeti ovdje su malo teži u odnosu na Dalmaciju gdje pušu maestrali tijekom cijelog dana. Tamo se možeš naspavati, popodne odsurfati, odmoriti, razmisliti. Mi moramo u 4 ujutro biti budni, u 5 najkasnije u moru, do sedam sati što si odradio – odradio si. Vozimo ujutro kada je hladno, vozimo tijekom cijele godine kada su temperature zraka od 3 do 13 stupnjeva, a more 12 stupnjeva. To nas sve čeliči i tjera da imamo taj spartanski pristup. Ne kažem da i drugi sportaši nisu takvi, ali nas ti uvjeti tjeraju da budemo čvršći, uporniji. Dokazi su te naše medalje, Ricove pogotovo, ali ponosna sam i na svoje rezultate jer ipak ja uz sve i radim. Moj život je posložen tako da su mi surfanje i posao dvije najbitnije stvari, kazala je Brnčić.



Škole surfanja


Djeca od 5-6 godina već mogu stati na dasku za surfanje jer postoji i dječja oprema. Uz igru dijete može vrlo lako i brzo savladati osnove jedrenja na dasci. Međutim, u Hrvatskoj je još uvijek malo centara koji se bave školom surfanja. Na Opatijskoj rivijeri škola jedrenja na dasci ne postoji, surferi koji se time bave većinom su samouki.


– Centri koji postoje u Hrvatskoj su zaista dobri i omogućavaju zainteresiranim ljudima da na brz i lagan način nauče osnovne korake i odluče se za ozbiljnije surfanje. Ti centri su Bol, Viganj i Pula. Kod nas i kada bi otvorili surf centar malo tko bi se odlučio na tu žrtvu jer uvjeta za jedrenje ima od 5 do 7 ujutro – objašnjava vološćanska surferica koja zajedno s grupom entuzijasta ulaže u razvoj surferskog sporta u Preluku. Naime, u široj organizaciji trening regata, uz Brnčić su i surferi – jedriličari Noa Ninčević, Ivan Pucić, Enrico Marotti, Anja Štefan, Željko Denona, Igor Lukanović, Ivan Ivanković, Ozren Blažina, Domagoj Aračić, a s njima i volonter i pomagač Edin Šećerkadić.


– Okupilo se nas nekoliko mlađih entuzijasta sa željom da podignemo kvalitetu treninga u Preluku. Započeli smo s organizacijom trening regata koje se održavaju svaki dan, naravno kada to uvjeti dozvoljavaju. To su prepoznali brojni rekreativci pa nas je svaki dan sve više. Postoji start, bove, sudac koji daje proceduru – sve to ima zabavnu dimenziju, podiže nivo treninga, a mi osobno napredujemo. Ponosimo se s time i želimo da to postane samoodrživi sustav. Vjerujem da će se kroz par mjeseci dokazati da postoji jedan konstantan broj zainteresiranih surfera. Voljela bih da ova lokacija postane mjesto za uvaženi sustav treninga, a to će onda donijeti nove ljude, mlade, omogućiti škole jedrenja, ali i investicije – govori Brnčić.



Noćna jedrenja


Ideja o noćnim jedrenjima i regatama u Preluku, s prvim daškom tramontane, postoji već niz godina. Razmatrala se mogućnost postavljana reflektora, međutim nikad nije ništa konkretno poduzeto.


– Ideja i dalje postoji, međutim za to je potreban ozbiljan projekt i financijska sredstva. Razmišljali smo i o noćnoj regati pod reflektorima plivarica, no za sve to je potrebna veća podrška. Nekolicina nas je počela voziti tijekom noćne tramontane s lampadinama na glavi i shvatili smo da fenomenalno funkcionira pod mjesečinom. Poseban je doživljaj voziti u mraku kada ti svi ostali osjeti posebno reagiraju jer ne vidiš, pa je sama ta emocija puno jači – zaključila je najbolja hrvatska surferica.