Priručnik za mršavljenje, vodič kroz planine, špilje i pustinje, mnogobrojni »uradi sam« priručnici, i tako redom – sve je to već dosad stoput napisano, ali ne i, od A do Ž, »Vodič za sretan brak«.

U taj su se poduhvat dale dvije Dubrovčanke – socijalna radnica i psihoterapeutkinja Karmen Kmetović Prkačin i pravnica Ivana Mijić Vulinović, čiji je bračni vodič objavljen nedavno u Nakladi Ljevak. Prošle su godine, to nije sve, već objavile i »Vodič kroz razvod braka«, za koji interes pokazuju i izdavači u regiji te drugdje u EU-u. Dovoljno je, dakle, da se tamo negdje u 20-ima opremite bračnim, u međuvremenu kupite i neki roditeljski priručnik, na kraju i vodič za razvod, i avantura zvana život može početi – šalimo se s autoricama, stručnjakinjama koje su svoje iskustvo i znanje odlučile pretočiti u dva vrlo zanimljiva, no prije svega korisna vodiča. Polaganja ispita za ulazak u brak još nema, za razvod još manje, pa će nam dotad svakako poslužiti ovi vodiči.

Sve se manje ljudi odlučuje na brak, a sve više parova razvodi – statistike kažu već svaki treći. Što se to događa u, odnosno s hrvatskim brakovima, je li situacija alarmantna, i zbog čega su prvo napisale vodič za razvod, a onda tek za sretan brak, u šali pitamo autorice.

Kad se zaljubljujemo i ulazimo u brak, odgovaraju nam, puni smo samopouzdanja, lepršamo i mislimo da nam ne treba nikakva pouka. Kad se razvodimo, tražimo pomoć na sve strane, jer ne znamo gdje »udaramo«, ali pomoć možda i zbog ponosa nećemo zatražiti. »Razvod je zaista težak emocionalni i pravni proces koji nosi sa sobom gomilu pitanja i dilema. S obzirom na to da u Hrvatskoj nije bilo nikakvog priručnika koji bi pomogao ljudima koji se razvode, odlučile smo ga napisati. Kad je to prepoznato kao nešto korisno i dobro, odlučile smo zaokružiti temu partnerskih odnosa ‘Vodičem za sretan brak’. On je zapravo sabotaža prve knjige«, šale se, dodajući kako su zapravo radile intuitivno.

Foto Grgo Jelavić

Jedino rješenje 

»U hrvatskim se brakovima ne događa ništa što se ne događa i u njemačkim, engleskim, američkim, švedskim i tako dalje. Stvari su takve kakve jesu. Mi volimo, odnosno biramo vidjeti napola punu čašu. Tako da smo iz obje vrste partnerskih odnosa – onih koji idu svome kraju i ovih koji se drže – pokušale izvući ono što može biti dobro, konstruktivno. I dale prijedloge kako to iskoristiti na dobrobit svih sudionika odnosa – supružnika i djece. Razvod nosi stigmu i karakterizira se kao nešto loše, a uopće ne mora biti. Dapače, kao što pišemo u prvoj knjizi, ‘Vodiču kroz razvod braka’, ako se ispravno postupi i procesuira, može biti oveća stepenica na putu osobnog razvoja. Ono što je loše su konflikti, trpljenja, patnja djece. Ništa nije niti dobro niti loše. Sve ovisi kako na to gledate. Netko će radije izabrati ostanak u braku, dok će netko drugi pokrenuti razvod. Ono što osobi predstavlja veće zadovoljstvo i veći smisao, presudit će odluci. Bitno je znati napraviti ispravnu samoprocjenu i ne zamarati se stereotipima, stigmama i mišljenjima drugih«, odgovaraju nam Karmen i Ivana.

Njihov »Vodič kroz razvod braka« odgovara, između ostalog, kad je razvod jedino rješenje, odnosno kad borba za brak više nema smisla, kako i kad djetetu priopćiti odluku o razvodu, kako se pak nositi s osudama obitelji, zajednice, ali i na brojna pravna, »tehnička« pitanja, poput onoga može li tijekom razvoda jedna strana prodati zajednički auto, iznajmiti zajednički stan i staviti ga pod hipoteku; odgovaramo li za dugove svog supruga odnosno supruge; kako urediti uzdržavanje djeteta; kako se najuspješnije dogovoriti oko svega, i tako redom. O pravnoj strani braka autorice govore i u »sretnijem« vodiču, onome za sretan brak, u kojem nude i odgovore na pitanja što je uopće sretan brak, je li bolje u braku biti u pravu ili u miru, što napraviti kad upadnemo u zamku optuživanja, a što znači svakodnevno ulagati u odnos; što je bračni stres, a što pretjerana ljubomora, kako se nositi s preljubom, a kako sa svekrvom…

Važno pitanje 

Što je bračni stres, dokad se i koliko oko njega truditi, odnosno kad je razvod doista jedino rješenje, pitamo autorice. »Stres uvijek uzrokuju naša očekivanja, koja se razlikuju od naše stvarnosti. Želimo jedno, a dobijemo drugo. Na primjer, želimo da partner dođe na vrijeme na ručak, a on se zadržao s društvom na piću. Kod bračnog je stresa specifično to da svaki od partnera ima određena očekivanja od sebe, od partnera, bračnog odnosa, djece. Često se očekivanja oba partnera razlikuju, jer ono što vidi i očekuje jedan, ne bude onako kako očekuje i vidi drugi partner. Zbog toga nastaju frustracije, koje se, umjesto da se rješavaju, gomilaju. Malo po malo, odnos koji je bio temeljen na ljubavi, nježnosti i poštovanju, pretvori se u odnos pun kritiziranja, međusobnog optuživanja i prigovaranja. Ako promišljate razvesti se ili ne, predlažemo da si postavite pitanje zašto biste željeli ostati u braku? Ako je odgovor ostajanja u braku zbog djece, statusa, ili vas je strah osude okoline, a partnera jedva da podnosite, onda to zasigurno nije dobar razlog za ostanak. Brak bi trebao biti odnos u kojem oba partnera prihvaćaju i poštuju jedno drugo. Međusobno se usklađuju, rastu zajedno. U brak trebaju ulagati oba partnera, a ne samo jedan, jer ako ulaže samo jedna strana, taj će odnos dugoročno postati nepodnošljiv. Ako postoji ljubav među partnerima, treba pokušati raditi na odnosu i popraviti ona ponašanja koja su odnos narušila. Istinska bračna sreća oba partnera počiva na tome da su partneri u odnosu zato što to žele, a ne zato jer misle da moraju«, kažu nam autorice.

Svega pomalo 

Karmen je diplomirala socijalni rad, magistrirala socijalnu psihijatriju i sociopatologiju. Članica je europskog instituta za psihoterapiju (EAP). Završila je edukaciju za praktičara neurolingvističke psihoterapije te je akreditirana fascilitatorica programa »Take charge of your life« Instituta »William Glasser«. Zaposlena je kao viša stručna savjetnica u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, bavi se edukacijom, psihoterapijom i savjetovanjem. Autorica je programa prevencije virtualnog nasilja kod djece i programa Upravljanje stresom. Predsjednica je Udruge za promociju i zaštitu mentalnog zdravlja »Horizon«. Ivana je diplomirana pravnica, sa završenim doktorskim studijem, a osim rada u struci na sudu i privatno, iza sebe ima i dugogodišnje iskustvo rada u medijima kao urednica i voditeljica radijskih i televizijskih emisija te je autorica kolumni pravnog sadržaja. U zadnje vrijeme najviše je posvećena znanstvenim radovima iz područja međunarodnog prava, posebno ljudskih prava, u okviru kojih je, uz medijska prava i slobode, usmjerena na međunarodno-pravnu, neizostavno i nacionalnu regulativu obiteljsko-pravnih odnosa.

Budući da sve manje ulazimo u brak, a sve se više razvodimo, pitamo stručnjakinje koji su, moguće, razlozi tome, odnosno činimo li olako i jedno i drugo? Jesmo li, drugim riječima, postali »prerazmaženi« pa ne podnosimo već prve naznake nervoze koju kod nas izaziva partner – njegovo ponašanje, postupci, vrijednosni sudovi i ostalo? Kako su naše bake i djedovi, u velikoj mjeri i roditelji, imali, odnosno imaju dugovječne brakove – je li razlog tome, moguće, stigma razvoda zbog koje se trpjelo nezadovoljstvo u braku?

»Rekle bismo, koliko ljudi, toliko razloga. Ima tu svega pomalo. S jedne strane razlog leži u činjenici da razvod prije naprosto nije bio opcija, danas jest. Ljudi su danas i oprezniji po pitanju ulaska u brakove, pa to čine sve kasnije. I to bi trebalo biti dobro, a opet, imamo rezultat da se svaki treći brak u Hrvatskoj razvodi. Ono što smatramo posve pogrešnim smjerom kad su partnerski odnosi u pitanju, i što držimo glavnim uzrokom većine lošega u brakovima i vezama, zbog čega na koncu oni i pucaju – detaljno je objašnjeno u knjizi – naša je želja da promijenimo partnera, dakle neprihvaćanje, uskraćivanje slobode, kritiziranje, prigovaranje, želja da budemo u pravu, a ne u miru, zamjena partnerske uloge roditeljskom. Nije problem razmaženosti, nego pogrešne percepcije da je rad na odnosu – rad na partneru. Svatko od nas u okviru odnosa treba imati fokus na sebi. Kad razumijemo sebe, prepoznajemo svoje potrebe i zadovoljavamo ih, onda ćemo se i prema partneru ponašati s razumijevanjem. Njegovo ponašanje, postupke i vrijednosne sudove nećemo kritizirati niti pokušavati promijeniti. I u svakom ćemo trenutku biti svjesni da ljubav može živjeti jedino u uvjetima prihvaćanja, podržavanja i slobode da oboje u odnosu budemo ono što zaista jesmo, a ne što druga strana želi da budemo«, zaključuju Ivana i Karmen.

Potrebna zrelost 

Upitane pak možemo li se, kad u braku postane »gusto«, pravdati da smo u njega ušli mladi, i što na kraju krajeva sebe zapitati prije ulaska u brak, koliko na sebe tada misliti, odgovaraju protupitanjem – kome bi se uopće trebali pravdati za ulazak u (pogrešan) brak? »Činjenica je da za neke zrelost dolazi ranije, a za neke kasnije. Preduvjet dobrog odnosa s bilo kim je izgradnja dobrog odnosa sa samim sobom. To je misao vodilja koju kao mantru provlačimo kroz obje knjige, naročito drugu, ‘Vodič za sretan brak’. Jer upravo to nas vodi u sretan brak s drugim – zadovoljstvo sobom. Malo ih je, što ne znači da ih nema, koji do 20-e upoznaju sebe toliko dobro da raspoznaju svoje želje, potrebe i emocije, i koji su svjesni da su za njih odgovorni sami. Većina ljudi vjeruje da je partner taj koji će ih usrećiti, i kad to izostane, nastaju problemi. Partner može biti tu s nama u našoj sreći, pridonositi joj, biti joj još jedan razlog. Ali nikako sreću ne može stvoriti umjesto nas. Za sve ovo, pa tako i kvalitetan partnerski odnos, potrebna je zrelost. Ona je ipak individualna«, uče nas Dubrovčanke.

Kad je zaljubljenost u pitanju, i pitanje kako je »zalijevati« tijekom braka, otkrivaju i to da su, obje, »nepopravljive idealistkinje«, uvjerene da zaljubljenost, posve suprotno uvriježenom razmišljanju, ne mora nikad proći. »Iz osobnog iskustva tvrdimo da, ako, kako kažete ‘zalijevate’ i ulažete u odnos, možete zaista uživati čak i u ‘leptirićima’, uz sve ostalo. Obje smo u brakovima – jedna 15, druga osam godina, i uz dvoje, odnosno troje djece te zaista pretrpane poslovne rasporede, nema dana da s muževima ne ukrademo vrijeme samo za sebe. I dalje se trudimo da to vrijeme obojimo nekako drugačije, pa je jednom to kava ili ručak na nekom posebnom mjestu, drugi put izlazak, treći put utakmica, četvrti šetnja, a ponekad samo disanje jedno uz drugo«, govore uz smiješak. Zaljubljenost, zaključuju, ne prolazi onako kako se to uvriježeno kaže, sama od sebe. Mi joj presudimo, i to onog trenutka kad se prestanemo truditi, kad partnera uzmemo zdravo za gotovo. »Nikad ne uzimajte jedno drugo zdravo za gotovo!« imperativ je stručnjakinja za ljubav.

No imamo za njih i jedno naizgled nerješivo pravno-bračno pitanje. Nesumnjivo danas u Hrvatskoj postoji nemali broj »prisilnih« supružnika, koji se razvesti ne mogu zbog loše financijske situacije, odnosno ne mogu si priuštiti život na dvije odvojene adrese i plaćati dva najma, kredit za stan, dvostruke režije. Kako živjeti u takvom braku, u kojem sigurno ispaštaju i djeca, pitamo ih. »Nema sumnje da u Hrvatskoj nije lako kad su financije u pitanju, ali opet ima ona stara mudra izreka koja kaže da, gdje ima želje, ima i načina. Nekad se, doduše, neke stvari moraju odložiti na određeno vrijeme, nekad se partnerima zaista zbog financijske situacije skoro pa nemoguće razvesti, no naš je savjet svima u konfliktnom braku, u kojem nema poštovanja, ljubavi, a naročito ako djeca svjedoče svađama i ne daj bože još nečem gorem – nemojte odlagati! Emocionalne krize, kako vas, tako još više vaše djece, puno su pogubnije od bilo koje ekonomske krize. Prečesto ljude strah paralizira pa stvari izgledaju i gore nego što jesu, no većina ljudi ima obitelj, prijatelje, mogućnost dodatnog zaposlenja, neko rješenje«, zaključuju optimistično Ivana i Karmen.