Reportaža

VELIKA PLANINA Netaknuta priroda i pastirske “koče” oduševljavaju posjetitelje tijekom cijele godine

Karmen Bosnić

Velika planina, foto Ana POGAČAR / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik

Velika planina, foto Ana POGAČAR / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik

Na Velikoj planini nalazi se jedno od najstarijih i najbolje očuvanih pastirskih naselja u Europi, udaljeno od Ljubljane manje od sat vremena



Otkako je društvenih mreža sve je više onih koji će prilikom odabira destinacije i smještaja u kojem će provesti odmor, izabrati mjesto koje je jedinstveno, na kojem nije bio nitko od njihovih prijatelja, koje izgleda skuplje no što je, a pritom je atraktivno za fotografiranje. U lov na dobru fotografiju koju će objaviti na Facebooku i Instagramu čim stignu na odredište, kreće oko 50 posto putnika iz Hrvatske, a ta avantura, ako se odluče za Veliku planinu u Kamniško-Savinjskim Alpama, može započeti čim uđu u takozvanu njihaljku, odnosno gondolu, kojom kreću do svog odredišta na 1600 metara nadmorske visine.



Najam kolibe


Ovisno o dobu godine, najam kolibe iznosi od 80 do 150 eura na noć. Uz to se još plaća turistička taksa od 2,5 eura po osobi po danu, krevetnina 10 eura po boravku, te naknada za pospremanje 40 eura.





Na planinu koja ljepotom netaknute prirode očarava u svim godišnjim dobima može se poći “na noge”, ako se unatoč zabrani prometovanja odlučite do cilja dovesti automobilom kazna iznosi 200 eura, dok će vas povratna karta za kombinaciju njihaljke i dvosjedežnice doći do 20 eura, ovisno o dobu godine. Njihaljka vozi svakoga dana, izuzev kad je snažno nevrijeme.


Pastirsko naselje


Velika planina zimi je prekrivena snijegom, u proljeće prošarana ljubičastom bojom cvjetajućih šafrana, ljeti u zelenim pašnjacima uživaju krave, a jesen se igra bojama i slika očaravajuće prizore i romantične zalaske sunca. Na njoj se nalazi jedno od najstarijih i najbolje očuvanih pastirskih naselja u Europi, udaljeno od Ljubljane manje od sat vremena. Na planini se nalazi oko dvije stotine koliba, od čega je njih šezdesetak u dijelu poznatom kao Turističko naselje koje je nastalo prema nacrtima arhitekta Vlaste Kopača, inače Plečnikovog učenika, 1964. godine, a sastoji se od “koča” jedinstvenog stila, koje izgledom podsjećaju na pastirske kuće, ali osiguravaju sav potreban komoditet za ugodan odmor modernih nomada. Pastirsko naselje nešto je dalje od Turističkog naselja, a tamo se nalaze Kapelica Majke Snježne i Preskarov muzej. U lipnju pastiri se vraćaju s blagom i na planini ostaju iduća tri mjeseca.



Preskarov muzej


Život pastira u 19. stoljeću svojom jednostavnošću pobuđuje znatiželju. U muzeju što se nalazi u kolibi pastira Andreja Preskara, koja je zadržala originalni izgled prije Drugog svjetskog rata, može se vidjeti zbirka odjeće i alata, saznati na koji su se način nekad davno hvatali miševi, kako ostati budni na ispaši… Muzej je otvoren samo tijekom ljeta.



 Alpski vrt


Obzirom su zbog nedostatka snijega skijaške staze zatvorene, boravite li na Velikoj planini u ovo doba,  moguće je da šećući nećete sresti ni ono troje stanovnika koji po posljednjem popisu stanovništva žive tamo. Proteklih se godina koncept turizma na Velikoj planini potpuno promijenio i istražuju se nove mogućnosti razvoja. Nekad poznati ski i rekreacijski centar od 2010. godine do sada razvija se kao turistički centar koji nudi uživanje u netaknutoj prirodi i tradiciji toga kraja.


Velika planina, foto Ana POGAČAR / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik


Velika planina, foto Ana POGAČAR / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik



Velika planina, foto Peter PODOBNIK / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik


Velika planina, foto Peter PODOBNIK / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik



Velika planina, foto Dejan MIJOVIĆ / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik


Velika planina, foto Dejan MIJOVIĆ / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik



Zbog nedostatka snježnih padalina i visokih troškova održavanja njihaljke, Velika planina se nažalost ne može natjecati s drugim slovenskim skijaškim resortima. Stoga svojim gostima nude druge oblike rekreacije kao što su noćno sanjkanje, skijaško trčanje, bicikliranje, dnevni i poludnevni izleti, posjet Preskarovom muzeju, ugostiteljske usluge i autohtone specijalitete. Prije osam godina također je započelo i uređenje Alpskog vrta koji će posjetitelje približiti prirodi. Velika planina je, k tome, zaštićeno područje i na njoj nema automobila. Od limenog ćete se ljubimca oprostiti u dolini, gdje ga možete ostaviti na besplatnom parkingu.


Dobro je znati ako ste spremni za veliki skok iz dosadašnjeg života, da se na Velikoj planini otvaraju neke mogućnosti zapošljavanja. Gostiona Zeleni rob traži konobare ili konobarice, kuhare ili kuharice, pomoćno osoblje u kuhinji, timu od njihaljke nedostaje osoba za rad na blagajni / recepciji, a Preskarovom muzeju voditelj.


“Okrepčevalnice”


Dogodi li se vedra, mirna noć bez vjetra, prvo što će čovjek iz grada primijetiti je odsustvo svakog zvuka, svake buke, žamora, prometa, aparata, a potom i nebo iznad sebe, zvjezdanije no inače jer javne rasvjete nema. U one noći kad moćnu prirodu obuzme nemir, ugodno je povući se u “koču” uz kamin i razgovore s prijateljima. Kućne ljubimce također  možete povesti sa sobom. Njih će dočekati posude za vodu i hranu, kao i ležaj, a naknada za njihov smještaj je 8 eura.


Želite li baš odmah pojačati anksioznost prijateljima koji pate od neuroze karakteristične za 21. stoljeće, straha od propuštanja “nečeg dobrog” poznatog kao FOMO, besplatni Wi-Fi omogućuje vam da svoje najbolje selfieje odmah objavite. No, iako ima interneta pa ovisni o tehnologiji neće patiti, televizije u kolibi – nema.


Trnič, ljubavni sir


Trnič, ljubavni sir


Boravak u prirodi zadovoljit će i potrebe onih kojima je drag nešto neobičniji smještaj, ali i komoditet. Kolibe su iznimno udobne, lijepo i moderno uređene, imaju struju, dok voda doslovno dolazi s neba i s njom se postupa kao s darom. Obzirom se radi o kišnici, nije pitka.


Iako su “koče” opremljene za pripremu obroka, a gosti imaju mogućnost uz naknadu iz smočnice uzeti namirnice koje su im potrebne, u slučaju da se požele okrijepiti ili kušati domaća jela, to mogu učiniti u “okrepčevalnicama” Skodla i Zeleni rob.  


Ljubavni sir


Dok će neki reći da je velikoplaninski Trnič kruškolikog oblika, drugima neće promaknuti da nalikuje na ženske grudi. Radi se o kamniškom tvrdom siru, kojeg nazivaju još i ljubavnim sirom što daje naslutiti da u onih koji u njemu vide grudi nije samo burna mašta. Ima tu nečeg, a ponajprije skute, vrhnja od kiselog mlijeka i soli. Tradicionalno se pripremao u 19. i početkom 20. stoljeća na Velikoj, Maloj i Gojškoj planini. Potrebno je oko dvije litre kravljeg mlijeka i dva-tri tjedna dok bude gotov. Ukrašava se utiskivanjem drvenih izrezbarenih prutića.



Kapelica Marije Snježne


Krajem Drugog svjetskog rata njemački su vojnici zapalili kapelicu koju su pastiri na tom istom mjestu obnovili 1988. godine. Posvećena je Mariji Snježnoj, a 5. kolovoza slavi se njezin dan. U ljetnim mjesecima svake se nedjelje održava sveta misa, a poseban je doživljaj biti na Velikoj planini na Badnju večer kada kapelicu pohode tisuće posjetitelja.  



Zbog posebnog, prirodnog okusa, može ga se koristiti u raznim jelima, primjerice naribanog na rižoto, salatu, kašu, juhu ili tjesteninu, pa čak i desertima. Pastiri bi u jesen, kad bi ispaša bila gotova, napravili dva trniča. Jednog bi zadržali, a drugog poklonili svojoj odabranici. Ako bi ona prihvatila poklon, značilo je da je pristala na udvaranje te bi sir čuvala godinama. Trnič je tako bio dokaz ljubavi i odanosti, obećanje na vjernost ženama, a djevojkama da će se za njih oženiti. Danas je Trnič originalni suvenir i lijepi poklon dragoj osobi.







Kapelica Marije Snježne, foto Bošthjan TACOL / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik


Kapelica Marije Snježne, foto Bošthjan TACOL / Zavod za turizem, šport in kulturo Kamnik



 – Prije nego što sam se počeo baviti iznajmljivanjem, radio sam na televiziji kao redatelj i sportski komentator, ali nisam želio toliko putovati. Budući da volim raditi s ljudima i volim Veliku planinu, to je bila savršena ideja. Prva koliba je bila Ojstrica, slijedila je Koča Bistra, a sada će im se pridružiti i treća koliba. Za nas su najvažniji čistoća i gostoljubivi odnos prema našim gostima, a taj posao za nas je radost, a ne opterećenje. Raditi s ljudima je nešto najljepše, iako ponekad i najteže. Kad znate da je gost sretan i da se osjeća dobro, ugodno i dobrodošao, sav se trud vraća, a nema ni bolje nagrade od nasmiješenog lica zadovoljnog gosta kada odlazi i komentira da je sve bilo u najboljem redu, samo previše kratko, kaže Rok Virag koji je na usluzi gostima Bistre i Ojstrice.


Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Interijer Koče Bistra


Interijer Koče Bistra



Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Koca.si /Pravljica/Fairytale - Velika planina


Koca.si /Pravljica/Fairytale – Velika planina



Velika planina, Slovenija, reportaža