Daruvarski pivski punk

POVRATAK PIVA KORIJENIMA Što stoji iza craft revolucije kojoj svjedočimo u Hrvatskoj

Siniša Pavić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Craft je nešto što naprave i velike pivovare. Ono što mi ganjamo je mala nezavisna pivovara. Ovo je socijalni pokret! Ljudi ostavljaju dobro plaćene poslove i osnivaju pivovare, žive na minimalcu iz ljubavi prema pivu, veli majstor pivar Krešo Marić



Svega čuda vu tem Daruvaru! Evo, po prvi put za javnost, ja ne znam kako to drugačije nazvati nego nacionalno blago, iz porodične ostavštine strike Baje, alias Lucijana Ilijevića: pjesma posvećena ručku njegove tete Bete, rodom iz Krapja pored Jasenovca. Napisao ju je 1939. Miroslav Krleža. I Bela se upisala. Jučer sam, sve ne vjerujući, držao i čitao taj manuskript.


Ako ne vidite dobro pročitati ovaj neočekivani krasopis, eto teksta epikurske pjesmice:


Z Jasenovca tri klobase,




Od Betike, Gospe, zna se,


Kakti prase sjaka sja se…


Z rizlingom se dobro kvase,


Misleč na Vas – mislim na se…


Za Kolinjske fine mase


Z Belom zafaljujem Ja se.


M. Krleža


U Zagrebu, u petak, trinaestoga siječnja, godine hiljadudevetstotinatridesetdevete, p. C. N.


Mnogo Vas i gospodina muža,


pozdravljam i zahvaljujem


Vaša Bela


E, da, ima pravo Kruno Lokotar, čovjek od riječi pisane i svake druge, kad na svom Facebook profilu piše ovo što ste upravo imali priliku pročitati. Svega čuda vu tem Daruvaru, pa i ove pjesme! A mi imali sreće na Lokotara, u sred njegova Daruvara, naletjeti netom nakon što je Krležin uradak otkrio, makar nas u Daruvar nije doveo rizling nego pivo. I to ono s kanabisom što se Green Power zove, ako ne i ono kiselo s malinom što se odaziva na ime Weissbary!


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Dođeš zbog piva i nikad življe hrvatske pivske scene tik uoči daruvarskih Dana piva, dođeš ne bi li od majstora pivara Kreše Marića i valjda prvog našeg pivskog influencera Mate Pejića čuo što to smjeraju energična i dinamična Udruga malih nezavisnih pivara Hrvatske, a zapravo se zaljubiš učas u grad, u ljude, u mir i spokoj i u Marićev svakovrsni Peti Element, taman toliko da se stalno pitaš što li bi književni naš bard pisao da je u njegova doba craft piva bilo.


Pogled na pivovaru


Elem, u sred grada dvije crkve, pravoslavna i katolička te pivovara. Kad otvori prozor redakcije »Jednote«, tjednika češke manjine u Hrvatskoj kojoj je Daruvar središte, Mato Pejić gleda ravno u pivovaru. Ne mora je ni gledat’. Još je bolje kad je namiriše, kad se pivo kuha pa miriše slad. Lijep je to miris. No, možda srce i žešće tuče kad je pivo skuhano, kad se u boce puni i kad cijeli grada to zna, jer boce zveckaju.


– I nije to sve. Pivovara je prva zgrada u Reljkovićevoj ulici, a ja stanujem u zadnjoj kući u Reljkovićevoj – smije se Mato.


Mato Pejić je onaj koji godinama ustrajno piše o pivu i koji je zapravo prvi sustavno to i počeo činiti. Deset godina i četiri mjeseca ima da portal pivnica.net krenuo s radom. Bilo je to 1. travnja 2008. godine. Ne počinje, međutim, pisanje njegovo o pivu tek tad. Pamte se reportaže u Jednoti s nekih od preko 25 Oktobarfestova na kojima je bio, pamte rubrike o pivu na radiju, a od emisije kojoj je sponzor bila Daruvarska pivovara u kojoj su samo priče o pivu bile nastala je i knjiga »Pjenušave vedute«. No, osnutak portala pivnica.net znači, kako kaže, početak svakodnevnog, kontinuiranog, upornog i bjesomučnog pisanja o pivu. Tako to valjda i mora biti ako si sreće njegove pa da ti prvi susret s pivom urodi s ljubavlju na prvi pogled.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Važno je da se meni pivo svidjelo. Recimo, nikad mi se nije svidio gemišt, iako ovdje ima dobrog, poznatog rizlinga. Jako puno se gemišt pije, uložio sam dosta napora i dao sve od sebe da ga zavolim, ali jednostavno mi ne paše – kazuje Mato.



Velimo sugovornicima kako se čini da nikada u nas življega doba za pivarstvo i pivare nije bilo. Kažu oni, nije to tako samo s pivom. Primjera kojekakvih novih puta je koliko vam drago. Neki pioniri crafta tako danas rade destilate, a u Daruvaru dobro rade tri, četiri sirane. Zapravo, vele nam kako se najbolji istarski sir s tartufima radi u Daruvaru! S druge pak strane može se i hmelj dodati u graševinu! Baš to su učinili Marić i kolega mu, otišli s takvim vinom na sajam, dobili srebrnu medalju i svima morali govoriti: ne, nije to sauvignon već graševina s hmeljom.



Profesionalna solidarnost 


S pivom je bilo drugačije, makar tih 70-tih kad se ljubav rađa i nije bilo ničeg drugog osim industrijskog lagera.


– I sasvim sam siguran da da je to bilo puno bolje od ovog što je danas industrijski lager – veli.


Pričamo o rodnom mu kraju, županjskoj Posavini, o Ožujskom recimo, ali i o Jelen pivu, ili Apatinskom.


– Moram priznati da se ne sjećam velike razlike. Sva su bila dobra. Ni sada između piva velikih pivovara nema nikakve razlike, ali sva su loša – konstatira Mato.


Za dolazak u Daruvar ‘kriva’ je njegova supruga Čehinja. Odnosno, otac joj je Čeh a mati s Pelješca, što Pejića ‘ladno čini i Dalmatincem. A već i ovo malo biografskih podatka jasno kazuju da nije moglo drugačije nego da Pejić pivo voli. Vidi se to i kroz tekstove na portalu. Pa dok će vinski blogeri, pisci, kritičari i dalje o vinu često pisati s pozicije neke uzvišene, oni koji o pivu na portalu pišu čine to stavljajući se u ravan s običnim svijetom, sve u želju da educiraju i podijele neke iskustva. A to se, smatra Mato savršeno uklapa u aktualnu priču o hrvatskom craftu.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Pivari u tom craft biznisu se međusobno druže, razmjenjuju iskustva, pomažu jedni drugima. Tu je apsolutna profesionalna solidarnost i mislim da se i naš odnos na pivnica.net uklapa u tu priču – kazuje Pejić.


E, da, craft scena, mali pivari, nezavisni pivari, pivski specijali, piva punijeg okusa rađena sa strašću i po svemu kontra industrijskog piva. S jedne strane industrijalci koje zapravo pivo i ne zanima, ali ga zanima masovna proizvodnja, profit, proizvesti čim više za što manje troška. S druge strane craft.


– Craft je pivo proizvedeno na zanatski način, s puno ručnog rada i uloženog truda, kvalitetno pivo koje se radi od kvalitetnih sirovina. Craft revolucija vraća pivo svojim korijenima. Pivo se vraća onome što je nekada bilo i što bi po definiciji trebalo biti: zdravo piće od prirodnih, kvalitetnih sirovina – pojašnjava Pejić.


Socijalni pokret 


A to pak hoće reći da pivo s canabisom što ga je skuhao Krešo Marić, majstor pivar Daruvarske pivovare, najstarije pivovare u nas što ju je 1840. osnovao Isidor Janković, itekako ulazi u taj trend i tu definiciju. U pivo, to najstarije alkoholno piće koje se proizvodi ima 7000 godina, dodavalo se naime, kako veli Pejić, svašta da mu se okus poboljša. Bobice, šumsko voće, med… Tako je i konoplja, ona industrijska dakako, intrigantna i na tragu onog što se nekada radilo. Sreća je pri tom što je, kako kaže Pejić, Krešo Marić dobio od vlasnika odriješene ruke i manevarski prostor u okviru kojeg može raditi pošteno pivo. Njegov serijal čudesa iz linije Peti Element dokaz je da je prigodu zdušno prigrlio.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Krešo Marić k nama je, kući je, žurio iz Zagreba, sa sastanka. Ne bi uopće bilo čudo da je i na sastanku na glavi imao škrlak u čiji obod je zadjenuo pupoljke hmelja. Širok osmijeh je u njega, pa i onda kada nas uči da nije želja toliko iskomunicirati craft koliko male nezavisne pivovare.


– Craft je nešto što naprave i velike pivovare. Ono što mi ganjamo je mala nezavisna pivovara. Ovo je socijalni pokret! Definitivno! Ljudi ostavljaju dobro plaćene poslove i osnivaju pivovare, žive na minimalcu iz ljubavi prema pivu. To je ono što želimo promovirati. Pivo je važno u cijeloj priči, pivo je bitno, ali nije najbitnije. Najbitniji je taj ‘drajv’ koji nas gura da idemo dalje, da radimo. Uvijek sam govorio da tko se jednom zaposli u pivarstvu, više iz njega ne ide. Samo, nije prije bilo toliko pivovara, bilo ih je pet, šest. Unatrag 20 godina velike pivovare su zatvorile sigurno 300-tinjak radnih mjesta, a najmanje toliko ih se otvorilo s malim nezavisnim pivovara. To je stvarno jedan socijalni pokret, jer pivo najzad dolazi tamo gdje treba biti. A treba biti jako bitno za lokalnu zajednicu i treba biti jako bitno za čovjeka koji radi to pivo. Na kraju krajeva, dokazano je da osobito hmeljno pivo snižava razinu testosterona, a to je dobro u današnje vrijeme – sipa Marić dok se degustiraju piva iz linije Pete Element.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Pamti Marić svakakva vremena, i 1995. godinu kada je pivovara krenula s 250 tisuća hektolitara i 2008. kada je završila na dvije tisuće, pa se krenulo ispočetka. Zna da je bitna ona za zajednicu. Radili su tu djedov mu brat, pa tatin mu brat.


Oznaka kvalitete 


– To je dio naših života, svih nas. Grad koji nema pivovaru jako puni gubi – smatra Marić.


Bio je on najprije diplomirani inženjer, pa voditelj proizvodnje, pa majstor pivar.


– Nakon 20 godina sam postao majstor pivar. Najednom se počnu događati stvari koje su interesantne – priča.


Godina 2012. Pivovara izbacuje van dry hoppy lager u Hrvatskoj. Nitko ga nije htio, prodao se budzašto mjesec dana prije isteka roka.


– Previše okusa, previše mirisa, previše svega unutra. Nije bilo vrijeme. I onda, bum 2014.! Otvaraju se craft pivovare, kućna proizvodnja raste … – priča Marić.


Danas udruga kani ići samo dalje. Recimo, želja je i namjera napraviti oznaku kvalitete koja će jasno kazivati ne samo da se tu radi o malom i nezavisnom pivaru, već i da se radi o kvalitetnom pivu. Kotač globalizacije vratio se tamo odakle je krenuo. Nije, to veli, samo s pivom.


– Ljudi počinju otkrivati i druge stvari, recimo, džinove, rakije. Nekada je bilo normalno imati doma bačvu rakije, bačvu vina. Pivo je u mene doma baka radila. Jedna baka je bila Čehinja, druga Zagorka. Pili smo tako i pivo i vino od kupine – smije se Marić.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Važno je i odgajati publiku. I to će grupacija čim posloži suživot s velikim pivarima. Nije, naime, ista pozicija kad velika pivovara krene s craftom, i kad se zato dižu krediti. Imperativ je zadržati nezavisnost, dok će prema državi nastupati zajedno. Pitamo Marića što bi zadovoljilo daruvarsku pivovaru. Kaže, može samo govoriti o tome što bi njega zadovoljilo.


– Zadovoljilo bi me 20 stalnih piva u ponudi. Bilo bi jako lijepo da možemo živjeti od ovoga, ali ne možemo. Ovo je pogon koji je preskup, živimo u stvari od klasičnog lager piva, onog najjeftinijeg. Može ono biti dobro, ali to te čini neprepoznatljivim. Ovo te činio prepoznatljivim. Peti Element je četiri godine ne tržištu i prilično je dobro prihvaćen. Jer, imamo volumen. Meni je ograničenje što sve mora od prve uspjeti. Vrijednost za novac, to je glavna prednost Petog Elementa. Da živimo bilo bi naše pivo puno skuplje – priča Marić.


Krešov Bonner 


Igra je to što sada radi, igra u najboljem smislu riječi. Majstor pivar…


– Kreativnost je to. Ne tjerate tu proces zarade, već želja da ljudima daš nešto novo, da se s novim upoznaju, da vide zašto voliš raditi to što radiš. Ovo je poziv – govori Marić.


Dok govori, društvo za stolom kuša. Svi se čine godinama tu negdje, svi vole Daruvar, vole pivovaru, vole craft. Tu je i Pejić, i Lokotar, tu je i Goran Trbojević koji doma pivo kuha. Tu je i Goranov šogor, daruvarski zet Andreas Von Beek koji tvrdi kako bi se u Amsterdamu Green Power dobro prodavao. Canabis, 78 mililitara ekstrakta otišlo je na 4400 litara. Balans je važan. Trebalo je deset puta pokušati dok se nije za ovo čudo balans našao.


A tu je i Matej Šimala koji bi lako mogao biti Krešin nasljednik. Ne da se ovo naučiti na fakultetu, veli i Krešo koji se više ne čudi onima koji se čudom čude kad nedjeljom ide u pivovaru da provjeri je li sve na mjestu. I supruzi njegov je, kaže, trebalo dugo da shvati. Sad, kaže, razumije. Pije se i Bonner, pivo koje se ne zove bez vraga, kad se prevede to Bonner, ukrudba. Jer, kako to lijepo reče Trbojević, ponajviše se iščekivao Krešin lager!


– Lager. S njim se nitko ne želi uhvatit u koštac. Zato sam s velikim nestrpljenjem čekao Krešin lager, onaj češki ležak koji se u ovim krajevima uvijek pio. Malo sam se umorio od svih tih silnih ale-ova. I Krešo je uletio s Bonnerom! Meni je eto na ljestvici trenutno broj jedan! – kazuje Trbojević.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Pij lokalno 


U čas, neplanirano, biva to mali okrugli stol o pivarstvu u nas. A sve u Daruvaru, gradu u kojem se Staročeško u kafićima da naći da je veliko i da je samo osam kuna, ili pak gradu iz kojeg potječe još majstora pivara poput dvojca koji Novu rundu kuha i toči.


– Ključ crafta, ono što uvijek valja govoriti – pij lokalno! – naglašavaju i Marić i Pejić.



Goran Trbojević za kućnu proizvodnju koristi termalnu daruvarsku vodu, onu koja se tu ima 2000 godina koristi u medicinske svrhe. Uostalom, znane su daruvarske toplice u kojima se nekad, uspješno posve, i neplodnost liječila. Da se liječila nije, ne bi Antun Augustinčić ‘tužnu Maru’ radio.


– Pod jedan izazov mi je bio napraviti pivo, a pod dva od te vode. I odlično je. Mekana je, pogodna za kuhati pivo – priča Trbojević.


Priznaje kako nikada nije mislio da je moguće pivo napraviti doma. No, na sceni su se pojavljivali ljudi koji su tečajeve držali, objašnjavali da ima sirovina za kupiti, da se može, pojavila se tehnologija. Tečaj jedan je bio dovoljan.


– Vidio sam da se može. Nastavio sam to raditi jer se mogu igrati, a nema rizika. S druge strane sam sretan što je Krešo sve to dignuo na višu razinu. A što ako mi doma što i propadne!? Ništa. Makar, uglavnom se popije – smije se autor daruvarskog kućnog s termalnom vodom.



Zato je dobro da se, recimo, nema dugo otvorila pivovara Slavonica u Pakracu. Zato je, vele, važna edukacija da kad ljudi dođu u trgovinu radije kupe pet craftova nego gajbu industrijskog.


– Kad to bude, e onda će svi moći živjeti od toga, ali to je zajednička borba, borba protiv masovne proizvodnje i potrošnje. Naša priča je jača. To je stvarno jedan socijalni pokret koji mora nečim uroditi. Energija je velika. To je punk revolucija – priča Marić.


I on i Pajić zapravo sanjanju o danu kad će svaki grad imati jednu svoju pivovaru. Tu je, recimo, novinar bio u krivu. Nije, kaže Pajić, dobra ideja da Daruvar bude centar crafta, središte s puno mali pivovara.


– To nije dobro. Treba svaki grad imati svoju pivovaru, da je princip misli globalno, pij lokalno! Da gdje god dođeš piješ domaće, lokalno pivo – ne dvoji Pejić.


Pitamo Marića i kakva nas budućnost čeka. Veli on, budućnost je raznolika. Što se Festivala malih nezavisnih pivara tiče, nagodinu planira dovesti i kolege iz Srbije, BiH, Slovenije, Mađarske, pa da, kako kaže, bude to ozbiljna craft beer tulum.


– Ako se ne posvađamo – smije se vođen strahom sedme sile da sve što lijepo počne nekako u nas svađom završi.


A opet i nema tu puno mjesta filozofiji. Ima hmelj, slad, voda, kvasac i onaj presudan peti element – pivar! Ima taman toliko materijala da bi Krleža, nema sumnje, u onu pjesmu o kobasi i rizlingu danas jamačno i koju o pivu smislio. Jer, svega čuda u tem Daruvaru…