DIYsitolab

Sanjine sitotiskarske kućne čarolije

Vedrana Simičević



Sanja Stojković poznata je i po svojim muralima i ilustracijama koji pak nude jedan posve drugi izričaj od onog koji se mogu vodjeti na njenim torbama i ruksacima. Pomalo bajkoviti, ispunjeni neobičnim likovima koji kao da su »ispali« iz neke čarobne šume, prizori na njenim muralima doimaju se poput neke magične poveznice između jave i sna, između prirode i urbanog okružja u kojem su izvedeni.  


– Živjeti u vremenu gdje se promjene događaju brzo i neprestano može biti istovremeno veliki teret i poticaj. Glavnu temu rada nalazim u međuodnosu kulture i prirode, njihovom ispreplitanju. Rastuća želja za slobodom u sukobu s vremenom i pokušaj stvaranja sigurnog habitata unutar čvrsto postavljenih parametara i dehumanizirajućih pravila su teme kojima se bavim. Svaki prikaz refleksija je vanjskog svijeta ponovno rođena u mojem razmišljanju i slobodno reinterpretirana nazad u život. Strahovi, sreća, frustracije rascjepkane na dijelove, analizirane da bi se opet sastavile u neki oblik realnosti koji je tolerantan. Kaotična vizualna reprezentacija najdubljih misli koju namećem kako sebi tako i promatraču, pojasnila nam je Sanja od kud nalazi inspiraciju za ovaj dio svojeg rada. Oslikavanje murala na zidovima ulica privlači je, kaže, ponajviše jer nudi anonimnost, no opet i vidljivost, kao i zbog velikih površina koje treba savladati i vremenske neodrživosti koju nosi propadanje ili »precrtavanje« zida nečim novim. 


Sanjine murale može se vidjeti na više riječkih lokacija, primjerice među onima ostalih mladih riječkih umjetnika u Palachu ili riječkoj Križanićevoj ulici, no i na pojedinim lokacijama u Šibeniku, Zadru, Zagrebu…  





Pripremljenu matricu stavljamo preko emulzije s vanjske strane sita i osvjetljavamo pomoću posebnih žarulja. Ovisno o jačini svjetla ovisiti će i dužina ekspozicije. Svjetlost će reagirati s emulzijom svugdje osim na mjestu gdje je razvijena slika na foliji jer se neće moći probiti. Rezultat je stvrdnuta, gumirana emulzija na svim mjestima, osim tamo gdje je postavljena slika. Pranjem pod mlazom vode se ispire ostavljajući praznu svilu i oštre konture. Nakon sušenja matrica je spremna za otiskivanje koje se vrši posebnom gumenom špatulom – rakelom. Boja se nanosi uz rub matrice i prevlači preko, utiskujući boju kroz niti svile i ostavljajući otisak na željenoj površini. Nakon toga se otisak stavlja na sušenje, pokušala nam je što detaljnije pojasniti Sanja dodajući da ovisno o sastavu boje koja se koristi možemo dodavati različita punila, usporivače i katalizatore u svrhu povećanja kvalitete otiska i njegove izdržljivosti. 


Zanimacija – ruksaci


Mlada umjetnica tehniku sitotiska otkrila je, kaže, još davno, no tada još nije imala priliku isprobati je »svojim rukama«. Obzirom na vizualni izričaj koji je već tada prakticirala i grafiku kao noseći kolegij na studiju, sitotisak joj se, prisjeća se, nametnuo kao logična tehnika. Kako ni na akademiji u Rijeci nije međutim imala pristup toj tehnici, odlučila je u dogovoru s par poznanika koji su imali neka iskustva sa sitotskom, pokušati napraviti seriju otisaka. Tehnika joj se svidjela dovoljno da potom polako krene u nabavku potrebnih materijala i alata – inače nimalo lak zadatak. Tehniku je potom detaljnije savladala učeći na greškama, te uz pomoć interneta i savjeta iskusnijih. 


– Bavim se sitotiskom sad već četiri godine od kojih je većina vremena utrošena u isprobavanja i edukaciju. Tek sad mogu reći da imam sigurnost i da mogu predvidjeti rezultate, iako kao i u svemu još puno toga treba naučiti, reći će Sanja. 


Dizajniranje tekstila, pojašnjava ona dalje, ponajviše je privlači zbog mogućnosti repeticije crteža »koji postaje uzorak za izgradnju i kombiniranje nove plošne forme, pri čemu dužina može biti beskonačna«. 


– Time prevazilazim ograničavajuće parametre zadanog formata otiska. Jednom kad završim s otiscima i dobijem komad materijala idući korak mi je napraviti nešto što bi imalo uporabnu vrijednost. Odlučila sam se prije pola godine da bih prvo za svoje potrebe mogla napraviti velike ruksake. Tako da mi je to sad glavna zanimacija – ruksaci, priča nam Sanja koja je krenula i korak dalje i ponudila svojim zainteresiranim sugrađanima edukativne radionice iz specifične tehnike koju prakticira. Cilj radionica je, kaže, zainteresirati polaznike i polaznice za samu tehniku i objasniti im svaki korak koji trebaju napraviti da bi postigli završni otisak. 


– Kako sam sama u »kućnim« uvjetima vježbala i učila tiskati ovom tehnikom i upute su prilagođene onom »manje je više« sistemu. U principu svatko na radionici ima priliku napraviti nekoliko probnih otisaka i otisnuti ako želi neki od crteža na komad odjeće ili nešto slično, pojašnjava Sanja informiravši nas da je nedavno napravila i mini booklet ilustracije s uputama za sitotisak.