Ovakav način putovanja nije za svakoga. Kad putujete sa psom, potrebna su mnoga odricanja, ili bolje rečeno prilagodbe. Primjerice, možete zaboraviti na razgledavanje muzeja ili na noćne izlaske u klubove. No, ako želite više boraviti u prirodi, u šetnjama gradom, onda vam pas neće biti nikakva smetnja, dapače, priča Snježana Frketić
Jedna žena, jedan pas, zajedno u avanturi. Bio bi to kratak opis projekta pod nazivom Happiness around the world. Jedan od ciljeva projekta u sklopu kojeg će Snježana Frketić i njen dvogodišnji švicarski ovčar Onni na biciklu s prikolicom proputovati svijet je promocija putovanja sa životinjama.
Naime, svake godine za vrijeme godišnjih odmora puno pasa biva napušteno jer njihovi vlasnici smatraju da se s njima ne može putovati.
Da je to itekako moguće dokazala je Snježana koja se prije mjesec dana vratila s prvog dijela putovanja tijekom kojeg je na biciklu s psom proputovala Europu. Krajem studenoga realizacija projekta nastavlja se putovanjem u Južnu, a potom i Sjevernu Ameriku.
– Nakon faksa zaposlila sam se u kartičarskoj kući – dobar, uredski posao, solidna plaća – mnogi bi bili sretni na mom mjestu. Ali nakon dvije i pol godine rada, nešto je nedostajalo. Taj posao mi nije pružao dovoljno intelektualnog izazova, sve više me gušio, a neke zadovoljavajuće promjene po tom pitanju nisu bile na vidiku. Odlučila sam napraviti korjenitu promjenu, napustiti posao, uzeti najosnovnije stvari i krenuti na put.
Onni je u to vrijeme već bio dio mog života i niti u jednom trenutku nije postojala opcija da on ne ide sa mnom. Trebalo je samo naći najbolji način kako da sve uskladim. Nakon vaganja više opcija, put na biciklu, s Onnijem u prikolici, ispao je kao najbolji, i zahvaljujući Bicikl.biz trgovini iz Zagreba najjeftiniji način.
Koje ste sve zemlje obišli i koliko ste dana sveukupno proveli na putu?
Couchsurfing
Jeste li negdje naišli na probleme zbog činjenice da putujete s psom?
– Baš nigdje. Upravo naprotiv, gdje god smo došli dočekali su nas predivni ljudi, nudili nam svoju pomoć i davali podršku. Od vlasnika restorana uz cestu gdje sam stala da napunim vodu, a on je Onniju dao pun tanjur špageta bolognese, do slučajnih prolaznika na ulici koji bi nam mahali i pokazivali »palac gore«. Također, javni prijevoz u tim državama je bio vrlo blagonaklon prema prijevozu pasa. Kod nas su psi zabranjeni i u vlaku i u autobusu i u tramvaju. Tamo takvih zabrana nema. Postoje samo dvije mogućnosti – ili ne plaćaš ništa ili plaćaš pola karte.
Kako je Onni podnosio putovanje?
– Prije puta to mi je bila najveća briga – hoće li Onni to moći izdržati? I pokazalo se da hoće i da uživa. Većinom bicikliramo kroz prirodu, ruralna područja, uz rijeke, kanale, kroz šume. Sve su to područja gdje on može slobodno trčati i njuškati. Kad vidim da se umorio, stavim ga u prikolicu da se odmori. Tijekom cijelog putovanja nije imao nikakvih problema, čak niti sa stolicom, a na sve to redovito pazim i pratim svaki dan.
Na koji ste način riješili spavanje tijekom putovanja?
– Većinom kampiramo, po tri, četiri, pet dana. Onda dođemo u neki veći grad gdje preko Couchsurfinga pronađem kauč i uživamo u svim pogodnostima toplog tuša, mekanog kreveta i krova nad glavom.
Gdje ste se najduže zadržali?
– Najduže smo ostali u Francuskoj, skoro dva mjeseca. Prvo zato što je stvarno velika, a drugo jer smo tamo uistinu uživali. Prošli smo cijelu Azurnu obalu, koja je bila krcata turistima, a nakon nje smo ušli u potpuni smiraj uz Canal du Midi, koji je jedna od najpoznatijih francuskih biciklističkih ruta, odmah uz rijeku Loire uz koju smo također biciklirali. Dotaknuli smo i Atlantski ocean, odmarali u Parizu i sve završili u šarmantnom Lilleu.
Kako je u ostatku Europe organiziran sustav biciklističkih staza? Je li lakše putovati svijetom ili Hrvatskom?
– Postoje razlike od države do države. Slovenija i Italija nemaju toliko biciklističkih staza, ali imaju dovoljno široku traku, uz glavnu cestu, gdje se može voziti sigurno. U Francuskoj postoje mnoge biciklističke staze, a o Belgiji i Nizozemskoj da ne pričam. Tamo biciklističke staze vode u svim smjerovima, ima ih toliko da se nekada pogubite i ne znate kojom krenuti. Njemačka je imala dobru kombinaciju biciklističkih staza i široke trake. Češka, Slovačka, Austija također. Jedino je Mađarska zakazala. Dio kojim sam biciklirala je bio poprilično zbunjujući. Na primjer već kod prelaska granice sam naletila na problem – jedna jedina cesta koja vodi do grada u koji trebam stići, a zabranjena za bicikliste!
Dnevni budžet 50 kuna
Što bi rekli onima koji imaju kućne ljubimce, a ne usude ih se voditi na put? Koliko je teško putovati s psom?
– Rekla bih da sve ovisi od čovjeka do čovjeka i od životinje do životinje. Važno je poznavati svog ljubimca i znati što mu je teško, a što mu je užitak. I treba vidjeti da li se to poklapa s osobnim željama na putovanju. Ovakav način putovanja nije za svakoga. Kad putujete s psom, potrebna su mnoga odricanja, ili bolje rečeno prilagodbe. Primjerice možete zaboraviti na razgledavanje muzeja ili na noćne izlaske u klubove. No, s druge strane, ako želite više boraviti u prirodi, u šetnjama gradom, onda vam pas neće biti nikakva smetnja. Dapače, otvarat će vam više mogućnosti za zanimljive susrete i upoznavanja.
Na koji način financirate putovanje?
– To je pitanje na koje nikad ne znam kako odgovoriti. Krenula sam s jako malo svog novca, a tijekom puta imala sam par manjih donacija od ljudi koji me vjerno prate i podržavaju na Facebooku i web stranici www.happiness-around-the-world.com. Jednom kad čovjek zaroni u tu struju putovanja, stvari se poklapaju i kreću same od sebe.
Koliki vam je bio dnevni budžet?
– Dnevno trošimo jedino za hranu i tu i tamo neki popravak. Prosječno bi to bilo pedesetak kuna. Nije teško putovati s malo novca, jer se uvijek nađu dobri ljudi koji će uskočiti s hranom, popravkom bicikla, besplatnim smještajem i slično.
U Hrvatskoj zapravo boravite vrlo kratko jer vaša se avantura nastavlja. Trebali ste otići u Aziju, ali ste odustali. Zašto?
– U Hrvatskoj ostajemo još tjedan-dva, točnije dok ne sredim sve papire za Onnija i za mene. Krećemo u Meksiko odakle ćemo prema Južnoj Americi. Tamo želim ostati barem godinu dana, dio biciklirajući, dio planinareći po Andama. Nakon toga nas čeka Sjeverna Amerika. Azija je za sada na stand by. Nemiri na Bliskom istoku, karantene za pse u ostatku Azije. Nadam se da će se situacija promijeniti dok mi istražimo Amerike uzduž i popreko.
Koliko imate u planu ostati u obje Amerike?
– Ako sve bude u redu, u obje Amerike ostajemo barem dvije godine. Južna Amerika je moj san i želim upoznati svaki njen kutak i bogatstvo naslijeđa koje pruža, a ni Sjeverna Amerika nije za baciti sa svojim prirodnim ljepotama.
